Krešimir Mišak: Svake četiri godine nas bude sram za koga smo glasali

Krešimir Mišak gostovao je jučer u šibenskom klubu Azimut. Urednik i voditelj HTV-ove emisije „Na rubu znanosti“ i frontmen rock benda Hakuna Matata, dva je sata pričao o temama s ruba znanosti. Između ostalog, moglo se čuti i ovo…

Izbori
Meni je postalo besmisleno odgovarati na pitanje jesu li izbori najobičnija farsa, jer ta činjenica ne može biti očiglednija. Ali, opet, ljudi svaki put iziđu na izbore. Postoji u cijeloj toj priči nevjerojatan učinak amnezije. Ja sam, da se razumijemo išao na sve izbore, do 2000. godine. Uobičajena priča… devedesete sam glasao za HDZ, a dvijetisutiće za SDP. I onda sam shvatio da sam budala; kakvo ti stvore ozračje, tako ti glasaš. Ljudi su uvijek ‘nabrijani’ na onog koji će doći na vlast, a nakon četiri godine, bez iznimke, bude nas sram za koga smo glasali. I uvijek taj krug ponavljamo. Dakle, neizlazak na izbore nije nekakvo posebno rješenje, ali je svakako dio rješenja. I to na način da promijenimo činjenicu da nas stalno emotivno manipuliraju. Mala skupina ljudi, naime, oblikuje stavove većine o svemu, to je napisao Edward Bernays u svom djelu ‘Propaganda’ još 1927. godine.

Sudbina
Ne bi se baš moglo reći da vjerujem u sudbinu u nekakvom staromodnom smislu te riječi. No, ako krenemo od metafizičkih postavki da se rađamo i reinkraniramo tamo gdje sami odaberemo, veliki dio svoje sudbine samim time imamo određenim. Ne možeš biti pilot, a roditi se u 18. stoljeću. Ili, ne možeš biti vitez u Križarskim ratovima, a roditi se u 20. stoljeću. Unutar tog šireg puta, uvijek postoji prostor za manipulaciju, ali rekao bih da doista postoji neki zadani put. To sam zaključio kad sam počeo uočavati znakove i sinkronicitete, koje svi ljudi doživljavaju. Bez obzira je li neka ideja istinita ili nije, ona može imati oslobađajući učinak. Svi živimo u svijetu ideja i priča, sve što znamo o svijetu i ljudima su samo priče. Doživljaj nečega je ključan da se bilo što u budućnosti promijeni.

Mjesec
Meni je pitanje Mjeseca vrlo zanimljivo jer sam sabrao materijale iz potpuno različitih područja. Dio materijala dolazi iz ufologije, to su oni dijelovi koji pokazuju fotografije pojava, poput sjena, koje bi eventualno ukazivale na nekakve građevine. S druge strane, tu je cijelo jedno područje koje se bavi činjenicom kako je Mjesec odzvanjao kad bi na njega pale neke sonde ili takve stvari, što upućuje na to da je šupalj. Treći značajni proboj dokaza se dogodi kada se uđe u matematičku analizu. Kroz brojke se dođe do nevjerojatne povezanosti sustava Mjesec-Zemlja-Sunce. Ne postoji nijedna održiva teorija kako je Mjesec uopće nastao. Nadalje, mi pomrčinu Sunca uzimamo zdravo za gotovo, smatrajući je koincidencijom. Mjesec je najveći satelit u našem sustavu u odnosu na svoj matični planet. S druge strane, točno je 400 puta bliži od sunca i 400 puta manji, tako da njegov disk točno pokriva sunčev disk. Potom, zimi slijedi ljetnu putanju Sunca, a ljeti slijedi zimsku putanju, tako da im se solsticij nalazi na istim mjestima.  Brojke idu i dalje, Mjesec se oko Zemlje okrene 366 puta, a Zemlja je upravo toliko puta veća od Mjeseca. Zbog svega toga, a i zbog još puno drugih dokaza i istraživanja, dolazi do pitanja, koja postavljaju razni autori – je li netko stavio Mjesec u našu orbitu?

NLO
Meni je tema NLO-a vrlo brzo postala dosadna. Na početku, kad sam je počeo otkrivati za potrebe emisije ‘Na rubu znanosti’, bila mi je fantastična, pa sam napravio čak i nekakav polovni dokumentarac na tu temu. Pratio sam kontinuitet tog fenomena kroz povijest, preko crteža u pećinama, sve do najnovijeg doba. Prvo mi je bilo čudno da takve fantastične informacije nikog ne zanimaju. No, nakon nekog vremena sam shvatio da se tu ništa ne može naučiti niti zaključiti, pogotovo kad je došlo do fenomena otmica, koje su potpuno bizarne, za koje se ne može reći događaju li se doista ili su više nalik šamanskom iskustvu. Tako da su me te teme pomalo i prestale interesirati, vraćam im se jednom godišnje u emisiji. To je uvjerljivo najdosadnija tema za koju znam, ali u isto vrijeme to je jedna od onih tema za kojima vapim, jer je i stvarna, ali i fantastična. To je slojevit fenomen, i kad se s njega uklone sve muljaže i laži, ostaje kristalno jasan signal – to se događa!

Piramide u Visokom
Bosanske piramide su mi bile savršena tema za emisiju – one su blizu, a i u svim tim pričama ima nekog temelja. U konačnici, ja uopće ne razmišljam o tome jesu li te piramide tamo ili nisu, ključno pitanje je jedno sasvim drugo: jesu li te piramide tamo postavili prijatelji ili neprijatelji? Mi niti ne znamo čemu su piramide općenito služile, ali danas recimo znamo da je svaka piramida, odnosno ja to nazivam piramidalnim strukturama, ugođena na nekoj frekvenciji. Svatko tko ode u Visoko vidjet će zanimljive stvari. Postoji mreža tunela, cijeli kapilarni splet, a postoji i puno sitnih detalja koji se usput otkrivaju. To je iz nekog razloga netko morao izgraditi.

Globalno zatopljenje
U cijeloj ovoj priči nitko još ne vidi vezu zbog čega je toj tzv. eliti toliko važno globalno zatopljenje. To je malo nejasno. No, pravo objašnjenje je poprilično vidljivo – riječ je o tome da globalno zatopljenje esencijalno služi za uvođenje globalne elektronske karbonske valute, koja će imati potpuno drugačiju narav od sadašnjeg novca. Ne samo što će biti elektronska, i što će se papirnati novac potpuno povući iz opticaja, već joj je svrha totalna kontrola čovječanstva. Ta je valuta, o kojoj se i javno priča već dvadeset godina, najveća opasnost koja prijeti ljudima. Ona se temelji na raspodjeli energije na sve pojedince na svijetu, a da bi to bilo moguće, morate imati potpuni nadzor nad svakim segmentom ljudskog života. Kako ćete to postići? Tako što ćete ugraditi pametne mjerače u sve stanove, a sve skupa se svodi na pametne mreže koje su već izgrađene, kako bi se ostvarila stara tehnokratska ideja o raspodjeli energije. Koliko si se grijao, slušao muziku, previše si potrošio CO2… dobivaš manje karbonskih bonova.


( izvor tris.com.hr / uredio anonymous )