UGOVORI S VRAGOM: Offshore poslovi Crkve i Bozanića

“Ne smijemo odustati od promicanja istine koja je ponizna pred žrtvom ljudi koji su svoje živote izložili za druge”, poručio je Bozanić jučer u svojoj molitvi. Iz tog razloga, tu je mala analiza kako je crkva pod vodstvom kardinala uopće došla u probleme s poslovanjem i trgovačkim centrom Cascade.

 Naime, pranje novca opljačkanog od građana 1990. godine iz Hrvatske, prijenos novca u Austriju, a potom je iz Hypo Grupe u Austriji transferiran na tajne račune kod banke članice Hypo Grupe u Lichtensteinu. U te poslove direktno je umiješan i sam kardinal Bozanić.

Crkva sama od sebe kupila trgovački centar Cascade

Zapuštena zgrada onoga što je trebalo postati elitni šoping-centar Cascade na vrhu Tkalčićeve ulice u srcu Zagreba prodana je za 22 milijuna kuna na javnoj dražbi tvrtki Eksportdrvo Projektima.  Založno pravo nad dijelom Cascada koje je Illuminatio poveo u stečaj, a riječ je o tri četvrtine zgrade, ima Hypo Alpe Adria Bank International iz Klagenfurta i Investkredit Bank AG iz Beča.

Direktor Exportdrvo Projekata Tomislav Marinov istovremeno je i direktor kompanije Museum Antemurale, koju je 2013. osnovao monsinjor Mijo Gabrić, glavni ekonom Kaptola, suvlasnika Cascada, pa se iz toga izvlači zaključak da je Crkva u ovom slučaju preuzela kompletno vlasništvo. Vijest koja se proširila hrvatskim medijima s Kaptola jučer na blagdan Velike Gospe nisu htjeli komentirati.

Zagorec i Kaptol i opljačkan novac građana

Hrvatska je u Austriji imala čak sedamdeset i sedam tajnih računa, s kojih je novac u konačnici prebačen na tajne račune kod Hypo banke, koji su glasili na fizičke osobe – povjerenike koje je za taj posao odabrao sam vrh HDZ-a u Zagrebu, uz suglasnost Franje Tuđmana. Jedan dio tog novca, završio je i u tzv. Lichtensteinskim operacijama pranja novca preko mreže fondacija i tvrtki koje su osnovane isključivo s ciljem izvlačenja i pranja novca, koji je trebao biti vraćen u hrvatski državni proračun.

Katolička crkva u Hrvatskoj, točnije zagrebački Kaptol i direktno nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić bili izravno umiješani u pranje novca opljačkanog iz Hrvatske kroz tzv. lichtnesteinske operacije. Naime, projekt “Prebendarski vrtovi”, koji je u partnerstvu s Kaptolom vodio Zagorec, financiran je hrvatskim “krvavim novcem” s tajnih računa u Lichtensteinu, a i nakon hrvatskog zahtjeva za Zagorčevo izručenje, Katolička crkva nije raskinula partnerstvo sa Zagorcem, nego je omogućila Zagorcu da u tajnosti fiktivno prebaci vlasništvo projekta na off shore tvrtku Sintra Invest Establishment u Lichtensteinu, preko koje su obavljane operacije pranja novca s tajnih računa u Hypo banci, a ta je firma bila osnivač tvrtke Molteh koja je bila partner Kaptolu u projektu “Prebendarski vrtovi”. U upravi Molteha tada su sjedili Thomas Sami, odvjetnik iz New Yorka, kojeg je Zagorec angažirao zbog njegovih veza s Katoličkom crkvom, jer je Sami vodio više poslova s crkvenim nekretninama u Pragu, te Hedwig Sazma i Davor Gnjatić, kao članovi uprave.

Prema tim tajnim dogovorima tvrtku Molteh je, nakon konzultacija s Kaptolom, Zagorec prodao konzorciju Ungelt Spectrum Group of Companies i Ovag Grupi, a za tog novog fiktivnog vlasnika Molteha, u cilju postizanja sporazuma sa Zagorcem kod Bozanića je intervenirao i lobirao praški nadbiskup cardinal Miloslav Vik, obzirom da su isti, zajedno sa Samijem bili uključeni u neke poslove nekretninama za Katoličku crkvu u Pragu.

Smatra se kako je upravo zbog umiješanosti visoke politike s jedne strane, te Katoličke crkve s druge strane u operacije pranja hrvatskog “krvavog novca” preko tajnih računa off shore kompanija i zaklada u Lichtensteinu, na kraju i obustavljena istraga o tzv. lichtensteinskim operacijama.

I austrijski parlamentarni istražitelji Afere Hypo, tijekom 2007. godine, smatrali su kako je novac sa tajnih računa kod Hypo banke izvalčen na tajne račune kod banke kćeri Hypo Grupe u Lichtensteinu i potom prabacivana na tajne račune fiktivnih tvrtki na Cipru i Lichtensteinu, kako se to navodi u obavještajnom izvješću iz svibnja 2007. godine. Na te je okolnosti, tijekom boravka u Austriji, pred istražnim povjerenstvom, koje su činili Jan Krainer, Melita Trunk, Werner Kogler, te Dagmar Belakowitsch – Jenewein, saslušavam i Vladimir Zagorec, koji je svojim iskazom manje više potvrdio ove tajne operacije preko Hypo Grupe, iako je nijekao bilo kakvu povezanost s operacijama u Lichtensteinu.

Prema istom dokumentu, Hrvatska je u Austriji imala čak sedamdeset i sedam tajnih računa, s kojih je novac u konačnici prebačen na tajne račune kod Hypo banke, koji su glasili na fizičke osobe – povjerenike koje je za taj posao odabrao sam vrh HDZ-a u Zagrebu, uz suglasnost Franje Tuđmana. Jedan dio tog novca, završio je i u tzv. Lichtensteinskim operacijama pranja novca preko mreže fondacija i tvrtki koje su osnovane isključivo s ciljem izvlačenja i pranja novca, koji je trebao biti vraćen u hrvatski državni proračun

Off shore opljačkana imovina građana!

Lista uključenih u ove operacije pranja novca, ili pak u operacije prikrivanja pranja novca u ovim poslovima Hypo Grupe na razne načine je podugačka: Franjo Tuđman, Ivić Pašalić, Gunter Striedinger, Joer Heider, Pero Jurković, Marijan Hanžeković (pokojni ministar financija), Jozo Martinović, Walter Wolf, Ivan Jakovčić, Ivo Sanader, Milan Naperotić, Miroslav Kutle, Vladimir Zagorec, Hrvoje Petrač, Ivan Čermak, Miomir Žužul, Neven Barać, Milan Bandić, Tomislav Horvatinčić, Goran Štrok, Ninoslav Pavić, Mićo Carić, Anto Nobilo, pokojni Ivo Pukanić, Božidar Kalmeta, Božo Jusup, Branimir Glavaš, Heinz Truskaller, Volfgang Kulterer, Odvjetnički ured Hoop & Hoop u Lichtensteinu, u vlasništvu odvjetnika Geralda Hoopa, Zdenko Zrilić, Krešimir Starčević, Joško Zavoreo, Robert Ježić, Vladimir Berneš, Radojka Olić, Božidar Prka, Franjo Gregurić, Zlatko Mateša, Miro Oblak, Igor Kodžoman, Zoran Sikirica, Gerhard Kucher, Željko Žužić, Ivica Todorić, Mate Granić, Tilo Berlin, Christian Rauscher, Thomas Morgl, Roman Binder, Thomas Sami, odvjetnik iz New Yorka blizak Katoličkoj crkvi, Hedwig Sazma i Davor Gnjatić, Ivan Tolj, tvrtka Soboli i tadašnji vlasnik tvrtke Tomislav Karamarko.

Lista je javna i nalazi se na stranicama Europske Unije, no kako je Europska Unija još veća korupcija, onda možemo reći da nama građanima jedino preostaje da se spasimo vladavine lopova sami.

Sudac Carlo Ranzoni otkriva istinu, istraga se zaustavlja a što je s opljačkanim novcem građana ?

Dokument Zemaljskog suda u Vaduzu, pod brojem 13 RS.2010.55 ON 42, od 5. svibnja 2010. godine, kojeg potpisuje sudac Carlo Ranzoni, a koji je upućen pokrajinskom državnom odvjetniku u Klagenfurtu Robertu Riffelu na broj spisa austrijske istrage 10 St 273/09g, otkriva cjeloviti popis zaklada i pravnih osoba na koje su glasili tajni računi otvoreni kod Alpe Adria Privatbank u Vaduzu, preko kojih je “opran” novac kroz tzv. Lichtensteinske operacije Hypo Grupe.

“Ne smijemo odustati od promicanja istine koja je ponizna pred žrtvom ljudi koji su svoje živote izložili za druge”, poručio je Bozanić jučer u svojoj molitvi. A nama vjernicima je sve ovo žalosna istina, sramota i tuga.

Postavlja se pitanje gdje je naš opljačkan novac? I dalje na istim računima kod istih ljudi?


( izvor globalcir.com / uredio anonymous )