OAZA MLADOSTI: Narod iz doline Hunza u prosjeku živi 120 godina; evo u čemu je njihova tajna

Narod Burusho iz doline Hunza, na granici Pakistana i Indije, za sebe tvrdi da su potomci zalutalih vojnika Aleksandra Makedonskog, a da je upravo njihova postojbina legendarna Shangri-La.

No bez obzira na to je li dolina Hunza izgubljeni raj na zemlji, svakako je oaza dugovječnosti: pripadnici te kulture u prosjeku žive 110-120 godina.

Gotovo se nikada ne razbolijevaju, a uvijek izgledaju mladoliko. Dok Burushi to pripisiju genima odnosno nasljeđu, vjerojatno najveći ulogu ima njihov način života. Hunzi se kupaju u ledenoj vodi, ljeti jedu sirovo voće i povrće, a zimi sjemenke marelice, proklijale žitarice i ovčji sir.

Bogatstvo Hunza mjeri se prema tome koliko stabala marelica posjeduju a najvrijednijom od svih vrsta hrane smatra se sjemenka marelice.

Postoji doba godine ništa ne jedu, poznat kao “gladno proljeće”. Voće je još uvek nezrelo pa isključivo piju sok (svojevrsni kompot) od suhe marelice. Na tome žive i do tri mjeseca, a to doba godine je njima izuzetno sveto.

Žene rađaju i s 65

Zbog dugovječnosti već dugo zanimaju brojne stručnjake, koji su detaljno proučili njihovu prehranu. Jedu vrlo malo proteina i masti i to uglavnom iz mlijeka i mliječnih proizvoda. Na dan u prosjeku pojedu 1.933 kalorije, od kojih je 50 g proteina, 36 g masti i 365 g ugljikohidrata.

Nije im čudno je prehodati 100 kilometara dnevno, a pentranje uz strmu planinu im je čas posla. Također, dobro raspoloženje i odsustvo stresa doprinose njihovom boljem mentalnom i fizičkom zdravlju. Zbog svega toga, nije rijetkost da žene rađaju i sa 65 godina.

Eksperiment kao dokaz

U doba kolonijalizma, narod Hunza (britanci su ih preimenovali prema regiji u kojoj žive) britanskom liječniku sir Robertu McCarrisonu zapeo je za oko jer su bilu neobično zdravi.

Dok su razne bolesti, od gušavosti do deformacija harale okolne indijske zemlje, Hunzi su djelovali posve otporni. No iako je u početku mislio kako je u pitanju nasljeđe (Hunzi su zamjetno svjetliji od ostalih Pakistanaca i Indijaca u okolici), zaključio je kako je glavni razlog hrana.

Kad se 1921. vratio u Veliku Britaniju i pokusom je potvrdio svoju hipotezu – jednu grupu svinja hranio je tipičnom radničkom hranom (bijeli kruh, obrađeni šećer, harinke, konzerviranu hranu i kuhano povrće). Svinje su za mjesec dana počele razvijati razne ljudske bolesti. Drugu skupinu je hrano tipičnom prehranom Hunza i ostala je savršeno zdrava.

Mislili da je krivotvorio putovnicu jer je bio prestar

Kineski magazin je 1984. godine opisao kako je jedan od Hunza, Said Adbul Mobuda, zbunio je sve radnike imigracijske službe na londonskom Heathrowu. Pokazao je putovnicu, prema kojoj je bio rođen 1834 i imao je 150 godina. Smatrao se štićenikom u zemlji Hunza, a pamtio je događaje još iz 1850. godine.