HRVATSKA MREŽA PO UČINKU NADMAŠUJE TALIJANSKE MAFIJE

U 25 godina švercom droge, oružja, nafte… napravili su milijardske podvige

Napisao: Saša Radović, veljača 2015.

Corriere della Sera ovih dana prenosi izjavu talijanskih istražitelja da je preko 160 osoba uhićeno u operaciji protiv kalabrijske mafije ‘Ndrangheta, pod kodnim imenom “Aemilia”. Između ostalog članovi ‘Ndranghete osumnjičeni su da za pokušaj preuzimanja kontrole nad Rimom koji se smatra strateški važnim za budućnost kalabrijske mafije, objasnio je zamjenik državnog odvjetnika u Rimu Michele Prestipino na konferenciji za tisak.

Treba žaliti naše susjede Talijane! Oni se moraju boriti protiv kriminalaca, mafije, ‘Ndranghete, lopova, pljačkaša, terorista… Mi ne! Odavno kruži priča da Hrvatska nema mafiju – jer je Hrvatska mafija. Dakle ne možemo se boriti sami protiv sebe – hrvatska vlast ne može se boriti protiv hrvatske vlasti. Bilo bi to samoubojstvo! Osim toga hrvatska vlast zauzela je Gornji grad u Zagrebu, pa nema smisla da ga mafija ili neka ‘Ndrangheta pokušava zauzeti, kad je već mafija u njemu.

Milijardski poduhvati

Da ne bi bilo zabune u nazivima treba reći da je mafija općenit izraz, te da izvorno postoje pet vrsta mafije: Uz kalabrijsku ‘Ndranghetu postoje; sicilijanske Cosa Nostra i Stidda, napuljska Camora i puljska Sacra Corona Unita, koje se prepoznaju po regijama iz kojih su potekle, a domovina svih je Italija.

Mafija u Italiji nastala je davno, korijeni se vežu uz borbu Sicilije protiv tiranije stranih vladara, no organizirana mafija nastaje tek nakon ujedinjenja Italije 1861. godine. U ostatku Europe (i u Hrvatskoj!) nastanak mafije povezan je s promjenama na političkoj sceni osamdesetih godina, nakon pada Belinskog zida. U Hrvatskoj imamo samo jednu vrstu mafije iako je to zmija s dvije glave; HDZ i SDP. Nazivaju je, Mreža.

Ima li u toj uvredljivoj konstataciji istine, ili je to laž, kleveta, zlobno tituliranje – nadasve poštene vlasti kakva bi u demokratskoj državi trebala biti?

Ako se vratimo na početke, na devedesete godine, sjetit ćemo se prvih milijardskih poduhvata hrvatske vlasti; elita počinje s pretvorbom i stvaranjem bogatih tajkuna iz svojih redova, a zatim slijedi pun pogodak, „zlatna koka“ za novu hrvatsku elitu – Domovinski rat! Srpska agresija (kao i svaki rat!) idealna je podloga za bogaćenje ratnih profitera. Vrhuška i neki generali preko noći postaju multi milijunaši. Počinje pravi procvat organiziranog, tamnog kriminalnog ozračja nove Republike Hrvatske i formiranje čvrstog saveza dviju stranaka, Tuđmanove HDZ-a i Račanovog SDP-a. Te dvije grupacije sastavljene od bivših udbaša samo formalno su bile politički konkurenti, a u stvarnosti to je Mreža – do danas održana interesna zajednica HDZSDP. Formalno su HDZ i SDP u „svađi“, ali nikada jedna stranka prema drugoj nisu podnosile bilo kakve prijave – ponajmanje službene, Kaznene prijave u opće poznatim aferama i milijardskim pljačkama Hrvatske.

Mreža

Prvi utržak Mreže u punjenju crnih fondova bio je; 4 milijarde dolara (u to vrijeme, dvije 2 milijarde DEM!) od dijaspore namijenjene kupovini oružja, 300 milijuna dolara od stambenog fonda i 12 tona nevažećih dinara ilegalno pretvorenih u konvertibilnu valutu u B i H. Zatim slijedi mega business; šverc naftom, oružjem, drogama i svim i svačim. Broj tajkuna rapidno se umnožava. Pet starih vrsta talijanske mafije mogu se sakriti po učinku pred hrvatskom Mrežom u svega 25 godina.

Za dvoumlje, vladanje HDZ- i SDP-a bio je potreban novac. Male stranke ga nisu imale, te nisu mogle organizirati promidžbe i sudjelovati u vlasti, osim minornog utjecaja u koalicijama. Silan crni kapital je nagrabila HDZ, a i SDP je bogata stranka. Bivši komunisti naslijedili su od SKJ, veliki fond novca (pa i dio državnog zlata SFRJ), neboder „kockicu“, mnoštvo građevina i nekretnina (Radmanov hotel na Bohinju i drugi objekti), a opljačkali su i dio resursa u novoj Hrvatskoj. Navedena bogatstva bila su temelj održanja na vlasti dvoglave zmije HDZSDP.

U Mrežu su uključene državne institucije; tajne službe, DORH, policija i sudovi, kao glavni zaštitnici elite. Znakovit je nedostatak Tužiteljstva u ustroju države Hrvatske. Takozvani DORH institucija koja je trebala vršiti posao tužiteljstva nije optužila ni jedan promil od 97 posto nezakonitih pretvorbi. Državni odvjetnici pokorno su služili Mreži, a protivno svim civilizacijskim i religijskim normama. Takozvane tajne službe radile su na kontroli pučanstva i prokazivale svaku kritiku vlasti, a represivni mehanizmi proganjali su neistomišljenike. Iznad svih državnih služba (pa i iznad vlade RH) od 1990. godine nalazila se UDBA (s kadrovima iz vremena SFRJ) s čelnicima Perkovićem, Mustačem, Manolićem i velikim brojem suradnika. Klan UDBA – DORH sa zločinačkim tandemom Perković – Bajić djelovao je i operativno uz angažmane policije USKOK-a, PNUSKOK-a i plaćenih operativaca. Slomljene kosti i montirani sudski procesi protiv zviždača (osobno iskustvo autora!) hrvatska je zbiljnost.

U takvom kontroliranom okružju, osiguranom državnim institucijama – Mreža je nesmetano pljačkala 25 godina.

Početak kraja Mreže

2015. godina, do sada, najgora je godina za hrvatsku Mrežu. Prije godine dana Mreža je izgubila svoga pravog vrhovnika i vođu, Josipa Perkovića, a Milanović je pri tomu Lex Perkovićem pokazao pravo lice. Lažima i prevarama osramotio je Hrvatsku pred Europom i svijetom i pokušao izvući tog zločinca, svoga mentora iz njemačkog zatvora. Izručenjem Perkovića nestala je željezna kontrola Mreže i sve krenulo niz brdo.

Javljaju se do sada neuobičajeni otpori, protesti, referendumi i novi politički „disidenti“: Živi zid, Radnička fronta, Riječki pokret otpora, Inicijativa Druga Hrvatska, udruga Vratite opljačkano… Monopol korumpiranih državnih medija pada pod istinitim informacijama na slobodnim portalima. Javnost postaje svjesna svoje žalosne stvarnosti; opljačkani resursi, iscrpljen osiromašen puk, propala industrija i gospodarstvo, prenapuhana buljumenta političkih podobnika – parazita u upravama, šestogodišnja kriza, skori bankrot države… Uz pritisak vraćanja enormnih dugova i galopirajuće eskalacije bijega desetima tisuća mladih iz Hrvatske, javljaju se prve naznake prekarijata – pokreta obespravljenih i nezadovoljnih; braniteljski šator, „franakisti“, Stanićevi pobunjenici protiv prodaje autocesta (lažni izraz: monetizacija!), bunt ovršenih, deložiranih, siromašnih, gladnih… Javna je tajna da deložacijama i ovrhama državni vrh želi do kraja osiromašiti naciju i pobrati sve što je još ostalo. Oni znaju da osiromašeni puk pred prijetnjama kordona specijalaca s dugim cijevima – igra onako kako mu se kaže.

Politički mrtvac, premijer Milanović, uzaludno pokušava zakrpiti „svoju“ državu. Vlada RH koju Milanović zove „svojom“ vladom, grabi što se još ugrabiti da; bezobrazno plaćena putovanja s vozačima i tjelohraniteljima, zrakoplovne egzibicije (V. Pusić), Vargine varginalije sa stalnim aferama (zadnja je, 7 milijuna ukradenih naciji za tajkuna Vojkovića), tu su afere Jakovina, Opačićka, Zmajlović i drugi – te sve moguće milijunske kupovine i gradnje uz nedvojbenu korupciju… Premijer i njegovih nesposobnih i nepotrebnih 20 ministara (za Hrvatsku je dovoljno 6 ili 7 ministara) najomraženije su osobe u Hrvatskoj.

Nedvojbeno je da se Mreža raspada, i taj raspad još će više obogaljiti naciju. Oni će opljačkati sve ostatke ostataka. Mladi, snažni ljudi, stručnjaci i radnici pobjeći će iz ove kaljuže kriminala, stari će pomrijeti od neimaštine, hladnoće i gladi – a bivši, slomljeni građanski sloj apatično će kao zombiji šetati hrvatskom pustoši.

Tri su države na dnu Europske unije; Grčka, Španjolska i Hrvatska. Grčka sa svojom Syrizom ima budućnost, Španjolska s novom strankom Podemosom, također se izvlači – Hrvatska tone uz nejake stranke; Živi zid, Radničku frontu – i nejake inicijative. Uz još uvijek živuće SDP i HDZ, sve ostalo politički je talog na dnu močvare. Jedine parlamentarne stranke Laburisti i ORaH koje deklarativno zagovaraju socijalnu empatiju i brigu o čovjeku – priležnice su SDP-a, a samim tim i zločinačke Mreže.


( izvor hazud.hr / uredio anonymous )