UKOLIKO STE U MOGUĆNOSTI DA PODRŽITE DALJNJI RAD NAŠEG BLOGA MOŽETE TO UČINITI DONACIJOM PUTEM PAYPALL-a U PROZORU DONACIJA

četvrtak, 7. travnja 2016.

‘Milijuni kuna NESTAJU I S RAČUNA FINE te sa sudova, a ne samo iz policijskog sefa!’

PLJAČKA POLICIJE TEK JE RUB VELIKE KORUPTIVNE PRIČE

Kada sjedne ovrha FINA-e, potrebne su krvave višemjesečne muke da se dođe do tog iznosa, osim u slučaju kada ovrhu pokreće Hanžeković, HRT, HT, ili netko drugi podjednako moćan. No, kada se radi o sporu običnih građana, tada nije dovoljno da se dužnik i vjerovnik nagode. Prođe od šest mjeseci do godine dana, prije nego se dokopaju novca s FINA-e?! Što FINA radi s tim novcem? Posuđuje li ga i ubire kamatu? To nitko ne zna!, ističe Darko Petričić
Ni nakon očekivanih smjena, odnosno ostavki čelnih ljudi hrvatske i zagrebačke policije, ne stišavaju se burne reakcije, bolje reći zgražavanja i izrugivanja hrvatske, ali i šire javnosti, nad skandalom stoljeća: super drskom pljačkom najveće i najpoznatije hrvatske policijske postaje – sjedišta zagrebačke kriminalističke policije uHeinzlovoj ulici u Zagrebu.
I dok su u prvim satima nakon objave skandala sveprisutni ‘sigurnosti analitičari’ po običaju ‘grebali po površini’ idiotski pojašnjavajući da je za pljačku velike i važne zagrebačke policijske postaje krivo loše osiguranje, odnosno činjenica da policija nema najmoderniju i najskuplju moguću sigurnosnu opremu, dan, dva poslije, u medijima smo mogli pročitati i malo razumnija pojašnjenja nezapamćenog skandala.
Tako je propuste u MUP-u – koji su doveli do masovnih smjena u vrhu policije – za Tportal dosta logično prokomentiraoDubravko Gvozdanović, umirovljeni inspektor i ‘insajder’ iz policijskih krugova koji zaključuje da je pogrešno glavni problem tražiti u zastarjelom nadzornom sustavu, već naglašava da je ključni problem hrvatskog represivnog sustava politička, plemenska, klanovska i rodbinska povezanost visokih dužnosnika policije, koja se stavlja ispred obrazovanja, znanja i iskustva (ista saznanja o situaciji u hrvatskoj policiji ima – iznutra – i novinar Promise.hr-a)
Gvozdanović smatra kako je slučaj nestanka zaplijenjenog novca i zlata, najbolji prikaz sveopćeg društvenog i moralnog kolapsa koji se odražava na sve sustave u Hrvatskoj, pa tako i na onaj koji održava red i sigurnost.
‘Ključno je pitanje kako je netko znao što se nalazi u sefu. Vjerujem da je netko od krivaca za nestanak iz same policije vidio što se tamo nalazi ili je pak čuo od nekoga tko je vidio sadržaj sefa. Stoga krivca treba tražiti unutar samog sustava, koji je zbog zanemarivanja postao problem društva u cjelini’, kazao je Gvozdanović, ističući kako do ovog, ali i prijašnjih policijskih skandala, ne bi došlo da policijski sustav kvalitetno radi.
‘MUP je postao interesno podijeljena institucija u kojoj su politička, plemenska, klanovska i rodbinska pripadnost ispred znanja i iskustva. MUP je postao socijalna ustanova u kojoj istovremeno – a svakom periodičkom smjenom vlasti dolazi revanšizam. U Ministarstvu je u potpunosti nestao svaki sustav vrijednosti, sustav napredovanja i stjecanja iskustva”, oštar je Gvozdanović.
Slično razmišlja i mr. sci. Darko Petričić, politolog te publicist koji se već godinama bavi razotkrivanjem nabujale korupcije u hrvatskim institucijama i hrvatskom društvu.
‘Ovo što pričaju tobožnji stručnjaci, koji tvrde je loš video nadzor i nepostojanje alarmnog sustava, krivo za nezapamćeni skandal, odnosno za pljačku policijske postaje, najobičnije su gluposti. Jer i lacima je jasno da su najveći problem podmitljivi ljudi, odnosno korumpiranost policije, kao i ostalih hrvatskih institucija, na što već godinama upozoravamo. I ovdje valja naglasiti da su korumpirani policajci nanijeli veliku sramotu cijeloj državi Hrvatskoj, jer o opljačkanoj policijskoj postaji sada bruji cijeli svijet. Zbog ovog skandala, policiju bi trebalo tužiti zbog sramoćenja! U zadnje vrijeme svjedoci smo brojnih tužbi protiv novinara – koji pišući istinu završe na sudu jer ih utjecajni pojedinci ili moćne tvrtke, tuže ‘zbog sramoćenja’. Zagrebačka policija i mene je ovih dana osramotila, kao i sve ostale hrvatske građane, što znači da ovo zaslužuje tužbu zbog sramoćenja, a ne tekstovi u novinama koji objavljuju istinu, ali nekome nisu po volji”, ističe Petričić.
Dodaje da pljačka policijske postaje u Heinzlovoj nije prvi slučaj misterioznog nestanka velike količine novca iz državnih institucija u Hrvatskoj.
”Posjedujem informaciju da je ovo samo jedan u nizu sličnih incidenata, u kojem je nestao velik iznos novca iz policije, ili iz drugih državnih institucija. Upoznat sam s vrlo konkretnim detaljima tri nedavna slučaja. Policija je, primjerice, uzela novac iz jedne mjenjačnice u sklopu istrage pljačke tog objekta. Istraga je u međuvremenu završila, a novca nema, premda je policija vlasniku ostavila zapisnik u kojem potvrđuje da su, zbog istrage, izuzeli iznos od tristotinjak tisuća eura…
Još je gora situacija s novcem kojim raspolaže FINA. Kada sjedne ovrha Financijske agencije na nečiji račun, potrebne su krvave i višemjesečne muke da se dođe do tog iznosa, osim u slučaju kada ovrhu pokreće odvjetnik Hanžeković, odnosno  HRTHT, ili netko drugi podjetako velik i moćan. No, kada se radi o ovrsi zbog spora između običnih građana, tada nije dovoljno da se dužnik i vjerovnik nagode. Obično prođe od šest mjeseci do godine dana, prije nego se vlasnici dokopaju novca s računa FINA-e?! Što FINA radi s tim novcem? Posuđuje li ga nekome i ubire kamatu, ili ga troši za neku drugu svrhu? To nitko ne zna! Upoznat sam i s konkretnim slučajevima u kojima su se dužnik i vjerovnik dogovorili, no ipak nisu gotovo godinu dana mogli raspolagati novcem kojeg je ovršila FINA”, pojašnjava Petričić ono o čemu mnogi blokirani građani već godinama pričaju, no što glavni hrvatski mediji u svojoj ‘dubokoj istinoljubivosti’ uopće ne spominju.
Kao treći primjer i ozbiljan razlog za ozbiljno preispitivanje učestalog nestajanja novca iz državnih institucija, Petričić spominje korumpirane hrvatske sudove.
”Postoje računi na sudovima na koje se polaže novac u ovršnim postupcima. No, problem je u tome što sudac ne zakazuje raspravu mjesecima, pa se ne zna gdje za to vrijeme završava taj novac. Ovakvi skandalozni slučajevi, a ima ih bezbroj, otvaraju niz pitanja o tome kako se raspolaže novcem u državnim institucijama”, podvlači Petričić.
Valja ovdje podsjetiti i na veliku aferu s lažnim pečatima hrvatskih sudova i drugih institucija, koju su početkom prošlog ljeta otkrili članovi riječkog Pokreta optora, a koja je ukazivala na mogućnost da hrvatski sudovi, FINA i druge institucije – koje raspolažu velikim iznosima koji bi morali biti strogo kontrolirani, taj novac ‘guraju’ u nekakve crne rupe, kako bi njime raspolagali korumpirani pojedinci ili političke stranke, a ne državni proračun, odnosno društvo u cjelini.
”Ako predsjednik Županijskog suda u Rijeci i svi ostali suci koriste krivotvorene pečate i tako krše zakone, postavlja se pitanje postoje li u Hrvatskoj uopće ostaci ostataka pravne države, ili se ovdje namjerno stvara pravni kaos, kako bi se država urušila iznutra i potom nestala. Itekako je moguće da je uz krivotvorene pečate novac od sudskih pristojbi završavao u privatnim džepovima, a ne u proračunu RH!”, naglašavali su lani pripadnici riječkog Pokreta otpora, a što je zabilježeno u tekstu pod naslovom ‘FINA nije državna već privatna agencija, nelegalno Hrvatima otimaju novac’, na jednom hrvatskom portalu.
Sumnje Slavice Šote i drugih riječkih aktivista, tada je potvrdio i poznati hrvatski pravni ekspert – Sulejman Tabaković, naglasivši da je moguće da novac od sudskih pristojbi i kazni na sudovima u Hrvatskoj završava u privatnim džepovima, a ne u proračunu!
”Ako je novac od sudskih pristojbi na sudu u Požegi (o tom su skandalu lani mnogi pisali) završavao na privatnom računu, znači da je to moguće na svim sudovima u Hrvatskoj! Pitanje je jesu li nevažeći pečati izdani u Ministarstvu uprave. Treba vidjeti tko je izdao pečate, odnosno tko im je odobrio rješenje za izdavanje pečata”, istaknuo je tada pravni stručnjak Tabaković.
I premda je nedvojbeno utvrđeno da mnogi hrvatski sudovi i druge institucije koriste nelegalne, odnosno nevažeće pečate – zbog čega je moguće osporavati i sve sudske odluke i presude potvrđene takvim pečatima – zbog nedostatka političke volje i sveopće nezainteresiranosti nadležnih institucija (DORH, USKOK, policija, sudovi, Ministarstvo uprave, Ministarstvo pravosuđa… odgovornost su prabacivali jedan na drugoga… ne trudeći se utvrditi tko je uistinu odgovoran), ta afera pala je u zaborav i nije nikada do kraja istražena i procesuirana.
No, brojni novi slučajevi nestanka novca iz državnih institucija, ponovno sada otvaraju ovu, bez sumnje, VELIKU KORUPTIVNU PRIČU.
Zato se mnogi hrvatski građani s vidnim razočaranjem sada već pitaju: ‘Gdje su nestale dugo najavljivane reforme pravosuđa i iskorjenjivanje korupcije, koje su prije izbora najavljivali predstavnici Mosta, ali i drugih političkih stranaka?’

( izvor promise.hr / uredio anonymous )


Nema komentara:

Objavi komentar