Je li Ivo Sanader masno platio svoju slobodu?! "Odlikaši" iz obavještajne zajednice "presreli su" razgovore iz kojih se iščitava da je predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec u lipnju 2015. primila pet milijuna eura mita. Dva milijuna eura je zadržala za sebe, dok su ostali suci koji su sudjelovali u donošenju odluke u slučaju Sanaderove ustavne tužbe, podijelili iznos od tri milijuna eura
Ukidanje presude Ivi Sanaderu za uzimanje 10 milijuna eura mita kako bi upravljanje Inom preuzeo MOL, te za uzimanje provizije u kreditu što ga je Hypo banka krajem rata dala Hrvatskoj za gradnju veleposlanstava, bio je vrhunac čudesnog pravosudnog niza rušenja slučajeva koji su Hrvatskoj bili referenca za ulazak u EU, jer su svjedočili da smo doista bili odlučni obračunati se s korupcijom. Početkom prošle godine Ustavni je sud pokrenuo cijeli niz poništavanja presuda: najprije je, i to nakon četiri godine, u slučaju Branimira Glavaša, osuđenog za ratni zločin, djelomično ukinuo osuđujuću presudu. Nedugo potom ustavni su suci intervenirali u odluke o istražnom zatvoru zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, što je politička i pravna javnost dočekala “na nož”. Kada su nekoliko mjeseci kasnije, u srpnju 2015., pale sve presude bivšem premijeru Ivi Sanaderu za najgori korupcijski kriminal ikad počinjen u Hrvatskoj, mogli smo s raznih visokih diplomatskih, političkih i pravnih adresa čuti tragičan zaključak da su u Hrvatskoj pravda i pravo postali sredstvo naplate!
Politička trgovina pravdom iz pozadine
„Ni jedna jurisdikcija ovoga svijeta ne može biti neovisna ako je stranačko-politički postavljena. Ovo čemu posljednjih godinu dana intenzivno svjedočimo u pravosuđu dokaz je da je tome tako, jer već i samo dovođenje u pitanje presude, ili poništavanje pravomoćnih presuda istim onim ljudima koji su vrle naše suce postavili na sam vrh državne pravne piramide, točnije u Ustavni sud, više nego rječito govori o trgovanju pravom!”, govori nam jedan naš umirovljeni sudac, donosi dnevno.hr.
“Svjedočimo političkoj trgovini iz pozadine i kaosu zakonskoga prava, svjedočimo (ne)pravnoj državi u kojoj je pravo vulgarno i tragično postalo sredstvo naplate! Glavni je problem u utjecaju neformalnih struktura, koje još nazivamo paralelnim, paradržavnim središtima moći, koje su često u sprezi sa službenom politikom te iz sjene koriste labilne kleptomane u vrhu sudske vlasti, nestručne, nekarakterne, nečasne, kukavne, nemoralne i potkupljive suce za kupovanje presuda i pravde. Mito se po obavljanju posla, poput ukradenoga plijena, dila unutar suda!”, govori umirovljeni sudac koji, razumljivo, želi ostati anoniman.
Ako je uistinu sve u ovoj zemlji korumpirano, a svjedočimo tome već 20-ak godina, kao i skandaloznim sudskim presudama, logično se upitati zašto korumpiran ne bi bio i Ustavni sud, pun sporno imenovanih, anonimnih, podobnih, nestručnih i kompromitiranih sudaca, bez ugleda i časti? Nije li istina da pojedini članovi Ustavnog suda, prije nego su političkim trgovinama ispod stola postali ustavni suci, sudnicu nisu vidjeli nigdje osim u američkim filmovima? Je, istina je! Nije li istina da se za samu Jasnu Omejec, primjerice, mijenjao i ustavni Zakon o Ustavnom sudu kako bi ona s 37 godina od obične asistentice mogla postati ustavnom sutkinjom? Je, istina je! Nije li istina da su Mato Arlović, Ivan Matija i Slavica Banić izabrani za suce Ustavnoga suda, a da nisu zadovoljavali osnovne uvjete za izbor? Je, istina je! Oni u trenutku imenovanja nisu u svojstvu diplomiranoga pravnika imali najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci niti su se istaknuli znanstvenim ili stručnim radovima ili svojim javnim djelovanjem.
Trokut Banić – Turudić – Mamić
Jednako je istina i da je ustavna sutkinja Slavica Banić pokušavala trgovati utjecajem za račun čovjeka pod višestrukim istragama, Zdravka Mamića, pa je prošlog ljeta Uskok, zbog sumnje u njihov kriminalni odnos, ishodio sudski nalog za njeno prisluškivanje, ali onda je netko, a sumnja se na Ivana Turudića koji je, slovom propisa, bio upoznat s Uskokovom akcijom, dojavio Mamiću da je pod tajnim izvidima, pa su telefoni naglo umukli, a susreti su prekinuti. Slavici Banić nakon tog skandala nije palo na pamet da odstupi, kao ni ustavnoj sutkinji Snježani Bagić, zamjenica predsjednice Ustavnog suda Jasne Omejec, koja je pak uhvaćena u plagiranju, i to kolege sa suda. Od sedamnaest stranica Bagićkinog stručnog članka koji joj je nedavno objavila Fondacija Centra za javno pravo, gotovo polovica teksta je do u zarez identična znanstvenom članku koji je 2012. u Pravnom vjesniku objavio glavni tajnik Ustavnog suda Teodor Antić.
Pa, onda, recimo, slučaj ustavnoga suca Marka Babića koji je državi ostao dužan 270.000 kuna poreza, što ipak nije bila otegotna okolnost da ovaj vinkovački odvjetnik dobije najčasniju sudačku ulogu u zemlji. Ili glasna osječka šaputanja da je Jasni Omejec stan renovirao njezin sugrađanin Drago Tadić, svojedobno djelomični vlasnik građevinske tvrtke Osijek-Koteks, čija je neslavna karijera “poduzetnika” rasvijetljena osuđujućom sudskom presudom na dvije godine zatvora zbog pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda. Bilo bi zanimljivo vidjeti je li Tadić predsjednici Ustavnoga suda izdao fakture po obavljenom poslu, ili se radilo na crno, a možda se sutkinju i počastilo.
Idealna ekipa pod togama za trgovanje pravom!
I tako dalje, i tako dalje, sve u svemu idealna ekipa pod togama za trgovanje pravom!
Je li Ivo Sanader masno platio svoju (privremenu?) slobodu! Naime, “odlikaši” iz obavještajne zajednice “presreli” su razgovore iz kojih se iščitava da je predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec u lipnju 2015. primila pet milijuna eura mita. Dva milijuna eura je zadržala za sebe, dok su ostali suci koji su sudjelovali u donošenju odluke u slučaju Sanaderove ustavne tužbe, podijelili iznos od tri milijuna eura (svakom je pripalo 300.000 eura). Novac je predsjednici Ustavnoga suda, kaže izvor, osobno predao Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović. Za tu su ”siću“ suci Ustavnoga suda najprije 24. srpnja 2015. usvojili Sanaderovu tužbu, zatim i žalbu na pritvor te ga u studenome prošle godine pustili na slobodu.
Nakon ovako teške inkriminacije ustavnih sudaca, sada se može i iz sasvim druge perspektive gledati na njihove žalopojke o neviđenim pritiscima na njih, o radu pod ekstremnim stresom te na razbolijevanja prije donošenja ustavne odluke odnosno jednakije i povlaštenije primjene ustavnoga zakona i Ustava prema Ivi Sanaderu u odnosu na druge podnositelje ustavne tužbe. Nakon „pet milijuna novih spoznaja“ jednako su razumljivije i prikladne medijske najave odluke Ustavnoga suda. Točnije, dobro upućeni medijski moguli, u sprezi sa svim vlastima i paravlastima, pripremili su javnost preko svojih „proročanskih“ novinskih naslovnica na još jedan šok koji joj priprema Ustavni sud.
Naše su nam „krtice“ ispričale da je za predaju mita ustavnim sucima saznao i sam glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, koji je osobno nazvao Jasnu Omejec i rekao joj: „Mala, nemoj se praviti grbava, znam da ste uzeli pet milijuna eura od Sanadera, od čega si sebi uzela dva milijuna eura, da mu srušite presude Županijskog i Vrhovnog suda. I znam da je to gotova stvar, samo nemoj misliti da ste prepametni i da se ništa ne zna!“
Omejec mu se na rečeno nasmijala te mu je rekla da ako ima dokaze za to što priča neka podigne optužnicu i neka je uhiti, a ako nema neka joj se više ne obraća.
Misteriozna Cvitanova šutnja; “Ježićevi milijuni”?
Misterij je zašto Dinko Cvitan o svemu šuti? Baš kao što je misterij i otkud je stiglo pet milijuna eura. Radi li se o onih pet milijuna eura koje Robert Ježić, Uskokov ključni svjedok na suđenju Sanaderu, nikad nije uplatito u državni proračun iako je to obećao sucu Ivanu Turudiću prije tri godine? Ili je novac za mito stigao iz nekog tajnog Sanaderovog fonda?
Podsjetimo se malo prošloljetne atmosfere i izjava uoči i nakon odluke Ustavnoga suda u slučaju Ive Sanadera. Mjesec dana prije donošenja ustavne odluke jedan je dnevni list (Večernji list, 23. lipnja 2015., iz pera Ivanke Tome, bliske prijateljice bivšega glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića) objavio je da se u pravosudnim i političkim krugovima već dulje vrijeme priča da je Ustavni sud pod velikim pritiskom da predmet riješi u prilog Sanaderu. Tvrdilo se i da je usvajanje ustavne tužbe već gotova stvar, kao i da je jedan od sudaca zbog pritisaka i stresa kojem je izložen završio u bolnici, te da je predsjednica Ustavnoga suda Omejec odbacila informacije po kojima je Ustavni sud izložen pritiscima. Ali, i da je zatražila od sudaca da predmet riješe najkasnije do kraja ljeta, jer ne želi da se ustavnosudska odluka dovede u vezu s predizbornom kampanjom, kao u slučaju Branimira Glavaša koji se četiri godine kiselio na Ustavnom sudu a onda se u jednom trenutku naglo intenzivirao rad na predmetu, a ustavna tužba je usvojena baš uoči predsjedničkih izbora. Zbog toga je Omejec pretrpjela oštre kritike, pa nije željela da joj se to ponovi u slučaju Sanadera. Naime, ako bi se i Sanaderu usvojila ustavna tužba, to bi, osim njemu samome, na mlin išlo i HDZ-u koji bi u izbornoj godini mogao mahati odlukom i tvrditi da su njihov bivši predsjednik i sama stranka bili izloženi političkom progonu.
I onda je 24. srpnja 2015. Ustavni sud u sastavu Jasna Omejec, predsjednica, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Ivo Sanader, kojeg zastupaju Čedo Prodanović i Jadranka Sloković, odvjetnici iz Zagreba, jednoglasno usvojio ustavnu tužbu i ukinuo presudu Vrhovnog suda od 3. travnja 2014., presudu Županijskog suda u Zagrebu od 19. studenoga 2012., te je predmet vratio na ponovni postupak Županijskom sudu u Zagrebu.
Alaburićkin komentar odluke Ustavnog suda
U prvom idućem broju tjednika Telegram (3. kolovoza 2015.) pravnica Vesna Alaburić je, komentirajući odluku Ustavnoga suda Ivi Sanaderu, vrlo detaljno objasnila:
„U odlučivanju o konkretnim ustavnim tužbama Ustavni je sud ‘vezan’ navodima sadržanima u ustavnoj tužbi kojima se jasno indiciraju navodno povrijeđena ustavna prava i jasno ekspliciraju razlozi zbog kojih se tvrdi da je došlo do povrede tih prava.
Pod pretpostavkom da obrazloženje odluke Ustavnoga suda sadrži potpuni prikaz sadržaja Sanaderove ustavne tužbe, osnovno je zaključiti da Ustavni sud nije odlučivao samo o naznakama ustavnoga prava za koje se ustavnom tužbom tvrdilo da su povrijeđena i razlozima tih povreda obrazloženima u tužbi.
Na primjer:
U obrazloženju Odluke ne postoji navod da se ustavna tužba odnosila na povredu pravila o primjeni blažeg zakona, a presuda je zbog tog razloga ukinuta.
Postoji navod o prigovoru zastare, ali ne u kontekstu u kojem je o tom pitanju odlučivao Ustavni sud i zbog kojeg je ukinuo presudu.
Ne postoji navod da se ustavnom tužbom osporavao Sanaderov status ‘službene osobe’ kao predsjednika Vlade, a to je bio jedan od razloga ukidanja presude.
Razlozi ustavne tužbe koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje ne sadrže navode o povredama uzrokovanima utvrđivanjem ‘protivnosti (inkriminiranih ugovora) interesima RH’ i ‘kompromitiranosti’ dokaznog postupka zaključkom da je Sanader primio mito zato što su ugovori ‘protivni interesima RH’, a to je bio jedan od razloga ukidanja presude.
Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH propisuje da Ustavni sud ispituje samo one povrede prava koje su istaknute u ustavnoj tužbi i da se ustavna tužba odbija ako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava.
Ustavni sud nije ovlašten na vlastitu inicijativu analizirati predmet i pronalaziti razloge za utvrđenje povrede nekog ustavnog prava, ma koliko flagrantne te povrede bile. U odlučivanju o konkretnim ustavnim tužbama Ustavni je sud ‘vezan’ navodima sadržanima u ustavnoj tužbi kojim se 1.) jasno indiciraju ustavna prava navodno povrijeđena i 2.) jasno ekspliciraju razlozi zbog koji se tvrdi da je došlo do povrede tih prava.
Dosadašnja praksa Ustavnog suda to nedvojbeno potvrđuje. Nijedna ustavna tužba u tom pogledu ne bi smjela biti iznimka, o kome god da se radilo. Među jednakima ne smije biti jednakijih“, vrlo je temeljita i precizna bila Vesna Alaburić.
Oglasio se i Transparency International Hrvatska
U povodu rušenja presude Ivi Sanaderu odmah se bio oglasio i Transparency International Hrvatska: “Hrvatski građani preskupo plaćaju neučinkovitu borbu protiv korupcije, umorni su od dugotrajnih suđenja i svakodnevnih korupcijskih afera. Proceduralni propusti i dugotrajni sudski procesi kompromitiraju istinsku borbu protiv korupcije, narušavaju učinkovitost pravosudnog sustava i stvaraju dojam da ne postoji istinska želja da se u Hrvatskoj korupcija iskorijeni”, poručili su iz hrvatskog Transparency Internationala.
O sad već glasovitoj mamutskoj presudi, ispisanoj na 187 stranica, u kojoj Ustavni sud ističe da nije nadležan odlučivati o Sanaderovoj krivnji, već samo o tome je li bivšem premijeru osiguran pravičan postupak, govorio je i bivši predsjednik Vrhovnoga suda Krunislav Olujić. Evo što je on kazao:
“Čini se kao da je obračun društva s korupcijom 2010. i 2011. bio tek jedna pokazna vježba kako bi Hrvatska ipak riješila ono poglavlje 23. o pravosuđu u pregovorima s EU i napokon ušla u Uniju. Tada je 2010. godine mijenjan i Ustav RH da bi u njega ušla odredba o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva, no Ustavni sud je u srpnju ove godine donio odluku da je kazneni progon moguć samo ako do 2010., kada je promijenjen Ustav, nije nastupila zastara. Suci su u međuvremenu sebe pozicionirali ne kao jednu od tri vlasti, nego baš kao treću vlast, pa onda prevladava sluganski odnos prema izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Sredinom devedesetih godina, kada sam odstupio s mjesta predsjednika Vrhovnog suda, sudbenoj je vlasti slomljena kralježnica, a umjesto hrvatskog stvaralo se HDZ-ovo pravosuđe. A predsjednik Vrhovnog suda, već u trećem mandatu, Branko Hrvatin doveo je svoju funkciju do potpune neprepoznatljivosti. Sudbena vlast se zatvorila u sebe, iznutra se reproducira, djeluje kao zatvorena staleška organizacija”, govorio je u srpnju prošle godine Krunislav Olujić.
Dr. Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, govorila je tada nešto drukčije: “Kad govorimo o promjenama Ustava 2010. u kojem su uvedene odredbe o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva, mi iz ustavno-pravne struke smo već onda iskazivali rezerve. Jer mora biti velika iznimka da za neko djelo – nakon što je već zastarjelo – Ustav retroaktivno kaže: sad više ne zastarijeva”, kazala je dr. Barić te dodala da je opći dojam da u Hrvatskoj nema kazne za korupciju, navodeći kao veliki problem činjenicu prečestog mijenjanja i ZKP-a i Zakona o parničnom postupku i drugih zakona, što drugim riječima znači da se kontinuirano vrlo često mijenja pravni poredak.
“Ova presuda Sanaderu pala je iz proceduralnih razloga. I u drugim državama u kojima je bilo korupcije, ti najveći slučajevi su uvijek problematični, ne samo kod nas. Kad u tom objektivno teškom stanju, ne postoji volja i spremnost, onda je to dobra prilika za najveće moćnike da se izvuku. Dojam o sudstvu doista jest jako loš”, poentirala je dr. Sanja Barić.
S pravom se postavilo pitanje zašto ustavni suci nisu na vrijeme upozorili da je unošenje odredbe o nezastarijevanju privatizacijskih zločina suprotno duhu cjeline Ustava, nego su tu odredbu prešutno prihvatili kao dio cjeline ustavnoga teksta. Ni zakon usvojen temeljem te odredbe i zbog iste svrhe zbog koje je promijenjen Ustav nisu proglasili neustavnim, ali osporavaju pravo sudova da donose presude pozivajući se na odredbe toga zakona. Zbog toga zakašnjelu reakciju ustavnih sudaca velik dio javnosti smatra nepoštenim činom sračunatim da onemogući provedbu volje zakonodavca. Jasno, zna se za čiji račun, za račun onih koji su ih i postavili u Ustavni sud da, ispada tako, trguju pravom i pravdom! Naravno, takva trgovina ima i svoju opaku cijenu. U slučaju Ive Sanadera ona je bila pet milijuna eura!
Bivša premijerka Jadranka Kosor, koju Ivo Sanader neprestano optužuje za politički progon, pozvala je glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana da reagira: “Nakon niza odluka kojima se važni koruptivni procesi vraćaju na početak, Dinko Cvitan i njegovi suradnici bi se morali obratiti javnosti, sazvati konferenciju za tisak i objasniti što se događa. Na taj način i kroz intervjue bi građanima morali tumačiti što se radi, što znače pojedine odluke i kako stvari stoje”, rekla je Kosor.
Cvitan se izjasnio – o ženskim kvotama na izbornim listama
Dinko Cvitan javno se dotakao Jasne Omejec i Ustavnoga suda tek prije nešto više od mjesec dana. Ali, ne zbog spoznaja koje ima još od ljetos o potkupljenim ustavnim sucima, nego zbog prijepora o ženskim kvotama na izbornim listama. Pa je tako Cvitan ustvrdio da Ustavni sud svojim “upozorenjem” da je Državno odvjetništvo pogrešno zaključilo kako nema prekršajne odgovornosti zbog nepoštivanja ženske kvote na izborim listama, narušio zajamčenu samostalnost Državnog odvjetništva kao neovisnog pravosudnog tijela. Sve u svemu “kamilica” u odnosu na skandaloznu aferu o višemilijunskom mitu o kojem se šuti. Ispada zapravo da Cvitan i Omejec bacaju javnosti prašinu u oči da bi se prikrile prave teme, pravi fajtevi, odnosno pravi razlozi kulminirajućega sukoba između dva najviša pravosudna tijela u državi.
U kuloarima se postavlja pitanje i je li nova fronta otvorena kako bi se pokušale isprovocirati promjene u DORH-a, na čijem bi čelu Tomislav Karamarko, živo zainteresiran da nadzire policiju, pravosudne i obavještajne službe, rado vidio nekog drugog. Pa je zato Dinku Cvitanu prije izvjesnoga vremena već ponudio da ode u diplomaciju. Što je glavni državni odvjetnik odbio. Zasad…
( izvor dnevno.hr / uredio anonymous )
( izvor dnevno.hr / uredio anonymous )
Nema komentara:
Objavi komentar