Pod komandom dobitnika Nobelove nagrade za mir, SAD bacila 23.144 bombe u 2015.

Autor: Ljubica Šaran

Vijeće za vanjske odnose je nedavno objavilo kako su Sjedinjene Države bacile više od 23 tisuća bombi na Irak, Siriju, Afganistan, Pakistan, Jemen i Somaliju, te da su žrtve uglavnom bili nedužni civili. Ovaj podatak je prošao “ispod radara” mainstream medija, jednako kao i činjenica kako je Amerika od kraja Drugog svjetskog rata ubila 20 milijuna ljudi u 37 država svijeta. 

U podacima koje je objavio Council of Foreign Relations (Vijeće za vanjske odnose) je vidljivo kako su Sjedinjene Države tijekom 2015. godine bacile 23.144 bombe na zemlje s većinskim muslimanskim stanovništvom. Od toga je na Irak i Siriju bačeno 22.110 bombi, na Afganistan 947 bombi, na Pakistan 11 bombi, na Jemen 58 bombi, dok je na Somaliju bačeno 18 bombi.

Nobelovac Barack Obama nije proveo niti jedan jedini dan u miru.

Unatoč opravdanjima američkih vlasti kako je takvo što bilo prijeko potrebno kako bi se “očuvao mir”, podaci s terena su potpuno drugačiji, naime zbog velikih kolateralnih žrtava i bijesa ljudi jer Amerikanci uništavaju sve osim “neprijatelja”, danas u Afganistanu Talibani drže više teritorije negoli 2001. 

Slična stvar je i s Irakom u kojemu Islamska država kontrolira oko 25% teritorije i najbogatije izvore nafte. Ne smijemo zaboraviti da SAD nije u ratu s Pakistanom i Jemenom, no Washington takvo što ne sprječava u sijanju smrti iz zračnih napada. Situacija u Siriji je “komplicirana” jer SAD otvoreno podupire Islamsku državu točnije “umjerene pobunjenike” dok uništava sirijsku infrastrukturu i položaje sirijske armije. 

Afganistan je navodno oslobođen (čitajte pod okupacijom) no SAD i dalje stvara potpuni kaos kako s uništavanjem bolnica i druge infrastrukture, tako sa “slučajnim” uništavanjem civilnih ciljeva i rezidencija. Gotovo istovjetna je situacija u Iraku, no američko opravdanje, u tom slučaju, je navodna borba s ISIL-om i usmjeravanje Daeša prema Siriji.

Barack Obama je tako postao najkontroverzniji dobitnik Nobelove nagrade za mir jer se otvoreno zalagao i još uvijek se zalaže za rat.

Prisjetimo li se retorike predsjednika Obame iz njegovog prvog mandata, zbog koje je na koncu konca i dobio Nobelovu nagradu za mir, vidjet ćemo kako je Obama uporno govorio kako će povući trupe iz Afganistana i Iraka i kako će SAD omogućiti jačanje demokracije u oslobođenim zemljama. No umjesto demokratizacije i jačanja ekonomije takvih zemalja, Amerika se postala okupator i kamen pomutnje, te je Obamina odluka iz kraja 2015. o ostanku američkih trupa u Afganistanu do kraje 2017. dokaz kako je Americi rat profitabilniji od mira.

Stoga nas uopće ne treba čuditi izjava Geira Lundestada, tajnika odbora za dodjelu Nobelove nagrade za mir, u kojoj stoji sljedeće:

“Ni jedna dodjela Nobelove nagrade za mir nije stvorila toliku pažnju javnosti kao ona oz 2009. kada je ista pripala Baracku Obami. Tada su čak i Obamine pristalice smatrale kako je u pitanju greška, te da odbor nije postigao cilj koji je trebao postići. To se najbolje moglo vidjeti po Obaminim razmišljanjima da ne dođe osobno na dodjelu nagrade u Oslo. Tadašnje stanovište odbora je bilo kako će dodjela nagrade američkom predsjedniku, ojačati Obamine pozicije u očuvanju mira. Pa ipak, takvo što se nije dogodilo i zbog toga žalim što je Obama izabran.”

Lundestad je u svojim memoarima također naveo kako je direktno uplitanje politike u “posao” dodjele Nobelove nagrade za mir imalo negativan utjecaj na istu, te da se ljudi poput Thorbjorn Jaglanda (bivšeg premijera Norveške) nikad nisu trebali birati u odbor, a kamoli da su im se davale najjače pozicije poput predsjednika odbora koji ima najveće ovlasti i koji vrši najveći pritisak za eventualno izabiranje favorita.

Nobelova nagrada za mir se dodjeljivala isključivo onima koji su odgovarali zapadnjačkim političkim interesima, no također je interesantno kako su za istu nagradu bili predlagani i najveći zločinci moderne povijesti poput: Staljina, Hitlera i Mussolinija.

Ovakvo stanovište je sasvim razumljivo naročito ako znamo kako je Norveška poprilično “jak” igrač u trenutačnoj američkoj politici, te glasi za jednog od najvećih donatora Hillary Clinton. Naime norveška vlada je uz Saudijsku Arabiju, jedina dodijelila punih 25 milijuna dolara Clintonovoj za njenu utrku u predsjedničkoj kampanji. Nepoznato je što je Norveška dobila zauzvrat, no sigurni smo da će vrijeme pokazati kako su u pitanju bile pozadinske igre i namještanja “povoljne” kupovine oružja i vrhunske vojne tehnologije, poput “ugovora” koje je Hillary Clinton osigurala, u više navrata, Saudijskoj Arabiji.

Vratimo li se na pitanje bombardiranja zemalja bogatih naftom i rudnim bogatstvima, ne smijemo smetnuti s uma kako su zadnja četiri američka predsjednika bombardirala Irak, te da ni jedna zemlja koju je Amerika “oslobodila” nije postigla trajan mir i stabilnost.

Rat protiv Islamske države se isprva opravdavao kao “limitirana humanitarna” intervencija, no na žalost pretvorila se u otvorenu podršku teroristima kako bi se uništio ruski utjecaj na Bliskom istoku i sve vlade koje ne žele prihvatiti američku imperijalističku politiku. Nakon uništenja Libije i krađe njene nafte, na red je došla Sirija koja se opasno približila Rusiji. Iako su Amerikanci djelovanje u tom dijelu svijeta nazvali “humanitarnom akcijom” vidljivo je da jedino Ruska Federacija dostavlja humanitarnu pomoć.

Američki vojni troškovi su ogromni, novac poreznih obveznika se sliva u džepove pomahnitalih psihopata koji u rukama drže vojno-industrijski kompleks.

Oni koji misle kako Sjedinjene Države zaista imaju na umu mir trebamo podsjetiti da mir, per se, nije nimalo isplativ, te da se u “beskonačnom ratu protiv terora” bogati psihopatska vrhuška neokonzervativaca u redovima republikanaca i demokrata.

( izvor matrixworldhr.com /  uredio anonymous )