Saborski zastupnici će prisustovati deložaciji - hoće li što poduzeti da je spriječe? Laburisti su u srijedu uputili vladi svoj prijedlog zaključka o obustavi ovršnih postupaka i deložacija pokrenutih od strane austrijskih banaka Raiffeisen grupe. Vlada je pak, povratno, na Sabor uputila prijedlog zaključaka kojima bi se ovrhe po tim vrlo mutnim kreditima obustavile.
No izglasano za sad nije ništa: Sabor nije danas imao kvoruma – šteta, jer su propustili priliku da izglasaju i nešto korisno. Laburisti predlažu da Sabor donese zaključak kojim se zadužuje Vladu i HNB, te tijela državne uprave da pravno onemoguće ilegalno djelovanje stranih kreditnih zadruga u RH, te da donese odluku kojom se obustavlja provođenje ovrha i deložacija od strane austrijskih banaka Raiffeisen grupe nad nekretninama građana do okončanja istražnih radnji i sudskih postupaka pokrenutih temeljem privatnih tužbi.
Vlada je prijedlog podržala, no ta važna stvar ostala je u sjeni prepucavanja na relaciji HDZ-Most i cirkusa u Saboru. U zaključcima Vlada navodi da je izmjenama i dopunama Ovršnog zakona izmijenjen članak u kom su navedeni razlozi za potpunu ili djelomičnu odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika, pa sad, ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi tražbine zbog koje se provodi ovha, ona se može odgoditi do pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka.
Vlada također ističe da je u cilju zaštite građana od nesavjesnog poslovanja “osoba koje nemaju odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno posredovanja pri potrošačkom kreditiranju”odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti takvih ugovora, ukoliko je takav postupak pokrenut – i to ne ispitujući pritom postojanje drugih zakonskih pretpostavki o odgodi ovrhe. Taj zaključak je potpisao Tihomir Orešković.
No u čemu je problem s kreditima RBA zadruga, po čemu su oni različiti od ostalih kredita? Da bi se to razumjelo, treba znati u čemu je osnovna razlika između urednog bankarskog poslovanja i lihvarenja: banka vam nikad neće dati kredit ako procijeni da ga nećete moći vraćati. Klasično, konzervativno bankarstvo bazira na tome da se kredit nikad ne daje nekom kome je novac stvarno potreban, tko je očajan, već samo onima koji dobro zarađuju. Velika kriza 2008. je u korijenu upravo imala odstupanje od tog načela, tzv. NINA stambene kredite, koji su banke dijelile uz hipoteku ljudima bez prihoda i imovine, i time odvele u propast sebe i njih. Kod lihvara je obrnuto. Njih ne zanima ima li onaj kom nude kredit mogućnosti da ga vrati – dapače, cilj lihvara su u pravilu ljudi kojima očajnički treba novac i koji imaju nekretninu. Zato lihvari, kao i banke, provjeravaju jeste li kreditno sposobni – ali vam, za razliku od njih, posuđuju novac samo ako procijene da niste, jer im povrat novca i nije cilj.
I kao i svi lihvari, poslovali su nelegalno. Tzv. “RBA zadruge”, koje i nisu banke, jer nemaju kapital potreban da bi se osnovala banka, posluju u Hrvatskoj od 1994. godine. Za poslovanje nisu nikad dobile odobrenje Hrvatske narodne banke, a nisu ga niti tražile jer HNB postavlja jasne uvjete: da biste u Hrvatskoj osnovali banku, treba vam osnivački kapital od bar 40 milijuna kuna, kako bi se zaštitilo štediše u slučaju gubitaka. Usto, banka mora imati sjedište u Hrvatskoj: ako strana banka želi poslovati ovdje, mora osnovati svojim kapitalom banku-kćer. Na taj način se osigurava nadzor HNB nad poslovanjem, tako da u Hrvatskoj efektivno zapravo nema “stranih banaka”, iako često slušamo o njima. Sve banke registrirane u Hrvatskoj posluju po zakonima RH i pravilima koja propisuje HNB.
No RBA zadruge su druga priča. Radi se, doslovce, o zadrugama: osnivane su doslovce sa sedam eura temeljnog kapitala. Novac koji su u Hrvatskoj posuđivale je novac koji su članovi tih kreditnih zadruga, austrijski seljaci, obrtnici, mali poduzetnici, u njih uložili, i koji posuđuju uz kamatu. O tome kako je taj posao zapravo funkcionirao, porazgovarali smo s Nenadom Koljajom, iz inicijative “oštećenici RBA zadruga.” Pitali smo ga jesu li zadruge novac isplaćivale preko računa ili keš na ruke, jer potonje uvijek upućuje na kriminalne radnje.
“Rba zadruge nisu imale dozvolu za poslovanje u Hrvatskoj. Oni su ovdje novac isplaćivali uglavnom na ruke, eventualno je manji dio išao preko bankovnih računa. Novac su posrednici donosili u kovčezima.”
– No poznato vam je da je svaka isplata gotovine preko 105.000 kuna u Hrvatskoj nelegalna, odnosno da odmah mora biti po zakonu prijavljena uredu za pranje novca?
“Mi upravo i sumnjamo da se na taj način vršilo pranje novca, da su vlasnici tog novca, Austrijanci, na taj način izbjegavali plaćanje poreza, a ima tu i drugih stvari. Imamo dokumente iz Austrije, gdje su te zadruge također bile pred sudom i gdje su priznali krađe i krivotvorenja, porezne prekršaje, ima tu svega.”
– Ima li Reiffeisen Banka koja legalno posluje u Hrvatskoj kakve veze s tim zadrugama?
“RBA se ogradila od njih, jer im rade štetu i kao nelegalni privredni subjekti im stvaraju problem u poslovanju. Oni su stvorili paralelni bankarski sustav izvan zakona i nadzora HNB, u torbama su donosili novac, ali mi sad imamo zbog tih ilegalnih kredita 2.500 ovršnih postupaka, a zabilježbe su na preko 12.000 nekretnina”.
– Radilo se o pozajmicama ili kreditima, kakve dokumente i dokaze o pozajmicama imaju RBA štedno-kreditne zadruge?
“To su uglavnom pozajmice, a ugovore su ovjeravali javni bilježnici, oni su također sudjelovali u tome, iako ti ugovori nisu bili pravno valjani. Iznosi pozajmica su u principu veliki, sto i više tisuća eura, a osiguranje su hipoteke na nekretnine, uglavnom”.
– Novac su isplatili?
“Uglavnom da. S firmama su napravili generalni problem, jer su neke firme zadužili za velike iznose a nisu sve isplatili. Recimo Julpin. Zadužili su ga za dva milijuna eura, a isplatili su mu oko pola tog novca na njegov račun, ostalo su prebacili na ženu direktora banke i posrednika, a nešto je uzeo i direktor zadruge. Te zadruge odgovaraju našim D.O.O. – ima, osnivane su s minimalnim temeljnim kapitalom, gospodarsko-ekonomski oblik je zadruga, a ne banka. Registrirani su strogo pokrajinski za kredite malim obrtnicima i poljoprivrednicima. Oni su ujedno i ulagači i oni sami odlučuju kome posuđuju novac. Oni izaberu po dva direktora, koji onda posluju u njihovo ime.
Obrtnici u Austriji udružili su se u RBA region, ukupno su 43 zadruge poslovale preko njih. Plasirano je 280 milijuna eura, to su priznali na ispitivanju na Državnom odvjetništvu u Grazu. Cifre se ponešto razlikuju, neki govore o 265 milijuna, neki o nešto više, no to je otprilike iznos kredita.”
– Novac je isplaćivan kao keš na ruke, ili legalno, preko računa? Isplate nisu legalne ako nisu preko računa, one moraju automatski biti prijavljene Uredu za pranje novca, to vam je vjerojatno poznato?
“Preko računa se isplaćivalo za kavu, ostalo sve keš. Ljudi su uzimali kredite u dobroj vjeri. Kamata je bila normalna u startu, oko 7-8% godišnje, dok dok nisi potpisao ugovore. Onda bi se odmah oduzeli troškovi provizije posredniku od oko 10%, idući mjesec troškovi koje bi pribrojali glavnici, a onda je krenulo nabijanje kamate svaki kvartal. Sa 7-8% početne kamate je raslo do 12, a na to su se još onda obračunavale zatezne kamate. Ne znam nikog tko je otplatio kredit. Cilj im nije ni bio povrat novca nego ovršni postupak i otimanje nekretnina preko odvjetničkih ureda”.
– Oni nisu provjeravali jesu li klijenti kreditno sposobni?
“Ne, nisu gledali uopće poslovanje firme! Bilo im je jedino bitno da su nekretnine u vlasništvu tvrtke i vlasnika puno vrjednije od kredita. Procjenu su radili odoka, bez ovlaštenog procjenitelja. Krivotvorili su podatke.
A kad je problem izašao na vidjelo, kad ljudi više nisu mogli plaćati, naše banke nisu više htjele primati uplate kako one ne bi bile optužene da sudjeluju u nečem ilegalnom, pranju novca, nego se novac nosio preko posrednika u Austriju. Pola novca bi nestalo putem, posrednici su dio zadržavali za sebe. Brojni su slučajevi da je izvršena ovrha na nekretninama a dug nije u cijelosti podmiren, ljudi su i dalje dužni.”
– Kad se kuća prodaje na sudskoj dražbi, vjerojatno se proda tek na trećoj kad je cijena bez ograničenja?
“Da, i tada oni sami, ljudi iz tih zadruga, otkupljuju te kuće po smiješno niskoj cijeni, tako da dužnik i dalje ostaje dužan a nekretnina je prešla u njihove ruke ispod cijene.”
– U Mađarskoj su isto dijeljeni takvi krediti onima koji nisu mogli dignuti kredi u banci?
“Mađarska je takve kredite proglasila ništetnim, što je potvrdio i Europski sud za ljudska prava. Takav kredit je po njihovoj odluci nepošten, nevaljan i ništetan ugovor.”
– Ovrhe se međutim i dalje provode preko sudova?
“Članovi Vlade i saborski zastupnici će prisustovati idućoj deložaciji na Pagu 1.6. Bit će tamo saborski zastupnici Miro Bulj i Lovrinović. U tom slučaju sudsko rješenje je u korist RBA zadruge. Mi ne možemo na Europski sud za ljudska prava dok ne iscrpimo sva pravna sredstva u Hrvatskoj, a to kod nas može potrajati i dvadeset godina.”
Za nadati se je da će Sabor izglasati u korist zaključaka Vlade da se obustave ovrhe po tim vrlo mutnim i mimo zakona dodijeljenim kreditima. Što se tiče kredita, u Hrvatskoj se i dalje dijele razni krediti preko SMS-poruka, koji ne podliježu hrvatskim zakonima, i svakako, koliko god ste u novčanoj stisci – nemojte uzimati takve kredite, jer biste u konačnici za koju tisuću kuna mogli platiti desetke i desetke tisuća kuna troškova! Ako ne možete dobiti regularan kredit od regularne banke koja posluje po zakonu – to je vjerojatno zato jer su u banci procijenili da ga ionako nećete moći vraćati, a upravo s tim lihvari i računaju. Njihov cilj nije povrat kredita, već vaša imovina.
( izvor dnevno.hr / uredio anonymous )
( izvor dnevno.hr / uredio anonymous )
Nema komentara:
Objavi komentar