UKOLIKO STE U MOGUĆNOSTI DA PODRŽITE DALJNJI RAD NAŠEG BLOGA MOŽETE TO UČINITI DONACIJOM PUTEM PAYPALL-a U PROZORU DONACIJA

četvrtak, 31. ožujka 2016.

GODIŠNJA PLAĆA MU JE 234.000, A RADEĆI U FUŠU ZARADI JOŠ 215.268 Otkrivamo unosne dodatne poslove sudaca najvišeg sudskog tijela u državi


Do kraja veljače svi suci u Hrvatskoj dužni su Državnom sudbenom vijeću (DSV-u) podnijeti izvješće o bitnoj promjeni imovinskog stanja u prethodnoj godini te navesti izvor takve promjene. Najzanimljiviji podatak iz godišnjih izvješća su honorari koje suci primaju uz redovne sudačke plaće. Zakon o sudovima zabranjuje sucima profesionalno obavljanje bilo koje druge dužnosti osim sudačke, no dopušteno im je primati honorare za objavljivanje stručnih i znanstvenih članaka, stručnih predavanja i suđenja u arbitražnim sudovima različitih organizacija i udruga, kao što su arbitražna sudišta HGK, Hrvatskog nogometnog saveza ili Hrvatske liječničke komore. Godišnja izvješća o prihodima sudaca koje je Jutarnji list objavljivao u prošle tri godine pokazuju, međutim, da je dio sudaca, kad su posrijedi honorarni poslovi i naknade za njih, prilično neumjeren. Honorarni prihodi koje dio njih ostvaruje za angažmane izvan sudačkog posla ponekad premašuju i njihove godišnje sudačke plaće.
Objavljujemo za početak podatke o honorarnim prihodima sedmero članova DSV-a izbranih iz sudačkih redova. Tijekom četverogodišnjeg mandata u DSV-u, suci uz sudačku plaću primaju i 3000 mjesečnog honorara za rad u tom tijelu, a predsjednik DSV-a 4000 kuna.

Promjena stanja

Podaci o promjeni imovinskog stanja u 2015. pokazuju da su dva od sedam članova DSV-a iz sudačkih redova u prošloj godini uz sudačke plaća ostvarila iznimno visoke honorare. Jedan od njih na honorarnim je poslovima zaradio i više nego od redovne sudačke plaće, a drugi tek nešto manje od sudačke plaće.
Apsolutni rekorder po honorarnim prihodima među članovima DSV-a u 2015. bio je sudac Vrhovnog suda Damir Kontrec. Njegovi honorari, nakon što su plaćeni porezi u 2015., iznosili su 215.268 kuna, što je tek nešto manje od njegove godišnje sudačke plaće koja je lani iznosila 234.000 kuna (19.500 kuna mjesečno). Najznačajniji honorar u iznosu od 40.300 kuna Kontrec je lani zaradio od privatne tvrtke Inženjerski biro, koja je u vlasništvu Mladena Mlinarevića, optuženog u aferi Planinska. Riječ je o autorskim honorarima za sudjelovanje u savjetovanjima koje organizira Mlinarevićeva tvrtka. Drugi po visini honorar od 30.000 kuna Kontrec je u 2015. primio od DSV-a za angažman u tom tijelu, a treći po visini od 26.081 od privatne tvrtke Organizator d.o.o., također na ime autorskih honorara. Slijede honorari od HOK-a, HGK, Javnobilježničke komore, Obrtničke komore i slično za predavanja i savjetovanja. Kontrec je od 2012., od kada pratimo sudačke imovinske kartice, do kraja 2015., dakle samo u posljednje četiri godine, uz redovnu sudačku plaću na Vrhovnom sudu, zaradio nešto više od 800.000 kuna od honorarnih poslova koje obavlja uz sudački rad.

Pitanje neovisnosti

Drugi po visini isplaćenih honorara među članovima DSV-a je sudac Županijskog suda u Zagrebu Ivica Veselić. Prošle je godine od honorarnih poslova zaradio 189.976 kuna, što je nešto više od njegove godišnje sudačke plaće koja iznosi 185.280 (15.440 kuna neto mjesečno). Najveći honorar u iznosu od 94.752 kune Veslić je u prošloj godini primio od Hrvatskog nogometnog saveza, i to kao predsjednik arbitražnog suda te udruge. Isti iznos od 94.752 kune Veselić je od HNS-a primio i 2014., što znači da je iz istog izvora u samo dvije godine dobio 189.504 kune neto. Ugrožavaju li tako visoki iznosi koje sudac, uz to i član DSV-a, prima iz istog izvora njegovu sudačku neovisnost? Ne ugrožavaju – odgovorio je Veselić prošle godine, kad je izabran za člana DSV-a, za Jutarnji list.

Prihodi petorke

Ostalih petero članova DSV-a iz sudačkih redova ne ostvaruje značajnije honorarne prihode od izvansudskih poslova osim naknada koje dobivaju za članstvo u DSV-u. Predsjednik DSV-a, sudac Vrhovnog suda Željko Šarić, u 2015. uz plaću na Vrhovnom sudu, honorarno je zaradio 46.300 kuna, a od toga je 40.000 naknada od DSV-a. Član DSV-a sa splitskog Županijskog suda Neven Cambi uz sudačku je plaću 2015. zaradio 38.000 kuna honorara. Članica DSV-a s Općinskog građanskog suda u Zagrebu Sabina Dugonjić u 2015. je zaradila 31.000 kuna honorara, a član DSV-a s Općinskog suda u Splitu Mijo Galiot 43.000. Sudac Visokog prekršajnog suda Nediljko Boban u 2015. je pak primio 30.000 kuna honorara, sve na ime članstva u DSV-u.

Iznose poslali tek nakon vijećanja preko telefona

Podaci iz sudačkih imovinskih kartica postali su dostupni javnosti u veljači 2013. godine. Sudačke kartice, za razliku od imovinskih kartica državnih dužnosnika iz izvršne i zakonodavne vlasti, još nisu dostupne na internetu. Od Državnog sudbenog vijeća prije tri tjedna smo zatražili izvješće o prihodima u 2014. i 2015. godini za suce članove DSV-a te suce Vrhovnog suda, Visokog upravnog suda i Visokog trgovačkog suda. DSV je prvotno odbio naš zahtjev uz obrazloženje da je riječ o “zloupotrebi prava na pristup informacijama”. Nakon dodatnog upozorenja koje smo im poslali, održali su izvanrednu telefonsku sjednicu DSV-a na kojoj su odlučivali samo o jednoj točki – zahtjevu Jutarnjeg lista. Većina članova DSV-a odlučila je naposljetku da se zahtjevu udovolji.


( izvor jutarnji / uredio anonymous ) 

utorak, 29. ožujka 2016.

PRVI VLADIN UDAR NA GRAĐANE Dopunsko zdravstveno osiguranje poskupljuje gotovo 30 posto



Ministar zdravlja Dario Nakić namjerava od 1. svibnja povećati cijenu dopunskog osiguranja HZZO-a sa 70 na 89 kuna ili gotovo 30 posto.

To bi bio prvi Vladin udar na džepove građana s obrazloženjem da bi tako “dopunsko osiguranje poslovalo sa suficitom”, premda bi se to dogodilo i bez povećanja da država prema HZZO-u izvršava svoje obveze!
No, namjera je zapravo da građani pokrivaju dopunskim osiguranjem obveze države koja ih godinama ne podmiruje, a očito to ne namjerava niti ubuduće. Naime, po zakonu državni proračun treba svake godine platiti HZZO-u police osiguranja za neosigurane osobe, socijalne slučajeve, zatvorenike... što je primjerice prošle godine iznosilo 816 milijuna kuna. Međutim, HZZO-ovom dopunskom je plaćeno samo 365 milijuna. Istodobno za te je osobe trošak dopunskog iznosio 603 milijuna kuna pa je tako nastao manjak od čak 237 milijuna kuna, odnosno proračun je platio samo 60 posto svojih obveza premda je cijena police koje plaća država samo 31 kunu. Ostatak su platili građani kroz svoje dopunske police.
S obzirom na to da tek usvojeni proračun ima očiglednih rupa koje treba popuniti, odluka je pala na novčanike građana koji bi povećanjem polica trebali nadomjestiti dio manjka u zdravstvu koji bi nedvojbeno nastao ako bi država dodatno uskratila svoje uplate za dopunsko osiguranje.

( izvor jutarnji.hr / uredio anonymous ) 

ponedjeljak, 28. ožujka 2016.

KAKO SE NE IDENTIFICIRATI OSOBNOM ISKAZNICOM?



Identifikacija osobnom iskaznicom može završiti na vrlo nepovoljan način za onoga tko se njome odluči identificirati, pogotovo u interakciji sa službenicima unutar robovlasničkog sustava kontrole. Ponukan nedavnim člancima, Marko je analizirao nekoliko zakona, i odlučio podijeliti sa nama svoja saznanja i viđenje ovog problema identifikacije. Ova saznanja koja Marko iznosi mogu pomoći onima koji žele izbjeći višesatno zadržavanje i gubitak vremena zato što su odlučili provoditi u praksi svoja prava slobodnog čovjeka.   
Napisao Marko.
Živeći u istini i slobodi često nailazimo na otpor sustava. Torturu i represiju većina ljudi može izdržati sve dok zbog našeg odjeba prema robovlasničkom sustavu ne pate ljudi koje volimo. Kada se to dogodi stvari postaju teške.
Evo jednog banalnog primjera, pola 8 je navečer, krenemo iz svog stana/kuće prema parkiralištu na kojem nam je parkiran auto, hodajući sretnemo policajca koji nas traži osobnu iskaznicu, odbijemo mu je dati, završavamo u policijskoj postaji, nakon par sati smo doma i život ide dalje. Problem nastaje kad o nama u tom trenutku ovise ljudi koje volimo, kad npr. maloljetni sin ili kćer kojem završava trening/gitara… čeka na drugom kraju grada da dođemo po njega/nju, u tom trenutku će skoro svi pokazati osobnu iskaznicu policajcu, završiti s time za 30 sekundi i nastaviti po planu.
Možda je bolje u takvim svakodnevnim nenadanim situacijama kod ophođenja s policijom, ako je moguće, koristiti njihov zakon i njihova pravila protiv njih samih, jer to je jezik koji oni razumiju ili bi ga barem trebali razumjeti. Potaknut vašom zadnjom objavom proučio sam Zakon o policijskim poslovima i ovlastima i upalo mi je u oko slijedeće:
2. Provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta
Članak 30. (NN 92/14)
(1) Policijski službenik provjerava identitet osobe:
1. koju treba uhititi, dovesti, zadržati ili uputiti nadležnim tijelima državne vlasti,
2. od koje prijeti opasnost za druge osobe ili imovinu,
3. nad kojom se obavlja pregled, očevid ili pretraga ili se poduzimaju druge zakonom propisane radnje,
4. koja se zatekne u tuđem domu, objektu i drugim prostorima ili u prijevoznom sredstvu u kojem se obavlja pregled, očevid ili pretraga, ako je provjera identiteta potrebna,
5. koja se zatekne u prostoru ili u objektu na kojem je privremeno ograničena sloboda kretanja, ako je provjera identiteta potrebna,
6. koja prijavljuje počinjenje kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaja ili počinitelje tih djela, odnosno daje obavijesti o tim djelima,
7. za koju postoje osnove sumnje da je počinitelj kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaja ili da je osoba za kojom se traga,
8. koja se zatekne na mjestu počinjenja kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaja,
9. za koju je iz sigurnosnih razloga nužno utvrditi identitet,
10. koja bez opravdanog razloga prikuplja podatke o štićenoj osobi, objektu ili prostoru u kojem se štićena osoba nalazi,
11. na zahtjev službenih osoba tijela državne uprave te pravne ili fizičke osobe u slučajevima postojanja okolnosti iz točke 1. – 10. ovog stavka, ili ako je vjerojatno da je ta osoba povrijedila njihovo pravo. U slučaju sumnje da bi provjereni osobni podaci mogli biti zlouporabljeni, policijski službenik ih neće ustupiti osobi koja je zatražila provjeru te će je uputiti da ih može zatražiti pisanim putem od nadležne ustrojstvene jedinice policije.
(2) Policijski službenik je dužan upoznati osobu s razlogom provjere njenog identiteta, osim ako drukčije nije propisano zakonom.
Nakon što nam policajac pokaže svoju značku i iskaznicu mora nam i reći razlog zbog kojeg želi provjeriti nas identitet, a taj razlog može biti samo jedan od gore navedenih.
Jedino što nam opravdano može reći je stavak 3. ili stavak 9.
Članak 30. stavak 3. može primijeniti samo u slijedećem:
18. Pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava
Članak 75.
(1) Policijski službenik može obaviti pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava kad:
1. treba spriječiti bijeg počinitelja kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti,
2. je potrebno otkriti tragove kaznenog djela ili druge dokaze,
3. je to potrebno radi zaštite opće sigurnosti.
(2) Pri obavljanju pregleda na odgovarajući način se primjenjuje članak 71. stavka 2. i 3. ovog Zakona.
E sad…. jedina opravdanja koja možda policijski sluzbenik ima da od nas traži indetifikacijski dokument su Članak 75. stavak 3. i Članak 30. stavak 9. Nigdje ne mogu pronaći što se podrazumijeva pod pojmovima “sigurnosni razlozi” i “zaštita opće sigurnosti” možda je to ostavljeno na tumačenje sudu, ali prilično sam siguran da bilo tko od nas hodajući ulicom i gledajući svoja posla ne predstavlja prijetnju općoj sigurnosti ma što god ona bila. I zbog toga smatram da u navedenom slučaju policijski službenik ni po njihovim zakonima nema pravo provjeravati identitet ljudima.
Ovakvim pristupom možemo izbjeći davanje identifikacijskog dokumenta policijskom službeniku,a da na to ne izgubimo pola dana.
Komentar:
Ovo što je Marko izdvojio trebalo bi naučiti napamet, ili možda imati isprintano na listu papira koji nam je uvijek pri ruci, ako želimo NE pokazati osobnu iskaznicu na zahtjev nekoga tko možda nema pametnija posla od zabadanja nosa u tuđe poslove. Može se taj papir i dati policijskom službeniku koji bi malo identificirao ljude kao osobe iz samo njemu poznatih razloga – da pokaže prstom temeljem kojeg stavka kojeg članka smatra da postoji potreba za identifikacijom, primjerice, mirnog šetača koji uživa u svojem slobodnom vremenu?
Smatram da će ljudi sami – svojim rastućim znanjem o njihovim zakonima i pravilnicima – i sviješću o tome tko oni jesu i saznanjem da NITKO nema nadležnost nad njima dokle god nikome ne čine nikakvu štetu – s vremenom natjerati one službenike robovlasničkog sustava kontrole koji interpretiraju svoje zakone i pravilnike onako kako njima paše, da ih prestanu interpretirati već da se počnu ponašati u skladu sa onime što piše u tim njihovim zakonima i pravilnicima, posebice onima gdje je JASNO napisano koja su njihova ograničenja kojih se MORAJU pridržavati u interakciji s ljudima. 
Opet valja naglasiti – ako mi sami na to nećemo obraćati pažnju i zahtijevati da se tako ponašaju, otklizat ćemo svi skupa ravno u diktaturu.

( izvor zvono-istine.org / uredio anonymous )

Zrakoplov MiG 21 košta 9 puta manje nego što je platio Kotromanović



Prema izračunu, jedna letjelica dopremljena iz Ukrajine je državni proračun koštala 1,16 milijuna EUR - a u SAD se nabavlja za 150.000 USD

U srpnju 2013. ministar Kotromanović je okončao trakavicu u vezi budućnosti borbene komponente Hrvatskog ratnog zrakoplovstva remontom i kupnjom 12 MIG 21 letjelica, bar se tako tada mislilo.
Za dokup i remont 12 borbenih aviona MIG-21 Kotromanović je potpisao ugovor s ukrajinskom tvrtkom Ukrspeceksport kojoj je za to platio 132,988.865,43 kune odnosno više od 14 milijuna eura. Sedam letjelica je išlo na remont dok je pet lovaca bilo kupljeno.
Kada bi ministru Kotromanoviću i njegovom izračunu išli potpuno na ruku, uzet ćemo da je svih 12 MIG-ova kupio. Radi se dakle, o lovcima koji su iz 1972. godine i stariji.
Prema izračunu, jedna letjelica je državni proračun koštala 1,16 milijuna eura.
Na stranicama američkog Warbirds News-a se navodi kako je nešto kompliciranije pronaći na tržištu MIG 2,  ali oni ih svejedno imaju čak 44 registriranih za prodaju ili iznajmljivanje.
mig 21
mig 21
Mig 21 u UM verziji proizveden 1980. na američkom tržištu košta 150 tisuća dolara.
Radi se o Mig-u proizvedenom u Poljskoj 13. lipnja 1980. godine s R-13 motorom što je najjači model tada na tržištu. Letjelica je bila na remontu 1989. godine, a posljednji let 2005. dok je još letjelica bila pod poljskim zrakoplovstvom, piše na stranicama Warbirds News-a .
mig 21
mig 21
Da je ministar Kotromanović 'pronjuškao' po stranicama Raptor Aviation za cijenu jednog remonta mogao je kupiti svih 12 lovaca uz to još mlađih i s modernijom opremom, pa bi HV i hrvatski građani bili pošteđeni sramote te opasnoti po život pilota i civila.


( izvor direktno.hr / uredio anonymous )

KREĆE AMERIKANIZACIJA ZDRAVSTVA. PLATI ILI UMRI!



Ministar zdravlja Dario Nakić uputio je u javnu raspravu nacrt novog pravilnika o dopunskom radu zdravstvenih radnika. Prema ovom pravilniku, mogućnost obavljanja poslova kod privatnika mogli bi imati svi liječnici i drugi zdravstveni djelatnici koji uredno izvršavaju svoje radne obveze u zdravstvenoj ustanovi u kojoj su zaposleni i imaju za to odobrenje ravnatelja.
“To je bez sumnje stimulativna mjera kojoj je cilj zadržati liječnike da ostanu raditi u Hrvatskoj. Želimo omogućiti onima koji to žele i mogu da si na taj način osiguraju dodatni prihod, ali po jasno definiranim pravilima igre, a to nikako ne može biti nauštrb redovnog rada i urednog ispunjavanja ugovornih obveza u zdravstvenoj ustanovi u kojoj su zaposleni”, tvrdi ministar zdravlja.
“Ne smeta mi da netko zaradi svojim radom, više se bojim onih koji nešto ostvaruju bez rada. Netko će na taj način moći vraćati dio svog kredita ili nešto drugo. Kad bi mogli prosječnu plaću u Hrvatskoj povećati za 200 do 300 eura uvjeren sam da veliki broj ljudi koji sada razmišlja o odlasku iz Hrvatske ne bi otišao, bez obzira što su u inozemstvu veće plaće, jer je kvaliteta života u Hrvatskoj još uvijek bolja nego drugdje”, izjavio je Nakić Hini.
Prema starom pravilniku tom koji bi usvajanjem novog prestao važiti, odobrenje za dodatni rad mogao je dobiti liječnik koji je u svojoj ustanovi odradio više od svoje prosječne mjesečne bruto plaće, ali ne i liječnici u čijoj su djelatnosti liste čekanja bile duže od 60 dana. Također, odobrenje za dopunski rad moglo je dobiti najviše 50 posto zdravstvenih radnika na jednom odjelu.
Ovaj novi pravilnik bi bio zadnji čavao u lijes hrvatskog zdravstva i konačni dokaz da krećemo u amerikanizaciju zdravstvenog sustava. Samo će imućni imati dobru zdravstvenu skrb, a ostali će morati umrijeti. Mogu ovaj model zdravstva slobodno nazvati: PLATI ILI UMRI!
( izvor flash.hr / uredio anonymous )

Borci za ISTINU završavaju ovako: Hartmann ponižavaju, MUČE, žele ju izludjeti!

U ZATVORU ZLOSTAVLJANA JER SE BORILA ZA ŽRTVE

Žena koja je Carlu Bildtu, švedskom diplomatu – koji je hvalio Slobodana Miloševića i koji je dopustio da četnici poubijaju na tisuće nedužnih ljudi u BiH, rekla da je gad i upitala kako ga nije sram pojaviti se pred rodbinom poubijanih ljudi,  u pritvoru u Haagu je mučena i zlostavljana. Upravnik pritvora naložio je segregaciju, izolaciju i neprekidni nadzor osuđene, što podrazumijeva da se svjetlo u njenoj ćeliji ne gasi ni tijekom noći!

Florence Hartmann, bivša predstavnica za tisak tribunalova tužiteljstva, ‘izabrala’ je najgori trenutak da bude uhapšena i prebačena u Pritvorsku jedinicu UN-a, na izdržavanje sedmodnevne zatvors, piše Tportal
Odvažna francuska novinarka je, naime, uhićena u četvrtak, 24. ožujka 2016, neposredno pred izricanje presude Radovanu Karadžiću i uoči početka uskršnjih praznika. Njezin branitelj u postupku za nepoštivanje suda, švicarski odvjetnik Guenael Mettraux je u petak, 25. ožujka, bezuspješno pokušavao stupiti u kontakt s upravnikom Pritvorske jedinice UN-a, kako bi se žalio na zatvorske uvjete Florence Hartmann, ali mu je rečeno da se javi poslije Uskrsa jer su upravnik i ostali nadležni na praznicima.
Po prebacivanju u pritvor, kaže Mettraux, upravnik je naložio segregaciju, izolaciju i neprekidni nadzor osuđene, što podrazumijeva da se svjetlo u njenoj ćeliji ne gasi ni tijekom noći. Mettraux, dalje, navodi da je naredba o takvom tretmanu izdana usmeno, bez pisanog traga, i bez obrazloženja zašto je sve to neophodno, kao i bez saslušanja osuđene ili njenog branitelja.
Budući da nije uspio stupiti u kontakt s nadležnima u Pritvorskoj jedinici UN-a, Mettraux je uputio hitan zahtjev Sekretarijatu Mehanizma za međunarodne kaznene sudove, u kojem traži modificiranje zatvorskih uvjeta. U zahtjevu se, kako nam je rekao u telefonskom razgovoru iz Pariza, traži da se takav zatvorski režim bez odlaganja ukine, budući da je ‘nepotreban, ničim opravdan i neproporcionalan’.
Budući da su Tajništvo i ostale službe Tribunala također na praznicima, Mettrauxov ‘hitan zahtjev’ će, sva je prilika, biti objavljen tek nakon uskršnjeg produženog vikenda.
Vrlo zanimljivu video snimku, koja je zabilježila kako je odvažna francuska novinarka posramila švedskog i EU diplomataCarla Bildta, jer nije htio pomoći Sarajevu i Bosni i Hercegovini, kada su bili godinama pod opsadom i kada su Miloševićevi četnici ubijali na tisuće nedužnih ljudi, možete pogledati OVDJE.
Moguće je da je neljudski tretman Florence Hartmann u zatvoru u Haagu svojevrsna osveta još uvijek moćnog švedskog suučesnika u ratnim zločinima na području BiH i Hrvatske.



Kristijan Begić: Šibenska Fina i sud izbrisali su mi tvrtku i upropastili posao od 10 milijuna kuna



Država mi je izbrisala tvrtku i uništila investiciju od deset milijuna kuna – kazao mi je kratko telefonski Kristijan Begić dok smo dogovarali sastanak za novine. To što sam čuo od Begića bilo mi je čudno, i jest da sam se u gotovo dva i pol desetljeća novinarenja svega naslušao, ali sad da ti netko tek tako izbriše tvrtku iz sudskog registra, pokopa je za vijeke vjekova amen – ma, ne, ne; nemoguće, ova država je krivo nasađena, ali dotle nismo došli.
Nažalost, čini se da nisam bio u pravu, u što ću se uvjeriti koji sat kasnije kad čujem priču mladog povratnika iz Njemačke, kojem su toliko zagorčali život da bi se svatko na njegovu mjestu istog trena vratio u Berlin ili barem nekome ovdje skresao sve najgore u lice.
U glavnom gradu Njemačke Kristijan Begić je rođen, tamo se školovao, pa postao inženjerom na prestižnom fakultetu. Iskreno zaljubljen u svoj posao i Hrvatsku, odakle su mu roditelji, nakon fakulteta se odlučio vratiti njihovoj i svojoj kući.
U domovinu, oh kako to, vidjet ćete, gordo zvuči.

'Ne čini to'

– Svi su mi govorili ne čini to, ali ja sam računao – naša Hrvatska je super, pred njom se otvaraju perspektive, idem kući raditi, stvarati – kazuje Kristijan, pa duboko udahne prije nego što će mi početi pričati što mu se dogodilo i kakva ga je to muka snašla. A ono što ga je strefilo, i to kako su ga sve ovdje izvarali, to nije mogao naslutiti pa da je pronicljiv kao knjiški lik Sherlock Holmes. Uglavnom, odlučio je inženjer Begić izgraditi tvornicu dijelova za – ni manje ni više nego planetarno čuvenog "Harley Davidsona", proizvođača motocikla nad motociklima.
– To mi je struka, imam s njima dobre kontakte, uvozio sam polovne motore iz SAD-a, i uspješno radio dijelove za motore po želji naručitelja, pa sam računao, ajde, imam kontakte i znanje, idem u posao, zaposlit ću za početak četvero ljudi, poslije deset i više. Ići će to bez problema jer tržište imam – veli Kristijan, a supruga mu Zorana veli da je ta njegova poslovna inicijativa u startu bila toliko zanimljiva da su ih odmah zvali novinari. Mladi inženjer, k tome još koji je već dogovorio proizvodnju dijelova za jedan "Harley Davidson" – ej, pa to je stvarno bombon priča za naslovnice i udarne minute Dnevnika.
– Je, zvali su nas s HRT-a. Računamo, zašto baš nas, pa bilo je u zoni u kojoj smo kupili plac za gradnju pogona i drugih investitora, ali objasnili su nam da je preporuka stigla iz tvrtke "Podi" d.o.o. jer su mladi i poduzetni – govori Zorana Begić, a ispada na kraju da su i oni koji su ih preporučili dali obola u uništavanju investicije koja je mogla biti temelj jedne velike poslovne priče. No, ajmo redom da te ne zbunimo – čitatelju: Begići su najprije kupili zemljište od Grada Šibenika, točnije od njihove tvrtke "Podi" d.o.o., u istoimenoj zoni o kojoj su novinari pisali naveliko i koja se predstavljala kao pravi mamac za ulagače.
– Tri tisuće i šesto kvadrata smo platili 18 tisuća eura, uredno potpisali kupoprodajni ugovor, ovjerili ga i u njemu se obvezali da ćemo u pet godina početi s gradnjom hale u kojoj ćemo zaposliti najmanje četvero ljudi. Tek što smo zemljište platili – šok! Iz Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku stigla nam je odbijenica?! Gledaš i ne vjeruješ?!
Kupio si od Grada Šibenika zemljište, uredno je sklopljen ugovor, platili smo i ovjeru, ma, sve je odmah plaćeno, a država ti se ne da na njega uknjižiti a da ti u obrazloženju uopće ne navodi razloge za to – navodi Kristijan, pa mi pokazuje odbijenicu iz koje se zaista ništa pod milim bogom ne da shvatiti. No, veli, po naravi je uporan, i to što mu se dogodilo nije ga obeshrabrilo. Ubrzo su doznali da je razlog odbijenici to što Grad Šibenik nije obavio parcelizaciju zemljišta koje je stavio na prodaju.
– Trebalo je tu našu česticu razdvojiti od drugih, pričekati HEP da napravi trafostanicu i uknjiži se, Vodovod i kanalizaciju da odrade svoje u zoni kako bi se i oni uknjižili, a nakon njih i mi ostali. Računao sam, dobro, ako je sav problem u tome, neka bude. Po ugovoru sam imao vremena pet godina za pokretanje posla, i razmišljao sam, ma sredit će se to do tada sigurno. Čak sam iz svog džepa platio parcelizaciju trinaest tisuća kuna i čekao uknjižbu, iako to nije bila moja obveza, nego prodavateljeva – objašnjava Kristijan.

Napokon se uknjižili

I tako, vrijeme je curilo, a tvrtka "Begić" d.o.o., registrirana u Šibeniku, nije mogla krenuti s gradnjom hale jer zemljište na kojem su kanili podići tvornicu nije bilo uredno uknjiženo. No, nakon tri i pol godine od dana kada su potpisali kupoprodajni ugovor stvari su se ipak pomaknule s mrtve točke. Potpisali su aneks ugovora s tvrtkom "Podi" d.o.o, mijenjao se ugovor i napokon su se upisali u vlasničke knjige jedan kroz jedan. Izvrsno, sve je konačno bilo spremno za investiciju od velikih deset milijuna kuna.
Postojali su dogovori, predugovori za izradu dijelova za Harley Davidson i, što je dobro, unatoč kašnjenju s uknjižbom, "Begić" d.o.o. iz Šibenika je kao strana u ugovoru poštovao predviđeni rok od pet godina za podizanje hale i pokretanje posla. Bračni par Kristijan i Zorana, osokoljeni činjenicom da ih Grad Šibenik ipak nije prevario za krvavo zarađenih osamnaest tisuća eura, samo što nisu doveli bagere i krenuli s gradnjom, a onda im se, nakon jednog poziva knjigovođe – cijeli svijet srušio.
– Preko "Begića" d.o.o. iz Šibenika smo uredno radili, isplaćivali plaće, plaćali poreze, jer unatoč tome što s gradnjom tvornice još nismo počeli, naš obiteljski pansion u Dućama je poslovao preko te tvrtke. Bio je deveti mjesec prošle godine, treba isplatiti plaće, i zove nas knjigovođa. Kaže da nam je tvrtka izbrisana, da njezin OIB više ne postoji i da preko nje više ne možemo poslovati?! Mislim, ja vam taj šok ne mogu opisati! Izbrisana, zašto izbrisana?
Tvrtka koja je aktivna, dapače, posluje u plusu, koja je državi platila porez na dobit za 2014. – Kristijanu glas podrhtava kad se sjeti koju su mu noćnu moru priredili. On i supruga odmah su stali nazivati Finu, Trgovački sud u Šibeniku, istoga trena su alarmirali odvjetnika da podnese žalbu na rješenje o brisanju tvrtke iz sudskog registra kao neaktivne.
– Oni su nas brisali zajedno s tvrtkama koje su neaktivne jer nisu podnosile godišnje financijsko izvješće, dakle, radilo se praktički o tvrtkama koje su bile samo slovo na papiru. I mi im govorimo u Fini: "Pa kako nismo podnijeli izvješće, ljudi Božji, kad smo na osnovi njega poslije platili i porez" – iživcira se Zorana čim se sjeti rasprava s djelatnicima Fine i Trgovačkog suda. Bitka, dakle, traje, i Begići su uvjereni da će netko shvatiti da je pogriješio i uskrsnuti im tvrtku koju su pogreškom pokopali.
– U Fini shvaćaju da je izvješće zaista podneseno, i daju nam potvrdu da smo ga 2014. uredno predali, što je dokaz da nije bilo zakonski utemeljenih razloga za brisanje tvrtke kao neaktivne. I kad smo mislili da je noćna mora gotova, još jedan šok: žalba Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu, koju je istoga dana kada smo doznali što se dogodilo podnio naš odvjetnik, odbijena je, točnije, nije se ni razmatrala jer nije podnesena u zakonskom roku od osam dana. Kakvih osam dana, čudili smo se.
Pa uložili smo žalbu istog dana kad smo čuli da su nas brisali iz registra, ali onda su nam objasnili da je rok za žalbu počeo teći onog dana kada je obavijest o brisanju objavljena na oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Šibeniku i njegovim web-stranicama, a ne kada smo mi pukim slučajem doznali od knjigovođe da OIB tvrtke više nije aktivan. Mi odmah na internet, a kad tamo na dvadeset i sedmoj stranici, od njih trideset i dvije, stoji i ime naše tvrtke koja je kao neaktivna ugašena po sili zakona?!

To nije njegov problem

Pratite li vi ovo: Begići pojma ne bi imali da im je tvrtka izbrisana, da je naprosto nestala, ugašena, uništena ako hoćete, da nisu morali isplatiti plaće, pa su tako doznali da je OIB tvrtke nepostojeći. To se dogodilo trinaest dana nakon proteka osmodnevnog roka za žalbu, pa suci Visokog trgovačkog suda u Zagrebu nisu, zbog toga, žalbu ni razmatrali.
– Mislite da je gotovo? Tek tada počinje pravi horor. Idemo na Trgovački sud u Šibeniku, tražimo predsjednika Suda koji je to potpisao, a on samo ponavlja: "To nije moj problem, to nije moj problem." Kad ga pitamo čiji je, on kaže da su oni takvo rješenje donijeli po nalogu Fine i da su zato tako postupili. S druge strane, kad smo s pravnikom Fine o tome razgovarali, on je ponavljao da on nije nadležan za to što nam se dogodilo i da je to naš problem – govori Zorana i priznaje da je to što im je državna administracija napravila djelovalo na nju, potreslo je do te mjere da se uplašila za svoje zdravlje.
Ona i Kristijan zatim odlaze u šibensku Finu, a tamo ih tek čeka cirkus.
– Tamo nitko ništa ne zna, i više nitko ne može ništa – tvrtka je izbrisana, više ne postoji ni ona, ni njezin račun, OIB. Ona je prošlost, razumijete – govori Kristijan, koji se nije mirio sa situacijom u kojoj se našao.
– Nastavio sam dalje poslovati preko računa "Begića" d.o.o. registriranog u Šibeniku jer sam računao, a kako su me i savjetovali, da do pravomoćnosti rješenja o brisanju tvrtke kao neaktivne mogu nastaviti s poslovanjem kao da je sve u redu. Kako je žalba pala zbog proteka roka, ispada da sad riskiram kaznu jer sam poslovao preko računa tvrtke koja je ugašena, kao da sam neki prevarant, neplatiša poreza ili slično.
Za to nedjelo je određena kazna od 50 tisuća kuna. Nakon što mi je najvjerojatnije neki činovnik previdom uništio investiciju vrijednu deset milijuna kuna, ne samo da se ne može pronaći krivac u Fini ili na Trgovačkom sudu u Šibeniku koji je od Fine dobio nalog za brisanje, nego bi me – kao urednog platišu poreza i nekoga tko je htio ulagati u proizvodni pogon – još mogli i kazniti?! Imali su pravo oni koji su mi govorili da se ne vraćam u Hrvatsku – priznaje Begić.

Tuži samoga sebe

Finale ove priče je čista groteska. Tvrtka "Begić" d.o.o. iz Šibenika više ne postoji, a ona je bila vlasnik zemljišta u zoni Podi. Begić kao fizička osoba i jedini vlasnik ugašene tvrtke ne može "uskočiti" u ugovor s "Podi" d.o.o., tvrtkom Grada Šibenika, iako je svojim novcem koji je posudio pravnoj osobi koja više ne postoji – platio zemljište.
– Nitko ne zna način kako bih se iz ovoga izvukao. Sugerirali su mi da sam sebe tužim – da kao fizička osoba podnesem tužbu protiv tvrtke koja više ne postoji, koja mi duguje tih osamnaest tisuća eura za zemljište koje sam joj pozajmio. Evo, priznajte, da ništa luđe niste čuli? I znate što su mi cijelo vrijeme ponavljali: "A kome ste se vi zamjerili, kome ste se vi zamjerili?" A kome ću se zamjeriti, živio sam i školovao se u Njemačkoj, ovdje tek krećem u posao – širi ruke Kristijan, i kaže da za Šibenik i Pode više ne želi čuti.
– Sto puta smo tražili sastanak s gradonačelnikom, i sto puta su nam naveli razloge zbog kojih nam je on nedostupan, i uputili nas na pročelnika. Ljudi su nam govorili da smo se ranije trebali obratiti medijima, ispričati što nam se dogodilo, a mi smo naivno vjerovali da će se sve nekako riješiti, a nije se riješilo ništa – ogorčen je Kristijan.
Najgore od svega je što Begiće, a znamo koliko to sve u nas traje, tek čeka iscrpljujući sudski proces protiv nepoznatog počinitelja. U Fini su potvrdili da je ugasli "Begić" d.o.o. podnosio uredno godišnje izvješće, a ta je potvrda pokazana i potpisanom novinaru. Fina je u ime države inicirala gašenje desetke tisuća tvrtki koje su građani otvorili a da su jedva preko njihovih računa napravili bilo kakav posao. Mnogi su od njih ostali dužni i Bogu i narodu, a te dugove ćeš, čitatelju, ako me još pratiš – platiti ti i ja, i naša djeca, a to je naš problem.
Nazvali smo i pročelnika Upravnog odjela za gospodarenje gradskom imovinom Tihomira Paškova, koji je nekoliko puta primio Begiće.
– A što da vam kažem, to nije tragedija, to je nešto više od toga – to je čista katastrofa. To je jedan nevjerojatan splet okolnosti i jedino što tim ljudima preostaje jest da zajedno sa svojim odvjetnikom krenu u sudske procese. Njihova tvrtka je uredno uknjižena na zemljište u zoni Podi, a izbrisana je unatoč tome što je uredno podnijela godišnje izvješće, za što imaju i potvrdu Fine koju su mi pokazali.
Na koji način se može imovina pravne osobe koja je ugašena prebaciti na fizičku i postoji li uopće način da se to izvede – stvarno ne znam, to nije u mojoj domeni, ali se ljudski nadam da će se pronaći način da Begićima pripadne što je njihovo – kaže Paškov.
Na kraju ove ljudske i poslovne drame, pitamo Kristijana je li mu se san da u Hrvatskoj proizvodi dijelove za motocikle posve raspršio ili još gore – postao noćnom morom koje se nikada neće osloboditi.
– A ne, ne, iz inata ću ostvariti što sam zacrtao, ali za Šibenik i Pode više ne želim čuti ni pod razno, ma kako sve ovo završilo!


( izvor slobodnadalmacija.hr / uredio anonymous )

nedjelja, 27. ožujka 2016.

Stričak o nestalom oružju: Cijeli slučaj želi se zataškati



Saborski zastupnik Anđelko Stričak na današnjoj se konferenciji za novinare osvrnuo i na slučaj nestalog oružja iz varaždinske policije. Mišljenja je da se cijeli slučaj pokušavazataškati.
Komentirao je teroristički napad koji se dogodio u Bruxellesu te apelirao da se počne rješavati slučaj nestalog oružja iz policijskih skladišta u Varaždinu.
- Kada vam nestane preko sto komada automatskih pušaka i automatskih pištolja, a vrh policije uključujući bivšeg ministra i aktualnog ravnatelja policija to zataškava, onda je to jako opasno. Očito je i da je Državno odvjetništvo uključeno u to zataškavanje, jer da su to ozbiljno shvatili, valjda bi nešto poduzeli - smatra Stričak te još jednom upućuje apel da državne institucije počinju raditi svoj posao.
Uključujući i Sigurnosno-obavještajnu agenciju koja u Varaždinu ima barem dvadeset agenata, uključujući i Državno odvjetništvo i da probaju pronaći gdje je to oružje završilo. Kad-tad će od tog oružja netko stradati. To nije šala. To je jako ozbiljno - zaključio je Stričak.

( izvor varazdinske-vijesti.hr / uredio anonymous )

subota, 26. ožujka 2016.

ODUZIMANJE DJECE ZBOG SIROMAŠTVA RODITELJA JE SIGURAN PUT U PROPAST DRUŠTVA



Ovih dana na vidjelo je izašla još jedna afera socijalne države-na jednoj strani  siromašna obitelj, a na drugoj  socijalna služba i suludi propisi. Oduzimanje prava skrbništva nad djecom zbog siromaštva, postaje sve veći problem hrvatskog društva o kojem se ne raspravlja puno, a ako i ispliva neka priča, brzo ode u zaborav i ništa konkretno se ne čini po tom socijalnom pitanju.
Nova priča je priča obitelji Božić pokraj Zadra. Sud je donio rješenje o oduzimanju njihovo troje malodobne djecezbog neprihvatljivih uvjeta u kojim žive. Djecu kane preseliti u Zagreb i smjestiti ih u domove za nezbrinutu djecu. Takvih slučajeva je sve više i potrebna je politička volja u rješavanju takvih situacija. Zakoni “štite” djecu, ali zanemaruju činjenicu da je “otimanje” djece iz roditeljskog doma zapravo način za  uništavanje obitelji i nezdravo odrastanje djece.
Odvajanje djece od bioloških roditelja zbog siromaštva i istovremeno plaćanje udomiteljskih službi moguće je samo u pravno i socijalno nesređenim državama poput Hrvatske. Udomiteljska obitelj dobije naknadu za troškove smještaja po djetetu u iznosu od 1800 do 2000 kuna, te osobnu simboličnu naknadu u iznosu oko 500kn. Za djecu obitelji Božić država bi izdvajala mjesečan iznos oko 7100kn. Institucije bi trebale rješiti ovaj slučaj, ali ne ovakvim razarajućim rješenjem.Iznova se rješava posljedica, a ne uzrok problema. Uzroci socijalne isključenosti i siromaštva povezani su s nedovoljnom zapošljivosti, niskom obrazovnom razinom te ograničenim mogućnostima zapošljavanja. Siromaštvo stvara ranjivost te omogućuje mnogim predstavnicima vlasti da se neljudski odnose prema pogođenim kategorijama stanovništva.
Ako je netko siromašan i nema osigurane normalne životne uvjete, država je dužna stvoriti normalne uvjete prvenstveno u njihovom domu, a ne rješavati problem oduzimanjem djece.
Nesudjelovanje u raspodjeli društvenih dobara nije nužno posljedica osobnih nedostataka, njihove lijenosti, nezainteresiranosti, nesposobnosti ili drugih mana. Njihovo ponašanje najčešće je uzrokovano nejednakostima poput obrazovnih prilika odnosno izostanka istih. Ljudi koji žive na rubu egzistencije često su u lošem psihičkom stanju, nametnut im je osjećaj neprihvaćenosti i odbačenosti, ponašaju se neprikladno u okolini te često posežu za narkoticima i alkoholom. Kad se obitelj nađe u situaciji siromaštva, vrlo teško nalaze izlaz iz te situacije. Pucaju sve njihove društvene veze, smanjuje se ili potpuno nestaje mogućnost rada.
Država je dužna osigurati da i siromašni imaju koristi od gospodarskog razvoja. No, prije svega potrebno je osnažiti siromašne tako da se aktiviraju u izlasku iz situacije koja ih je snašla. Osnaživanje podrazumijeva pravilan odnos prema njima, pružanje pomoći u stjecanju znanja i stručnosti te poboljšavanje njihove zapošljivosti kao i pružanje motivacije za napredak.
Najbolja brana protiv siromaštva jesu rad i zapošljavanje, to omogućuje socijalnu intergraciju i ostvarenje društvene prihvatljivosti. Zadaća države je smanjiti priljev u dugotrajnu nezaposlenost i smanjiti broj dugotrajno nezaposlenih. Država bi trebala biti odlučna u smanjivanju siromaštva i nejednakosti, a da bi to ostvarila treba imati pravedan sustav socijalne zaštite.
Iz ekonomske, gospodarske i socijalne slike, kao i iz svakodnevnog života, vidljivo je da državna vlast ne rješava spomenute probleme. Za većinu ljudi zavisnost od pomoći države ne pruža alternativu zapošljavanja, niti u pogledu psihičkog zadovoljstva niti u materijalnom blagostanju. Presudna je politička volja i odlučnost Vlade koju su i izabrali građani, očekivajući rješenje dugoročnih problema. Državni program socijalne skrbi treba nagrađivati, a ne kažnjavati. Potreban je konstruktivan program poticanja školovanja i većeg javnog ulaganja u obrazovanje najugroženijih skupina, te poticanje društvenih normi na jednakost. Pomak u društvu događa se kad društvo ima poticaje, motivaciju i sigurnost.

(izvor Ivona Gojković,Slobodna Hrvatska / uredi anonymous )

U Vatikanu se za Uskrs mole Luciferu, a Isusu tek kao njegovom sinu?



Svake godine povodom Uskrsa na Veliku subotu, kako u Vatikanu, tako i u svim ostalim crkvama možete čuti molitvu "Obredi svjetla" u kojoj se spominje Lucifer kao onaj koji donosi svjetlo (svjetlonoša), tj. u prijevodu kao "Zvijezda Danica", a u daljnjem tekstu se Isus Krist spominje kao njegov sin. Ima li tu logike ili smo svi zavedeni?
Ovako izgledaju "Obredi svjetla" na latinskom gdje se u zadnjem odlomku upravo spominje Lucifer:
A ovako to izgleda prevedeno na hrvatski, s time da je Lucifer preveden kao "Zvijezda Danica":
Kako to izgleda u stvarnosti, pogledajte u sljedeća dva videa:

Pope Francis Declares Lucifer As God

The Pope Invokes Lucifer - Easter Vigil Mass 2012
U plamenu Lucifer zateče čovječanstvo: O Luciferu, ti koji nikada nećeš biti poražen, Krist je tvoj sin.
Ako bismo uzeli u obzir da se ipak radi o astrologiji, onda sve logično dolazi na svoje mjesto jer naravno da Lucifer (onaj koji donosi svjetlo), tj. u prijevodu "jutarnja zvijezda" ili "zvijezda Danica" donosi svjetlo (zoru), dakle iz tame dolazi svjetlo (sviće zora), što se događa svaki dan i događat će se "u vijeke vjekova" kako piše u obredima svjetla. Kada padne mrak naravno da svane zora, pa onda dan. Ovdje se još može spomenuti poveznica između mraka kao zla i svjetla kao dobrog, dakle borba dobra i zla (Horus i Set), ali opet u astrološkom smislu riječi. Ako uzmemo da je Krist sinonim za Sunce, onda "Krist je tvoj sin" zapravo znači da nakon zore izlazi Sunce koje donosi svjetlo i dan.
Više o ovim relacijama možete pogledati u odličnom dokumentarnom filmu "Zeitgeist":

Duh vremena (Zeitgeist) cijeli film
Ime Lucifer pojavljuje se jednom u Bibliji i to samo u prijevodu verzije kralja Jamesa (King James Version).
Hebrejska riječ prevedena s ‘Lucifer’ znači “onaj koji svijetli”. Septuaginta koristi grčku riječ koja znači “onaj koji donosi zoru”. Zato se u nekim prijevodima dotična izvorna hebrejska riječ prevodi s “jutarnja zvijezda” ili “zvijezda Danica”. No u Jeronimovoj latinskoj Vulgati koristi se izraz “Lucifer” (svjetlonoša), i to je razlog zašto se u nekim prijevodima Biblije pojavljuje ta riječ.
Tko je taj Lucifer? Izraz “svjetlonoša”, ili “Lucifer”, nalazi se u odlomku u kojem Izaija prenosi proročansku zapovijed Izraelcima da pričaju “priču o kralju Babilonskom”. Stoga je dio te objave prvenstveno upućen babilonskoj dinastiji. Da se izraz “svjetlonoša” odnosi na čovjeka, a ne na duhovno stvorenje, vidljivo je i iz sljedeće izjave: “Ti se u šeol svrže.” Šeol je opći grob čovječanstva — to nije mjesto gdje prebiva Sotona Đavo. Osim toga, oni koji vide da je Lucifer došao u to stanje pitaju: “To li je onaj koji je tresao zemlju?” Zamjenica “onaj” prijevod je hebrejskog izraza koji doslovno znači “čovjek”. Stoga je jasno da se naziv “Lucifer” odnosi na čovjeka, a ne na duhovno stvorenje (Izaija 14:4, 15, 16).
Zašto je babilonska dinastija dobila takvu uzvišenu titulu? Moramo uzeti u obzir da je kralj Babilona trebao biti nazvan svjetlonošom tek nakon svog pada, i to ironično (Izaija 14:3). Zbog svoje sebičnosti i ponosa babilonski su se kraljevi uzdigli iznad ljudi oko sebe. Koliko je ta dinastija bila arogantna, pokazuje njen hvalisav stav: “Izaći ću na nebo, više zvijezda Božjih podignuću prijesto svoj, i sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj. (...) Izjednačiću se s višnjim” (Izaija 14:13, 14).
‘Zvijezde Božje’ kraljevi su iz Davidove kraljevske loze (4. Mojsijeva 24:17). Od Davida pa nadalje te su ‘zvijezde’ vladale na gori Sionu. Nakon što je Salamun u Jeruzalemu sagradio hram, naziv Sion počeo se koristiti za cijeli grad. Pod savezom Zakona svi su izraelski muškarci bili dužni tri puta godišnje putovati na goru Sion. Tako je gora Sion postala ‘zborna gora’. Svojom odlukom da pokori judejske kraljeve i zatim ih ukloni s te gore Nabuhodonozor jasno daje do znanja da se želi postaviti iznad tih “zvijezda”. Umjesto da Jehovi pripiše zaslugu za pobjedu nad njima, on se oholo stavlja na Jehovino mjesto. Stoga se babilonsku dinastiju podrugljivo naziva “svjetlonošom” nakon što je zbačena na zemlju.
Ponos babilonskih vladara zaista je bio odraz stava koji ima “bog ovog sustava stvari” — Sotona Đavo (2. Korinćanima 4:4). I on žudi za moći i htio bi se postaviti iznad Jehove Boga. Pa ipak, Lucifer nije ime koje se u Bibliji odnosi na Sotonu.
Usporedbe radi, u masonskim obredima također imamo simboliku donošenja svjetla, tj. prelazak iz tame u svijetlo, kao simbol ponovnog rađanja.
Odlomak iz članka o hrvatskom masonu koji se inicirao:
(...)
'Treći stupanj je bio najbizarniji. U potpunom mraku sam nakon dugog monologa braće ispred sebe o mistici Masona morao postati jedan od aktera priče o Hiramu Abifu – glasovitom začetniku reda. Čitav niz očito dobro uhodanih događanja iz posljednjih Hiramovih trenutaka i ubojstva. Položili su me na tlo i 'sahranili' uz konstantne navode dijelova legende. Kasnije je ipak bilo daleko bizarnije', nastavlja Leon.
'Nakon mraka osvijetljen je grob s lubanjom i kostima, poput piratske zastave. Nakon što su me uvjeravali u 'neizbježnu sudbu', okrenut sam u drugom smjeru, navodno prema istoku i 'zvijezdi Danici', donositelju svitanja i jutarnjoj zvijezdi. Znao sam da se radi o Veneri iliti, kako pojedini kritički katolički krugovi pišu –Luciferu… Postao sam punopravni Mason', završava priču.
(...)
Cijeli članak možete pročitati ovdje.


( izvor 4Dportal.hr / uredio anonymous )