Hvala na pitanju, Hrvatska se sasvim solidno raslojava. Analiza Hrvatske narodne banke, koju je nedavno objavio Večernji list, pokazala je da u našoj zemlji ima 22 tisuće milijunaša koji na svojim štednim računima u banci imaju čak 56,3 milijarde kuna, što odgovara godišnjem prihodu "Agrokora", odnosno polovici prihoda državnog proračuna . Svaki od domaćih milijunaša u [...]
Hvala na pitanju, Hrvatska se sasvim solidno raslojava. Analiza Hrvatske narodne banke, koju je nedavno objavio Večernji list, pokazala je da u našoj zemlji ima 22 tisuće milijunaša koji na svojim štednim računima u banci imaju čak 56,3 milijarde kuna, što odgovara godišnjem prihodu "Agrokora", odnosno polovici prihoda državnog proračuna .
Svaki od domaćih milijunaša u prosjeku na svojim bankovnim računima ima 2,54 milijuna kuna, iznos za koji u Hrvatskoj, uz prosječnu plaću, treba raditi 40 godina.
Nadalje, oko 44 tisuće građana uštedjelo je između pola milijuna i milijun kuna, dok bi se srednjim slojem moglo smatrati oko 273 tisuće građana čija je štednja između 100.000 i 500.000 kuna, s prosječnim iznosom od 223 tisuće kuna. Oko 90 posto hrvatskih štediša - njih 2,7 milijuna od ukupno tri milijuna - na računima ima manje od 10 tisuća kuna, u prosjeku 9739 kuna.
Ovo istraživanje HNB-a potvrđuje da je Hrvatska postala zemlja velikih nejednakosti. Na jednoj strani masa ljudi koji jedva preživljavaju, a na drugoj privilegirana manjina s bogatstvom koje prosječan čovjek ne može steći ni za cijeli radni vijek.
Ovi podaci objavljeni su u tjednu kad obilježavamo Svjetski dan socijalne pravosuđa. Tim povodom ministrica socijalne politike i mladihBernardica Juretić poručila je da je "socijalna pravda temeljna vrijednost svakog društva", a da je "Republika Hrvatska po ustavnom određenju socijalna država". Sindikati, međutim, upozoravaju da je to samo mrtvo slovo na papiru.
Stanje sve gore
Tako Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) ocjenjuju kako stvarnost sve više opovrgava ustavnu opredijeljenost Hrvatske kao socijalne države, jer se bogatstvo uskog kruga bogatih povećava čak iu uvjetima krize, dok na drugoj strani raste broj siromašnih i povećava se njihovo siromaštvo. Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) upozorava, pak, da bi najavljene političke odluke mogle dodatno pogoršati socijalnu sliku Hrvatske, jer nova Vlada najavljuje daljnju štednju, rezove i strukturne reforme.
SSSH ističe da se socijalno stanje znatno pogoršalo od početka gospodarske krize 2008. te da su posebno na udaru mladi: osim što Hrvatska bilježi jednu od najvećih stopa nezaposlenosti mladih u Europi (41 posto), mladi su dodatno ugroženi tzv. prekarnim radom, čijem dramatičnom širenju svjedočimo, a koji donosi nesigurnost i nepredvidivost, te utječe na rast društvene nejednakosti i siromaštva.
Ni stariji građani nisu u boljoj poziciji. Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) ukazuje da je svaki treći hrvatski građanin stariji od 65 godina siromašan te da smo po siromaštvu starijih osoba četvrti u Europi. SUH navodi da 630.000 umirovljenika (njih 55 posto) ima mirovine niže od 2000 kuna te da Hrvatska spada među tri zemlje EU-a s najnižim omjerom prosječne mirovine u odnosu prema prosječnoj plaći.
324 tisuće blokiranih
Statistike ukazuju da je svaki peti građanin Hrvatske siromašan, a svaki treći u riziku da upadne u siromaštvo. Posebno zabrinjava što u siromaštvu raste 60.000 predškolske djece. Kad tome dodamo podatak FINA-e da je u studenome prošle godine u blokadi bilo 324.300 hrvatskih građana, dobijemo cjelovitu slike države koja je na papiru socijalna, au realnosti darvinistički.
Socijalne nejednakosti su temeljito obilježje tržišnih ekonomija i prirodna posljedica kapitalizma, ali čak iu kapitalizmu postoje instrumenti i mjere - od progresivnog oporezivanja do snažnih socijalnih transfera - kojima se te nejednakosti mogu ublažavati, što se, međutim, u Hrvatskoj očito ne provodi u dovoljnoj mjeri.
Raslojavanje društva nije samo statistička kategorija, nego i vrlo opasan pokazatelj koji u konačnici prijeti potpunim raspadom društva. Zemlje s najvećim socijalnim razlikama, poput država Latinske Amerike, ujedno su i najnasilnija područja na svijetu: najveći broj ubojstava već desetljećima se registrira upravo u Hondurasu, Salvadoru, Gvatemali, Kolumbiji, Venezueli. S druge strane, istraživanja pokazuju da indeks sreće pojedinca nije najveći u najbogatijim državama, nego u onima u kojima su socijalne razlike najmanje.
Da ne govorimo o tome kako su deprivilegirane skupine stanovništva idealno tlo za raspirivanje svih vrsta ekstremizama. U teoriji to jednako mogu biti i lijevi i desni ekstremizmi, ali u praksi vidimo, barem u Europi, da lijevog ekstremizma uopće nema - nešto najradikalnije što se u zadnjih 25 godina pojavilo na lijevoj strani političkog spektra u Europi bila je grčka SYRIZA, pri čemu se sav njihov radikalizam iscrpljivao u pokušaju ublažavanja rigoroznih mjera štednje, a čak ni u tome nisu uspjeli.
( izvor Slobodna Dalmacija / Damir Pilić / uredio anonymous )
Hvala na pitanju, Hrvatska se sasvim solidno raslojava. Analiza Hrvatske narodne banke, koju je nedavno objavio Večernji list, pokazala je da u našoj zemlji ima 22 tisuće milijunaša koji na svojim štednim računima u banci imaju čak 56,3 milijarde kuna, što odgovara godišnjem prihodu "Agrokora", odnosno polovici prihoda državnog proračuna .
Svaki od domaćih milijunaša u prosjeku na svojim bankovnim računima ima 2,54 milijuna kuna, iznos za koji u Hrvatskoj, uz prosječnu plaću, treba raditi 40 godina.
Nadalje, oko 44 tisuće građana uštedjelo je između pola milijuna i milijun kuna, dok bi se srednjim slojem moglo smatrati oko 273 tisuće građana čija je štednja između 100.000 i 500.000 kuna, s prosječnim iznosom od 223 tisuće kuna. Oko 90 posto hrvatskih štediša - njih 2,7 milijuna od ukupno tri milijuna - na računima ima manje od 10 tisuća kuna, u prosjeku 9739 kuna.
Ovo istraživanje HNB-a potvrđuje da je Hrvatska postala zemlja velikih nejednakosti. Na jednoj strani masa ljudi koji jedva preživljavaju, a na drugoj privilegirana manjina s bogatstvom koje prosječan čovjek ne može steći ni za cijeli radni vijek.
Ovi podaci objavljeni su u tjednu kad obilježavamo Svjetski dan socijalne pravosuđa. Tim povodom ministrica socijalne politike i mladihBernardica Juretić poručila je da je "socijalna pravda temeljna vrijednost svakog društva", a da je "Republika Hrvatska po ustavnom određenju socijalna država". Sindikati, međutim, upozoravaju da je to samo mrtvo slovo na papiru.
Stanje sve gore
Tako Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) ocjenjuju kako stvarnost sve više opovrgava ustavnu opredijeljenost Hrvatske kao socijalne države, jer se bogatstvo uskog kruga bogatih povećava čak iu uvjetima krize, dok na drugoj strani raste broj siromašnih i povećava se njihovo siromaštvo. Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) upozorava, pak, da bi najavljene političke odluke mogle dodatno pogoršati socijalnu sliku Hrvatske, jer nova Vlada najavljuje daljnju štednju, rezove i strukturne reforme.
SSSH ističe da se socijalno stanje znatno pogoršalo od početka gospodarske krize 2008. te da su posebno na udaru mladi: osim što Hrvatska bilježi jednu od najvećih stopa nezaposlenosti mladih u Europi (41 posto), mladi su dodatno ugroženi tzv. prekarnim radom, čijem dramatičnom širenju svjedočimo, a koji donosi nesigurnost i nepredvidivost, te utječe na rast društvene nejednakosti i siromaštva.
Ni stariji građani nisu u boljoj poziciji. Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) ukazuje da je svaki treći hrvatski građanin stariji od 65 godina siromašan te da smo po siromaštvu starijih osoba četvrti u Europi. SUH navodi da 630.000 umirovljenika (njih 55 posto) ima mirovine niže od 2000 kuna te da Hrvatska spada među tri zemlje EU-a s najnižim omjerom prosječne mirovine u odnosu prema prosječnoj plaći.
324 tisuće blokiranih
Statistike ukazuju da je svaki peti građanin Hrvatske siromašan, a svaki treći u riziku da upadne u siromaštvo. Posebno zabrinjava što u siromaštvu raste 60.000 predškolske djece. Kad tome dodamo podatak FINA-e da je u studenome prošle godine u blokadi bilo 324.300 hrvatskih građana, dobijemo cjelovitu slike države koja je na papiru socijalna, au realnosti darvinistički.
Socijalne nejednakosti su temeljito obilježje tržišnih ekonomija i prirodna posljedica kapitalizma, ali čak iu kapitalizmu postoje instrumenti i mjere - od progresivnog oporezivanja do snažnih socijalnih transfera - kojima se te nejednakosti mogu ublažavati, što se, međutim, u Hrvatskoj očito ne provodi u dovoljnoj mjeri.
Raslojavanje društva nije samo statistička kategorija, nego i vrlo opasan pokazatelj koji u konačnici prijeti potpunim raspadom društva. Zemlje s najvećim socijalnim razlikama, poput država Latinske Amerike, ujedno su i najnasilnija područja na svijetu: najveći broj ubojstava već desetljećima se registrira upravo u Hondurasu, Salvadoru, Gvatemali, Kolumbiji, Venezueli. S druge strane, istraživanja pokazuju da indeks sreće pojedinca nije najveći u najbogatijim državama, nego u onima u kojima su socijalne razlike najmanje.
Da ne govorimo o tome kako su deprivilegirane skupine stanovništva idealno tlo za raspirivanje svih vrsta ekstremizama. U teoriji to jednako mogu biti i lijevi i desni ekstremizmi, ali u praksi vidimo, barem u Europi, da lijevog ekstremizma uopće nema - nešto najradikalnije što se u zadnjih 25 godina pojavilo na lijevoj strani političkog spektra u Europi bila je grčka SYRIZA, pri čemu se sav njihov radikalizam iscrpljivao u pokušaju ublažavanja rigoroznih mjera štednje, a čak ni u tome nisu uspjeli.
( izvor Slobodna Dalmacija / Damir Pilić / uredio anonymous )
Nema komentara:
Objavi komentar