U Hrvatskoj čak 35 tisuća ljudi neposredno živi samo od politike!

Političarima, da ne kažemo politikantima, prva je briga domoći se vlasti, a nakon toga i slasti koje ona pruža. Državna uprava, pak, funkcionira kao aparat za zbrinjavanje stranačkih uhljeba, njihove rodbine i kumova, iako su se sve vlade zaklinjale u njenu racionalizaciju

Gdje namaknuti tisuću eura za svako rođeno dijete, pitanje je koje je tjednima zabavljalo hrvatsku javnost, koja se slijepo uhvatila HDZ-ova obećanja danog u predizbornoj kampanji. Problematika je to koja je, čini se, tek dijelom riješena. No, i bez pretjeranog mozganja odgovor na ovo pitanje lako je pronaći kada se detaljno zagrebu podaci o onima koji u Lijepoj našoj od politike i te kako dobro žive.

Hrvatska je država apsurda, rečenica je koja se ustalila u našem društvu, i to ponajviše zbog suludih odluka političara koji nas polako, ali sigurno pretvaraju u “Apsurdistan”. Da je tome tako svjedoče i brojke po kojima smo stalno na margini, u kategoriji crnih statistika. Brojke koje dokazuju da uistinu živimo u “Apsurdistanu” kažu da smo zemlja s više od 140 stranaka, u kojoj više od 35 tisuća ljudi živi samo od politike. To uključuje sve razine bavljenja politikom, pa su tu zbrojeni sveprisutni čelnici stranaka, ali i tzv. aktivisti te oni koji služe za popunu upravnih vijeća na svim razinama – od gradskih do općinskih – te u drugim institucijama. Radi se mahom o onima koji su se uhljebili ne neku poziciju financiranu državnim novcem, jasno iz džepa hrvatske sirotinje. Dio njih sa smjenom vlasti svoju priliku tek čeka, spremajući svoju vrijednu člansku iskaznicu, premda su sve svi kolektivno donedavno kleli da im nije do fotelja. Za to vrijeme obrazovani ljudi napuštaju Hrvatsku, jer se posao putem natječaja jednostavno ne može dobiti. Ta zna se da su natječaji rezervirani za one s prikladnom stranačkom iskaznicom.

Političarima, da ne kažemo politikantima, prva je briga domoći se vlasti, a nakon toga i slasti koje ona pruža. Državna uprava, pak, funkcionira kao aparat za zbrinjavanje stranačkih uhljeba, iako su se sve vlade zaklinjale u njenu racionalizaciju – ukidanje nepotrebnih i nekorisnih državnih agencija, ureda i zavoda u kojima se godinama smještaju rodbina i kumovi. S mrtve točke nismo se pomakli.

Frapantan je podatak da i danas postoji više od 60 agencija u kojima besposleno sjedi više od deset tisuća ljudi, dok za njihove plaće porezni obveznici godišnje izdvoje više od milijardu kuna. Taj bi se novac mogao izdvojiti za infrastrukturu, znanos, školstvo… ali za to nitko ne mari. Čista je, dakle, laž da novca nema – ima ga, ali se ne troši u prave svrhe.

Šokantni podaci o plaćama u državnim agencijama

Većina tih bizarnih državnih institucija ne samo da ničemu ne služi već imaju potpunu samostalnost u radu, a to znači da ne podliježu zakonima koji reguliraju plaće državnih dužnosnika pa su si godinama uzimali za pravo isplaćivati onoliko koliko su htjeli. U posljednje vrijeme, zbog sve intenzivnijeg pritiska javnosti, ta je bahatost stišana, ali i dalje u tim nekim zgradama daleko od očiju javnosti opstaju neki uredi na čijim pločama stoje smiješni natpisi, koje ljudi zapravo ni ne primjećuju. Iza tih vrata sjede ljudi koji čekaju da im vrijeme prođe, a čekanje i te kako dobro naplaćuju. Primjera radi, Agencija za savjetovanje bračnih parova zapošljava 107 ljudi, a na njihove plaće donedavno se izdvajalo više od 18 milijuna kuna godišnje. Tu je i Agencija za javno i privatno partnerstvo s 14 zaposlenih, a na plaće je godišnje odlazilo tri milijuna kuna. I sve to za desetak odrađenih predmeta godišnje. Agencija za regulaciju tržišta željezničkih usluga u Hrvatskoj u kojoj ne postoji tržište željezničkih usluga i te kako je živa; godišnje troši pet milijuna kuna na raskošne urede i 10 zaposlenih.

Središnji ured za upravu godišnje stoji oko 500 milijuna kuna, a njegova funkcija, uz onu koju obavlja Ministarstvo uprave, malo komu je jasna. Čemu služi Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU-a, koji je donedavno imao proračun od 47,5 milijuna kuna? Nema li svako ministarstvo svoj kadar koji se bavi poslovima prilagodbe Uniji? Postoje uz ovo još dvije državne agencije koje služe istoj svrsi – Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa EU-a koja porezne obveznike stoji tridesetak milijuna godišnje, te Agencija za reviziju sustava provedbe programa EU-a (kako maštovit naziv) za koju izdvajamo oko deset milijuna kuna godišnje.

Čini se tako da se Unijom (od koje nikakvu korist zasad nismo pretjerano osjetili) bavi desetak raznih državnih institucija. A podaci pak kazuju da smo do sada iz famoznih fondova izvukli jedva desetak posto predviđenih sredstava.

Listi apsurda u “Apsurdistanu” nema kraja

Mislili ste da je apsurdima kraj? Ne nikako! Jeste li znali da u Hrvatskoj osim Državne geodetske uprave postoji i Hrvatski geodetski institut, Državni zavod za statistiku, Državni zavod za mjeriteljstvo i Hrvatski zavod za norme? Ni tu priči nije, imamo i Agenciju za mobilnost i programe EU-a s više od 15 zaposlenih, Hrvatsku akreditacijsku agenciju koja 7,3 milijuna kuna troši na plaće zaposlenih, iako je to sav iznos kojeg dobiva iz proračuna. Aktivna je i Agencija za zaštitu osobnih podataka, te Agencija za zaštitu okoliša, mada imamo ministarstvo koje se za to skrbi. Na listi apsurda su i Agencija za posredovanje, Agencija za zaštitu tržišnog poslovanja, Agencija za vodne putove, Hrvatska agencija za telekomunikacije, Hrvatska garancijska agenciju – i tako unedogled do njih 180.

Kukuriku vlada nije samo sačuvala postojeću strukturu tih državnih parazita, već je osnovala i druge agencije poput Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija, a kako se iskazao u privlačenju investitora više je nego jasno. Najtragičniji dio ove ionako tragične priče je taj da niti sama država nema točne podatke koliko agencija, ureda, zavoda i instituta doista isisava proračun, a ne zna se niti koliko doista novca na njih bacamo.

Putevima bivše vlade, po svemu sudeći, nastavit će i ova nova koja traži svoje kadrove. Bizarnostima se tu ne nadzire kraj, jer primjerice Institut za migracije i narodnosti, komunistički relikt osnovan 1984., danas ima ravnatelja i Upravno vijeće s pet članova, te Znanstveno vijeće sa 17 članova. Zadaća mu je, sic!, “poticati komparativno proučavanje migracija, manjina i etičnost, ali i unaprijediti javno razumijevanje njihove složenosti i stvarnosti”. Zanimljivo, ako zovete tu instituciju telefon zvoni, ali na njega se nikada nitko ne javlja.

Plaće daleko iznad prosjeka u državi

Kada govorimo o agencijama i zavodima treba govoriti i o konkretnim imenima te njihovim plaćama. Tako primjerice plaća Irene Jukić, ravnateljice Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, iznosi oko 30.500,00 kuna bruto. Ravnateljica Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu Marija Zavalić prima 25.200,00 kuna bruto. Ravnatelj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Srećko Vuković prima plaću od 24.700,00 kuna bruto, a njegov kolega iz Hrvatske agencije za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata Srđan Vlaović 24.400,00 kuna. Na listi je i v.d. ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Ranko Stevanović s plaćom od 24.497,00 kuna, koji je na toj funkciji nedavno zamijenio Tamaru Poljičanin. Agenciju za investicije i konkurentnost vodi Damir Novinić – za plaću od 24.390,00 kuna. Donedavni ravnatelj Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju bio je Ante Pezo, a sad je na toj dužnosti v.d. ravnatelj Ivan Macanić – za plaću od oko 24.300,00 kuna, dok se ne raspiše natječaj za novog ravnatelja.

Tatjana Prenđa Trupec upravlja Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje i za to mjesečno dobiva 23.800,98 kuna. Nadalje, za plaću od oko 23.500,38 kuna radi ravnatelj Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije Darko Liović, a za plaću od 23.280,18 kuna radi Marija Vukobratić iz Hrvatske poljoprivredne agencije. U Agenciji za zaštitu osobnih podataka šefuje Anto Rajkovača za plaću od oko 22.960,34 kune, dok Leksikografski zavod Miroslav Krleža vodi bivši ministar kulture Antun Vujić za plaću od 23.200,00 kuna.

Spomenuti treba i Središnju agenciju za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU-a na čelu koje sjedi Nataša Mikuš Žigman za plaću od 21.900,32 kune, Agencija za javno-privatno partnerstvo u rukama je Damira Juričića čija je plaća 21.840,00 kuna. I Hrvatski zavod za hitnu medicinu jedan je od onih koje financiramo, a njime upravlja Maja Grba-Bujević čija je plaća oko 21.598,38 kuna. I Agencija za znanost i visoko obrazovanje na čelu ima damu, odnosno Jasminku Havranek čija je bruto plaća 21.376,61 kunu. Ljiljana Blažević iz Fonda za obnovu i razvoj grada Vukovara plaćena je s 19.700,62 kune mjesečno. Tihomir Babić iz Hrvatske akreditacijske agencije plaćen je s 19.992,47 kuna, a u Agenciji za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu šefica je Carmen Hadžić-Kostrenčić, čija je plaća 19.700,00 kuna. Mile Živčić prvi je čovjek Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, a za taj posao plaća mu iznosi 19.600,00 kuna. Ravnateljica Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Lidija Hrastić Novak plaćena je 19.770,74 kune mjesečno. Hrvatski restauratorski zavod za svojeg ravnatelja Marija Brauna mjesečno izdvaja 19.426,36 kuna, dok Hrvatski zavod za prostorni razvoj vodi Irena Matković s plaćom od 19.339,53 kune. Ravnateljica Agencije za poljoprivredno zemljište je Blaženka Mičević, čija je plaća 19.668,68 kuna, a Agencija za reviziju sustava provedbe programa EU-a na čijem je čelu Neven Šprlje za svog šefa izdvaja 19.160,88 kuna mjesečno. Agencijom za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada upravlja Alen Kučinić za plaću od 18.800,00 kuna. Ankica Paun Jarallah iz HZZ-a mora se zadovoljiti s 19.026,97 kuna. Ravnateljica Agencije za regionalni razvoj RH Ines Kos prima plaću od 18.470,90 kuna, a šef Agencije za obalni linijski pomorski promet Ivan Franičević 18.700,25 kuna. U Lijepoj našoj postoji i Agencija za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca, a njen ravnatelj Zoran Ostović mjesečno prima 18.150,00 kuna. Tu je i Agencija za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu, čiji ravnatelj Damir Poljak prima plaću od 17.900,00 kuna. Agenciju za mobilnost i programe EU-a vodi Mihaela Adamović Radolfi čija je plaća 17.750,00 kuna. Plaća Matije Frankovića, ravnatelja Državnog zavoda za zaštitu prirode, iznosi 18.111,14 kuna, dok ravnatelj Hrvatskog zavoda za norme Miran Škerl prima plaću od 17.500,00 kuna. Na čelu Agencije za sigurnost željezničkog prometa od veljače prošle godine je Želimir Delač, a plaća mu je 8.000,00 kuna. Vladimira Brezak, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje, prima 17.400,00 kuna mjesečno. Prvi čovjek Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama je Slavko Čukelj, a plaća mu je oko 17.513,00 kuna. Agenciju za opremu pod tlakom vodi Đurđica Vukovarac, s plaćom od 16.820,70 kuna. V.d. ravnatelj Agencije za zaštitu okoliša je Rene Vukelić, a ako je suditi po njegovom prethodniku Nevenu Voći plaća bi mu mogla iznositi oko 15.000,00 kuna. Hrvatska agencija za hranu na čelu ima šeficu Mirjanu Matušić-Pišll s plaćom od 16.600,56 kuna. I na koncu spomenimo još Agenciju za vodne putove, čiji šef Zrinko Zvocak prima plaću od 16.000,00 kuna.

Ako su vam se navedene agencije i zavodi učinili pretjeranim rasipanjem novca, spomenimo kako još nekoliko stotina ljudi za kruh zarađuje tako što je zaposleno u strankama. Na lokalnim razinama takvo što nemoguće je nabrojiti, ali u ovom trenutku Hrvatska ima 128 gradonačelnika i 213 zamjenika, 20 župana s više od 50 zamjenika, 428 načelnika s više od 480 zamjenika. Pronaći posao u Hrvatskoj očito i nije tako teško ako ste u “pravoj” stranci, no s druge strane jeste li se ikada zapitali zašto smo u toliko dubokoj i teškoj krizi? Leži li možda baš u ovim podacima o rasipništvu odgovor na to vječno pitanje?

 ( izvor dnevno.hr / uredio anonymous )