Hoće li provedba ovršne eutanazije naroda pokrenuti konačno i kolektivnu svijest?

Svijet je već odavno podjeljen na neprimjereno bogate i na neprimjereno siromašne. Između njih postoji ogromna razlika  u materijalnoj imovini, pa bi se tako npr.  kapitalom jednog milijardera moglo nahraniti tisuće i tisuće ljudi, mogle bi se otvoriti škole, bolnice, poduzeća..

Međutim, ti truli bogataši upravo su postali toliko moćni i bogati zahvaljujući narodu.  Bezbroj je načina bogaćenja koji je financijska i politička elita izvrsno svladala. Uglavnom, sve se svodi na zaključak  da su bogati i moćni uvijek u pravu, narod nije nikad.

Narod je roblje od pradavne povijesti

Još od davne povijesti,  od izrabljivanja galijota na galijama, pa do teških rudarskih poslova, krčenja šuma, poljodjelstva, uz namirenje  raznih daća, narod je uvijek trpio i plaćao. Neumjereno. I pri tom neprekidno patio zbog nabačenog jarma oko vrata, ali su se rijetki pokušali oduprijeti. Najčešće ti koji su se i suprotstavili izrabljivanju naroda,  postali su uvaženi tek nakon što su mučenički ubijeni ili dugotrajno i mučki zlostavljani.  Upravo zato je kroz povijest malo junaka, jer junakom se najčešće postaje tek poslije mučeničke smrti.

Inkvizicijsko doba bilo je takvo da je dovoljno bio uprijeti prstom u nepodobnu „vješticu“ ili „coprnjaka“ i osuditi ga na smrt.  Paljenje lomače, vješala, razvlačenje na kotaču, bili su svakodnevna zabava elita opijenih strašću za zlostavljačkim ubijanjem i iživljavanjem.

Moderna vremena donose i moderne metode ubijanja

Tako je nastala i izvedenica – Kolektivna odnosno masovna eutanazija. Nakon dugotrajne agonije, osoba izložena patnji najčešće ne želi ništa drugo nego smrt. Ljude se stanjem svijesti dovodi do  razine da sami požele umrijeti, osjećajući se nemoćni oduprijeti  problemima.

Prvi korak do planski izazvane želje za smrću obveznika su porezi i obveze prema državi koje malo tko može servisirati. Više od polovine državljana RH nije radno sposobno. Ti radno sposobni moraju prehraniti predškolsku  i školsku djecu, studente, ali i pomoći starim i iznemoglim roditeljima.  Uz sve to i cijela Država im je na leđima, jer jedino mali poduzetnici i zaposlenici u privatnim tvrtkama pune proračun, namiruju sredstva za mirovine, vraćaju svojim radom i doprinosom kredite Republike Hrvatske, ali vraćaju i svoje dugove. Jer i ljudi, baš kao i Država nemaju mogućnosti preživjeti ukoliko se ne zadužuju.

Nelegalni kreditori ukorijenili se u Hrvatskoj koristeći socijalnu krizu

Kao bogomdani spasitelji na hrvatskom tržištu pojavili su se brojni financijaši pod lažnim krinkama,  nudeći gotovo sve. Od SMS kredita,  pozajmica na prvi pogled, hipotekarne i fiducijarne  zajmove bez kreditne sposobnosti, a cvjetalo je i kartično poslovanje. Brzo i lako, pojednostavljeno kreditno zaduženje privuklo je mnoge ljude.  U trenucima kad ste prisiljeni platiti jedan kredit da biste izbjegli ovrsi, pribaviti sredstva za liječenje sebe ili bliske osobe, novac za školovanje djece, ili ste možda željeli pomoći djetetu izgraditi dom ili omogućiti mu bar nešto u životu bolje od onoga što sami proživljavate, ponuda „brzih kredita s bandere“ došla je kao naručena.

Osim ugovora o zajmu ili ugovora o kreditu uz garanciju nekretninama, vozilima, plovilima, nudili su i brzu i jednostavnu isplatu kreditiranjem preko kartica. Naravno da to nije nikakav kredit, već sa svojim kreditnim karticama dođete u trgovinu, podignete tehničku robu ili građevinski materijal u vrijednosti oko sto tisuća kn, a na ruke od „kreditora“ dobijete 40.000,00 kn ili manje. I to se zove kreditni aranžman. Dužnik ovakav oblik “potrošačkog kreditiranja” rijetko  kad može uspješno otplatiti do kraja.

Na jednak način su ljudi ostali bez svojih domova

Brzi kredit u iznosu od 20.000 kn obvezao bi dužnika i na Ugovor o zajmu sa zasnivanjem hipoteke na nekretnini, a u najgorem slučaju radiobi  se odmah i Ugovor o kupoprodaji. Nakon toga, velik broj ljudi, ne znajući u što su se upustili, umjesto rata kredita plaćali su najam za svoj vlastiti dojučerašnji dom koji im je oduzeo neki mafijaš. Ako bi se okradeni/ovršeni dužnik odlučio na tužbu, najvjerovatnije je da njegova tužba iako možda predana prije par godina  još uvijek nije došla na red, i tako godinama.

S druge strane, ovrhovoditelji, nelegalne zadruge, nelegalni kreditni uredi, nelegalni zajmodavci čudnih imena, kartične kuće, pa čak i banke uredno registrirane na području Hrvatske kreću s provedbom plana kolektivne eutanazije.  Njima se na temelju prijedloga za ovrhu Rješenje o ovrsi donosi odmah.

Sva dužnikova imovina zablokirana ne vodi k rješenju

Prvi korak je blokada cjelokupne imovine i svih računa u bankama. Praktično gledano, ovršenik je zapravo već u tom stupnju klinički mrtav čovjek, još ga se samo mlako i umjetno održava  na životu do konačne i potpune provedbe ovrhe. U slučaju kada je dužnik u startu već potpisao nepovoljne ugovore o kupoprodaji (umjesto ugovora o kreditu), ili fiducijarni ugovor, tada ovrhovoditelj, ili slobodnim riječnikom otimač imovine, nasilno i bez suda iseljava svojeg dužnika i izbacuje njega i njegove pokretnine zajedno s odjećom i  sa djecom na ulicu.

Drugi oblik planske kolektivne eutanazije je pokretanje ovršnog postupka na cjelokupnoj imovini. Istovremeno s pokretanjem ovrhe bilježi se i ovrha na imovini dužnika, sudužnika, jamaca,  i ovršenici više nemaju nikakve mogućnosti prodati svoju imovinu ili zadužiti se možda kod neke druge fizičke ili pravne osobe kako bi namirili dug.

Dražba radi prodaje nekretnina najnepravedniji je oblik naplate duga

Neovisno o tome tko vam je vjerovnik, je li to Banka koja posluje na području Hrvatske, kartična kuća, kreditna unija, kreditni ured, ili nelegalna kreditna zadruga iz susjedne Republike Austrije, sistem ovršne pljačke uvijek je jednak. Ako imate ugovor o kreditu ili zajmu sklopljen npr. na 100.000 eur-a, plaćate godinama svoje obveze prema dospjelim obračunanim obrocima. Ovrhovoditelj može pokrenuti ovrhu bilo kada, u bilo kojem trenutku vjerovničko-dužničkog odnosa.  Ovrhu može pokrenuti i bez upozorenja jer su sudovi uvijek naklonjeni ovrhovoditelju. Uz sve  to vjerovnici  imaju kod sebe i dodatne  garancije, administrativne zabrane, mjenična očitovanja i mjenice, bjanko zadužnice, čekove, hipoteku, ili fiduciju.

Doslovno rečeno, onog trenutka kada ste sklopili Ugovor o kreditu vi ste već postali klinički mrtvi, radite dijelom za vjerovnika, dijelom za Državu. Postajete rob koji na tržištu rada vrijedi sve manje, opterećen brigama i dugovima, opterećen problemima svakodnevice, brigama kako prehraniti obitelj, školovati djecu, a o osobnim željama nema ni spomena.  Godišnji odmori, putovanja, automobili, odjeća…. za onaj najsiromašniji dio populacije moguće je odjeću pribaviti samo  na kredit, kartice, čekove, iz samostalnu izrade, ili od nekih humanitarnih udruga.

Vaše želje za nekim boljim životom ili pristojnim obiteljskim domom postaju vaša presuda koja vas osuđuje ili na doživotno ropstvo ili na smrt. Mnogi su pokleknuli. Strada zdravlje, teško pobolijevaju, dok oni koji potpuno izgube nadu odluče se i na najgore. Na žalost, bilo je teških slučajeva u kojima je član obitelji, zarobljen u beznađu,  ubio ne samo sebe, već i cijelu obitelj.

Beznađe i depresija

Neovisno o tome koliko ste duga isplatili do trenutka pokretanja ovrhe, prijedlog za ovrhu gotovo uvijek glasi na cijeli iznos zaduženja iz ugovora.  Pri pokušaju da dobijete izlistanje uplata i rata (konto karticu) naići ćete na zid šutnje. Ovo je naročito izraženo kod American Cards i Diners kartičnih kuća koji gotovo nikad ne omogućuju dužnicima da načine uvid u stanje svojih obveza.

Istovremeno dug za koji  se tereti dužnike raste neprimjereno visoko. Poznat mi je slučaj osobe koja je imala poslovnu American karticu koja joj je omogućavala zaduženja u visokim iznosima. Godinama je redovno plaćala račune, a onda je jednog dana ostala bez posla, i jedan mjesec nije uspjela platiti. American je zahvaljujući sredstvima osiguranja blokirao račune i imovinu glavnog nositelja kartice, potom imovinu i račune dodatnih korisnika i provodio ovrhu trostruko. Dug je od  startnih 19.000,00 kn koji je odavno plaćen narastao na trenutnih 110.000,00 kn, a American je godinama plijenio novac sa računa glavnog dužnika i njegovih jamaca.

Legalno, nelegalno, svi gule narod

Ista je priča sa bankama. Nakon pokretanja ovrhe, ovrha koju gotovo u 99% slučajeva pokreću na puni iznos iz Ugovora,  jednako obuhvaća i glavnog dužnika, sudužnika i jamce. Znači, višestruko blokiraju žiro račune, višestruko bilježe zabilježbu ovrhe na nekretnine. I kako s tim izaći na kraj?

Nadalje, nakon donošenja Rješenja o ovrsi, slijedi određivanje ročišta za javnu dražbu. Ovršni postupak se uopće ne vodi, žalba se rješava (najčešće odbija) po hitnom postupku i ni jedan ovršenik doslovno nema priliku dokazati o kakvim grubim propustima se u njegovom slučaju radi. Onog trenutka kada je ovršno rješenje pravomoćno, mogućnosti za zaštitu ovršenika gotovo su minimalne.

Upravo su se vladajući, promjenom zakona, pobrinuli da je gotovo nemoguće provesti postupak za utvrđenje zakonitosti u nekom od sudskih postupaka, dok revizija nije dostupna  onim ovršenicima koji vode ovrhe malih vrijednosti.

Isto tako, odvjetnički troškovi su toliko visoki da je ovršenik ili stranka u nekom parničnom postupku gotovo u jednakoj situaciji kao da je podigla kredit. Jer i odvjetničke troškove je opljačkanom narodu, s ovršenom imovinom, gotovo nemoguće podmiriti.

Ukoliko se dužnici  i odluče angažirati odvjetnika, u slučajevima kada izgube neku od parnica prisiljeni su platiti ne samo svoje troškove već i odvjetničke troškove druge strane  pa se često dogodi da im uslijedi nova ovrha radi namirenja tih troškova.

U slučaju kad ovršenik nema novca podmiriti dugove za koje ga se tereti, imovina se rasprodaje na dražbi.

U takvim situacijama dolazi do novih povreda koje dovode ovršenika u stanje totalnog očaja. Naime, prema odredbama Ovršnog zakona, ukoliko je nekretnina procijenjena na onih 100.000 eur-a s početka priče, a ugovoreni dug je recimo 20.000,00 eur-a, uz što se još obračunava i redovna i zatezna kamata, po prodaji nekretnine koju ovršenik nije ni na koji način mogao izbjeći, kupac kupuje nekretninu (po novom Ovršnom zakonu) za ½ vrijednosti. To znači da bi morao uplatiti ovršeniku razliku kupovne vrijednosti nekretnine do ½ procijenjene vrijednosti u protivnom sud ga ne bi smio rješenjem upisati kao vlasnika.  Vrlo rijetko, odnosno doslovno nikad se ovaj postupak ne provodi u ovršnom postupku. Rješenje o dosudi postaje pravomoćno u pravilu kada se provede ročište radi namirenja od kupovnine, međutim toga u praksi, u ovršnim postupcima više doslovno nema.

Isto tako, od iznimno velikog je značenja da se ovršni postupak provodi po onom Ovršnom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovršnog postupka. Propisi su se mijenjali pa tako neke odredbe ovršnog zakona možda idu ovršeniku na ruku, ali pogrešnom primjenom ih ne iskoristi.

Ovakva postupanje sudova i ovrhovoditelja  ovršenike dovodi  u potpunu ovisnost o ovrhovoditelju, te se s pravom može uvesti pravilo „jednom dužan uvijek dužan“.   Razmišljanja na koja dolazi ovršenik u takvoj situaciji, naročito ako ima primanja ispod prosječne plaće RH (minimalac), ili ako mu  je ovrhovoditelj zablokirao zabilježbom  ovrhe svu imovinu, ovršenik postaje žrtva ovrhe i klinički mrtav čovjek kojeg smrt sustiže na nogama. Jednostavno mu otkaže srce (srčani udar), mozak (moždani udar),  ili strada neki drugi organ zbog kojeg završi u bolnici. Najgori oblik dijagnoze je ona kada ovršenik pomisli da je situacija potpuno bezizlazna i odluči se na samoubojstvo, pa i povući nekog od članova obitelji sa sobom.

Ovo je vrlo ozbiljan socijalni problem za koji bi socijalne službe morale  imati poseban odjel sa pshilozima i stručnjacima koji bi bili na usluzi onom dijelu populacije koji više ne vidi izlaz.

Depresija onemogućuje pronalaženje rješenja i ubija kolektivnu svijest

Najgora boljka današnjeg društva je činjenica da depresivan čovjek nema poticaj boriti se. Mentalno je pljačkaško-ovršna politika narodu isprala mozak i dovela ga u stanje potpune apatije.  Upravo to stanje uzročnik je gomile problema,  po sistemu „od drva ne vidi šumu“.  Svaki čovjek koji ispred sebe vidi samo problem s kojim se trenutno nosi nije u stanju vidjeti i pronaći i rješenje.

Upravo bi se u tom dijelu trebala uključiti i šira društvena zajednica kako bi narod izvukla, ne samo iz gospodarske i ekonomske krize, već i iz osjećaja potpune bespomoćnosti i komatoznog stanja koje vodi k eutanaziji.

U Hrvatskoj se mora probuditi kolektivna svijest, prvo vladajućih koji hitno moraju donijeti gospodarsko-ekonomske mjere radi sprječavanja  pljačke koja je eskalirala na svim područjima, kao i omogućiti buđenje svijesti naroda koji će se oduprijeti bezočnoj pljački javnim i svakodnevnim ukazivanjem na sve nepravilnosti i nepravdu.

Ili ćemo u suprotnom doista svi završiti poput laboratorijskih miševa!


( izvor hazud.hr / autor: Nada Landeka / uredio anonymous )