Dobar posao… sa stupićima: Zagreb godišnje potroši 3,4 milijuna kuna na stupiće koji “štite” od – nekulturnih vozača

Jeste li primijetili kako po Zagrebu zaštitni stupići niču ko voćke poslije kiše – sada ih već stvarno ima ih svugdje, ne samo po ulicama, nego niču i po parkiralištima, pa čak i parkovima poput Bundeka gdje automobila uopće nema. Ne bi se oko toga toliko uzrujavao da ih ne plaćamo mi, a saznao sam i koliko koštaju – jedan nas aluminijski stupić košta 660 kn + PDV dok nas jedan onaj elastični tj. gumeni košta 700 kn + PDV. Razlog za njihovo masovno postavljanje koji na moj upit navodi Gradski ured za prostorno uređenje je isti iza kojeg standardno skrivaju sve prevare i gluposti na cestama – navodno povećanje sigurnosti prometa. Kakve veze sa sigurnošću prometa imaju plastični stupići na Bundeku?! Ili recimo na zelenom valu gdje okružuju parkirališna mjesta. Evo, možda svaki dan njime prolazite, bilo u automobilu bilo kao pješak, ali vjerojatno niste bili svjesni da je u Zagrebu na zelenom valu prema istoku, i to ne na njegovoj punoj dužini već samo na potezu od Savske ulice do Trga žrtava fašizma, postavljeno ukupno 352 aluminijska stupića i čak 1169 plastična stupića! Nisam ni ja vjerovao kad sam ih pješke išao prebrojavati. Na razdaljini od manje od dva kilometra na samo jednoj prometnici u Zagrebu dakle, ugrađeno je više od 1500 stupića. A većina okružuje parkirališna mjesta i nemaju baš nikakav utjecaj na sigurnost prometa.

Napokon, pokazuje to i MUP-ova statistika u kojoj se ne vidi nikakva razlika u broju prometnih nesreća dotične dionice od kada je ona ukrašena stupićima i prije toga. Čak štoviše, više je oštećenja na vozilima koja su uzrokovana upravo spomenutim stupićima. Jer postavljeni bez ikakve mjere, razloga, opravdanja, a kamoli sigurnosne studije oni danas vire iz travnjaka, nogostupa, čuvaju kante za smeće, okružuju gradilišta, a često i ukrašuju terase kafića gdje služe za vezivanje pasa i odmaranje nogu posjetitelja. I pritom je riječ o vrlo skupim tabureima s obzirom da jedan plastični stupić stoji ukupno 875 kuna. Kumulativno, ta 352 aluminijska stupića duž kilometara i pol zelenog vala građani su platili 290.400 kuna, a 1169 plastičnih stupića 1.022.875 kuna. Ukupno dakle, više do 1,3 milijuna kuna za stupiće koji služe tome da štite male zelene poluotoke u kojima raste drveće koje je ionako zaštićeno  visokim nogostupom. Istina, zeleni val je jedna od najprometnijih prometnica u gradu no primjera bezrazložne sadnje zaštitnih stupića ima koliko hoćete i to po čitavom gradu, i na daleko manje prometnim mjestima.

Stojim na križanju ulice Svetog Mateja i Abramovićeve u naselju Dugave u Novom Zagrebu točno ispred autobusne stanice dok čekam frenda i gledam kako je usprkos ležećim policijacima pa i otocima kojima je to malo T-križanje okruženo, na punu crtu odvojnog traka za skretanje na obližnje parkiralište (!) postavljeno je 18 plastičnih stupića što su građani platili 15.750 kuna. Na prvi pogled izgleda potpuno bespotrebno, no za svaki slučaj raspitujem se kod žitelja čiji stan maltene gleda na križanje. “Zašto? Nemam pojma. U više od 30 godina koliko ja ovdje živim tu nije bila niti jedna jedina nesreća, čak se nitko nije ni kvrcnuo, a kamoli nešto ozbiljnije.”

Stupići bi po logici ovakvog povećanja sigurnosti u prometu Gradskog ureda mogli popunjavati svaku punu crtu u gradu, što je možda i ideja koja još stoji u ladici, i tako priskrbiti tvrtki Cestodom d.o.o. koja stupiće nabavlja, dodatne milijune. Za sada su Gradskom uredu fetiš prometne kaplje, trokuti i ostale površine za odvajanje tokova prometa pa ih se štiti više nego spomenike kulturne baštine. Kada takve, bijelim linijama iscrtane prometne površine tzv. prometne kaplje koristi policija kako bi zaustavljala vozače u prekršaju primjerice prilikom prekoračenja brzine onda je to prema mišljenju policije sasvim u redu i “po zakonu” premda zapravo stoje na prometnom znaku i na taj ga način zaklanjanju, smanjuju preglednost i ugrožavaju sigurnost prometa. Ali inače takvo nešto za druge osim policije treba po svaku cijenu spriječiti – ned’o Bog da se nekome pokvari auto.

No umjesto da se na takvim kapljama napravi zelena površina, možda mali vrt s cvijećem kako se to radi u Europi što bi vjerojatno stajalo i manje novaca, takve se kaplje kod nas okružuju plastičnim stupićima po sistemu što ih je više to bolje! Npr. istočnu kaplju na Zagrebačkoj aveniji štiti 80 plastičnih stupića, potpuno bespotrebno jer nikome nikad nije i ne bi palo pamet da tamo parkira. Promet se tamo savršeno odvijao i prije nego je potrošeno 70.000 kuna na te stupiće.

Glavni krivac za ovo bombardiranje prometnica stupićima i trošenje gradskog (našeg) novca koji bi se mogao iskoristiti za bolje održavanje prometnica što bi zaista i utjecalo na sigurnost prometa, je Gradski ured za prostorno uređenje, promet i ostalo. Na moj upit, potvrdili su da su oni ti koji nalažu postavljanje stupića i to tobože na temelju “stručnog mišljenja i izvršenog očevida djelatnika Sektora za promet”. Naravno, do samih imena ljudi koji daju takvo mišljenje nisam ni uz najveće napore uspio doći, a o njihovoj stručnosti i razlozima postavljanja stupića možete i sami svjedočiti. Iz Gradskog ureda tvrde da se elastični stupići na pune linije ili pak kaplje i otoke za usmjeravanje prometa postavljaju zbog “vizualnog smirivanja prometa“, sprječavanja nedozvoljenih manevara te na mjestima gdje “nema elemenata i opravdanosti za izgradnju uzdignutih ploha poput pješačkih otoka ili zelenih površina”. Ukratko, 106.750 kuna u Miramarskoj je potrošeno da se netko tamo ne bi polukružno okrenuo.

No već se iz načina komunikacije odgovora koji sam čekao doslovno mjesecima, a koji je potpisao pročelnik Ureda Dinko Bilić, dade se iščitati kako argumentirani i smisleni odgovori ne postoje, već mu je cilj bilo samo da zadovoljiti formu kada sam već toliko inzistirao na odgovoru i poslati kakav-takav dopis pun riječi, a bez informacija. Tako na moje pitanje zbog čega se stupići postavljaju na tako malom razmaku jedan od drugog, a ne primjerice dva metra jer bi se tako moglo uštedjeti na brojuugrađenih stupića i pritom već u pitanju napominjem da ne postoje tako uski automobili koji bi se mogli ugurati između njih imajući na umu Smartove i sl., Bilić mi odgovara da je to zato jer “proizvođači osobnih automobila proizvode male i štedljive (kao sad to pak ima ikakve veze) automobile koji su pogodni za gradske uvjete…”?!

Prema podacima koje sam iskopao na službenim stranicama Zagrebačkih cesta koje ugrađuju dotične stupiće stoji da ih se godišnje na području grada postavi 4000 komada. To građane Zagreba dakle košta godišnje prosječno 3,4 milijuna kuna samo u stupićima, ne računajući trošak ugradnje tj. trošak Zagrebačkih cesta. U posljednjih pet godina tako je na famozne stupiće otišlo više od 17 milijuna kuna. Kako sam ih izbombardirao s devet vrlo preciznih pitanja i jašio da ih da mi odgovore, iz Ureda u svom odgovoru u jednom dijelu i sami priznaju da zapravo nije riječ o podizanju sigurnosti prometa već da prometna kultura naših vozača nije na prihvatljivoj razini, naročito kada je riječ o nepropisnom parkiranju, pa su oni – umjesto da riješe problem nedostatka parkiranih mjesta ili pak ulože sav taj novac u educiranje i odgoj vozača što bi dugoročno riješilo taj problem – odlučili, uz ugradnju gomile video kamera postaviti i gomilu stupića diljem metropole i tako osigurati jednoj ili više tvrtki unosu zaradu, a sve fino naplatiti (i kazne i stupiće) iz vašeg džepa… Vi nekulture jedne ovce za šišanje koje plaćate 18% prireza u Zagrebu.


( izvor autoblog.marintomas.com / uredio anonymous )