Hrvatska poljoprivreda je u 2015. godini povećala ugare za 472 posto, odnosno zemlju na kojoj se ništa ne proizvodi je povećala sa 5.900 hektara iz 2014. godine na nevjerojatnih 33.725 hektara. Tako danas ugara imamo više nego voćnjaka, vinograda ili maslinika. Je li to normalno u zemlji koja proizvodi sve manje?
Hrvatska poljoprivreda u 2015. godini je doživjela još jedno senzacionalno i inovativno rješenje te dokaz da smo ili lijeni ili samo koristimo blagodati navodno napredne Zajedničke poljoprivredne politike koja našu lijenost bogato nagrađuje poticajima, a našu poljoprivredu nastavlja urušavati.
Zemlja u kojoj proizvodnja pada, koja gotovo niti u jednoj proizvodnji nije samodstatna, a sve se uvozi, u 2015. godini je povećala ugare za 472 posto, odnosno zemlju na kojoj se ništa ne proizvodi povećala je sa 5.900 hektara iz 2014. godini na nevjerojatnih 33.725 hektara. EU, nam je naime dala mogućnost da koristimo jedno divno rješenje zvano zeleno plaćanje (tzv. Greening) i mogućnost da malo „odmorimo“ zemlju, na njoj ništa ne proizvodimo, a ipak dobijemo zaslužene poticaje.
A koliko smo mi vrijedni i željni proizvodnje potvrđuje i podatak da od uvođenja ovog senzacionalnog riješenja, koje će na duge staze od Lijepe naše Hrvatske, vrlo vjerojatno napraviti neku novu europsku Amazonu zaraslu u šikaru i zelenilo, ugara imamo više nego što imamo voćnjaka, vinograda ili maslinika. U 2015. godini smo tako prema podacima Državnog zavoda za statistiku imali 30.112 hektara voćnjaka, 25.587 vinograda ili 19.120 hektara maslinika.
A radi utvrđivanja gradiva, da ponovim kako smo ugare „natukli“ u prvoj godini primjeni nove Zajedničke poljoprivredne politike na lijepih 33.725 hektara.
Senzacionalna poljoprivredna politika Europske Unije, malim narodim, sklonima neradu, prevari i kukanju, tako je omogućila da svoju zemlju malo prepusti korovu odnosno „ozelenjavanju“ ne bi li se očistila od pesticida, ili ne znam čega, i dobije poticaje bez da išta proizvodi.
Zemlje koje imaju veliku proizvodnju, ogromne tržišne viškove koje izvoze po subvencioniranim cijenama i narodi koji rade ne da bi im poticaj bio plaća, nego da bi zaradili i živjeli od visokih prinosa, velike proizvodnje i prodaje svojih proizvoda, ovakav oblik poticanja nerada možda si i mogu priuštiti. No siromašna Hrvatska, koju svi napuštaju i koja ima deficit u trgovini hranom od preko milijardu eura, trebala bi razmisliti koliko je ovaj podatak sulud i dokaz da smo stvarno skloni autodestrukciji.
Ako ste pomislili da iz ovih nekoliko rečenica komentara kipti bijes, dobro ste zaključili. Jer mi zaista nije jasno da nikoga ovaj podatak ne zabrinjava, nitko ne diže glas protiv ovog strašnog trenda. O ovom podatku šuti država, šute udruge poljoprivrednika, a ni poslovna udruženja se nešto pretjerano ne brinu. A ako se ovako nastavi, doći ćemo mi u ovom programskom razdoblju nove Zajedničke poljoprivredne politike koja traje do 2020. godine i do 100.000 hektara pod ugarima.
Zajednička poljoprivredna politika potiče dakle ekologiju, a ne proizvodnju. To je legitimno, no za naš gospodarski trenutak neopravdano. U želji da shvatim svijest i logiku naših poljoprivrednika, htio sam provjeriti da li se ovakvim oblikom „odmaranja“ zemlje postiže nešto korisno, a od nekolicine agronoma dobio sam objašnjenje, kako to nije neka alternativa, jer se zemlja od zagađenja može štititi i plodoredom, zamjenom kultura i sličnim agrotehničkim mjerama. Dakle, ostavljanje ugara nije agrotehnička nego više mjera naše hrvatske lijenosti.
Strašno me zanima tko je toliko sklon da mu se zemlja malo odmori, jesu li to veliki sustavi ili mali proizvođači koji ionako propadaju već godinama. Isto tako me zanima i da li je ugare ostavio netko tko je primjerice dobio državnu zemlju u najam po političkoj ili rođačkoj liniji, pa onda taj najam nije platio godinama, a onda godinama ubirao dobre poticaje, dobivao sredstva iz kapitalnih ulaganja, operativnih programa i slično. I stalno smanjivao proizvodnju.
Uvjeren sam također da će ovu moju tezu kako će „ugarenje“ dovesti do daljnjeg pad poljoprivredne porizvodnje biti dočekana na nož i da će uvijek biti onih koji će ovaj trend opravdati i dati neko logično objašnjenje kako je to dobro i kako je to rezultati naših uspješnih EU integracija. No, nitko me ne može uvjeriti da je pozitivno i dobro to što imamo više ugara nego voćnjaka i maslinika, vinograda.
I za kraj malo objašnjenje za laike koji ne prate što je Zajednička poljoprivredna politika Europske unije i kako se provodi.
„Zeleno plaćanje“ je novi obvezni oblik poticaja koji se uvodi od 2015. u obliku godišnjeg plaćanja po prihvatljivom hektaru, kao postotak ukupne vrijednosti osnovnog plaćanja. Ovim se poticajem želi potaknuti održivi razvoj poljoprivrede, a podrazumijeva primjenu raznolikosti usjeva, održavanja trajnih travnjaka i održavanja ekološki značajnih površina na poljoprivrednom gospodarstvu. Tako je to objašnjeno na stranicama Ministarstva poljoprivrede.
Za „zeleno plaćanje“ je od ukupno 423 milijuna eura poticaja godišnje u Hrvatskoj namijenjeno 30 posto, odnosno u novcima izraženo to iznosi 126,9 milijuna eura ili 952 milijuna kuna.
Lijepa cifra.
I kada se budete vozili Hrvatskom i zapitali zašto nam polja stoje neobrađena, zašto nema krava, konja, svinja, kokoši i zašto nam se mladi iseljavaju, nemojte očajavati, nego gledajte na to pozitivno – to je naime rezultat jedne Zajedničke poljoprivredne politike kojom nas Europska unija potiče da ne proizvodimo, nego da zemlju odmaramo i kupujemo njihove tržišne viškove.
( izvor agrobiz / uredio anonymous )
Zemlja u kojoj proizvodnja pada, koja gotovo niti u jednoj proizvodnji nije samodstatna, a sve se uvozi, u 2015. godini je povećala ugare za 472 posto, odnosno zemlju na kojoj se ništa ne proizvodi povećala je sa 5.900 hektara iz 2014. godini na nevjerojatnih 33.725 hektara. EU, nam je naime dala mogućnost da koristimo jedno divno rješenje zvano zeleno plaćanje (tzv. Greening) i mogućnost da malo „odmorimo“ zemlju, na njoj ništa ne proizvodimo, a ipak dobijemo zaslužene poticaje.
A koliko smo mi vrijedni i željni proizvodnje potvrđuje i podatak da od uvođenja ovog senzacionalnog riješenja, koje će na duge staze od Lijepe naše Hrvatske, vrlo vjerojatno napraviti neku novu europsku Amazonu zaraslu u šikaru i zelenilo, ugara imamo više nego što imamo voćnjaka, vinograda ili maslinika. U 2015. godini smo tako prema podacima Državnog zavoda za statistiku imali 30.112 hektara voćnjaka, 25.587 vinograda ili 19.120 hektara maslinika.
A radi utvrđivanja gradiva, da ponovim kako smo ugare „natukli“ u prvoj godini primjeni nove Zajedničke poljoprivredne politike na lijepih 33.725 hektara.
Kako nas to EU potiče da ne radimo i proizvodimo sve manje?
Senzacionalna poljoprivredna politika Europske Unije, malim narodim, sklonima neradu, prevari i kukanju, tako je omogućila da svoju zemlju malo prepusti korovu odnosno „ozelenjavanju“ ne bi li se očistila od pesticida, ili ne znam čega, i dobije poticaje bez da išta proizvodi.Zemlje koje imaju veliku proizvodnju, ogromne tržišne viškove koje izvoze po subvencioniranim cijenama i narodi koji rade ne da bi im poticaj bio plaća, nego da bi zaradili i živjeli od visokih prinosa, velike proizvodnje i prodaje svojih proizvoda, ovakav oblik poticanja nerada možda si i mogu priuštiti. No siromašna Hrvatska, koju svi napuštaju i koja ima deficit u trgovini hranom od preko milijardu eura, trebala bi razmisliti koliko je ovaj podatak sulud i dokaz da smo stvarno skloni autodestrukciji.
Ako ste pomislili da iz ovih nekoliko rečenica komentara kipti bijes, dobro ste zaključili. Jer mi zaista nije jasno da nikoga ovaj podatak ne zabrinjava, nitko ne diže glas protiv ovog strašnog trenda. O ovom podatku šuti država, šute udruge poljoprivrednika, a ni poslovna udruženja se nešto pretjerano ne brinu. A ako se ovako nastavi, doći ćemo mi u ovom programskom razdoblju nove Zajedničke poljoprivredne politike koja traje do 2020. godine i do 100.000 hektara pod ugarima.
Hrvatsko „ugaranje“ u poljoprivredi će nas na kraju doći glave
Zajednička poljoprivredna politika potiče dakle ekologiju, a ne proizvodnju. To je legitimno, no za naš gospodarski trenutak neopravdano. U želji da shvatim svijest i logiku naših poljoprivrednika, htio sam provjeriti da li se ovakvim oblikom „odmaranja“ zemlje postiže nešto korisno, a od nekolicine agronoma dobio sam objašnjenje, kako to nije neka alternativa, jer se zemlja od zagađenja može štititi i plodoredom, zamjenom kultura i sličnim agrotehničkim mjerama. Dakle, ostavljanje ugara nije agrotehnička nego više mjera naše hrvatske lijenosti.Strašno me zanima tko je toliko sklon da mu se zemlja malo odmori, jesu li to veliki sustavi ili mali proizvođači koji ionako propadaju već godinama. Isto tako me zanima i da li je ugare ostavio netko tko je primjerice dobio državnu zemlju u najam po političkoj ili rođačkoj liniji, pa onda taj najam nije platio godinama, a onda godinama ubirao dobre poticaje, dobivao sredstva iz kapitalnih ulaganja, operativnih programa i slično. I stalno smanjivao proizvodnju.
Uvjeren sam također da će ovu moju tezu kako će „ugarenje“ dovesti do daljnjeg pad poljoprivredne porizvodnje biti dočekana na nož i da će uvijek biti onih koji će ovaj trend opravdati i dati neko logično objašnjenje kako je to dobro i kako je to rezultati naših uspješnih EU integracija. No, nitko me ne može uvjeriti da je pozitivno i dobro to što imamo više ugara nego voćnjaka i maslinika, vinograda.
Što je „zeleno plaćanje“ i tko ima pravo na njega?
I za kraj malo objašnjenje za laike koji ne prate što je Zajednička poljoprivredna politika Europske unije i kako se provodi.„Zeleno plaćanje“ je novi obvezni oblik poticaja koji se uvodi od 2015. u obliku godišnjeg plaćanja po prihvatljivom hektaru, kao postotak ukupne vrijednosti osnovnog plaćanja. Ovim se poticajem želi potaknuti održivi razvoj poljoprivrede, a podrazumijeva primjenu raznolikosti usjeva, održavanja trajnih travnjaka i održavanja ekološki značajnih površina na poljoprivrednom gospodarstvu. Tako je to objašnjeno na stranicama Ministarstva poljoprivrede.
Za „zeleno plaćanje“ je od ukupno 423 milijuna eura poticaja godišnje u Hrvatskoj namijenjeno 30 posto, odnosno u novcima izraženo to iznosi 126,9 milijuna eura ili 952 milijuna kuna.
Lijepa cifra.
I kada se budete vozili Hrvatskom i zapitali zašto nam polja stoje neobrađena, zašto nema krava, konja, svinja, kokoši i zašto nam se mladi iseljavaju, nemojte očajavati, nego gledajte na to pozitivno – to je naime rezultat jedne Zajedničke poljoprivredne politike kojom nas Europska unija potiče da ne proizvodimo, nego da zemlju odmaramo i kupujemo njihove tržišne viškove.
( izvor agrobiz / uredio anonymous )
Dobro sve to stoji što ste vi napisali , ali mi znamo da nemožemo nikako sprijeciti to "ugaranje" jer iza svega toga stoje političari. Vi možete samo pričati narodu, ali nema tu hljeba bez nekih prosvjeda! Bolje je da sada organizirate neki prosvjed u povodu ovoga.
OdgovoriIzbrišiSRETNA NOVA GODINA SVIMA PROCITAJTE OVE KORISNE INFORMACIJE ZA GODINU 2020. KAKO DOSTAVITI ZAJAM PO JEDNOSTAVNOM PORUKU.
OdgovoriIzbrišiZovem se Marie Alice, samohrana sam majka 3 djece i takoder sam medicinska sestra u Zagrebu. Ovo je moja prica u 2019. godini, prevarili su me neki zajmodavci, svejer sam tražio kredit dok konacno nisam upoznao ovu lijepu ženu koja mi je pomogla da dobijem internetsku zajam. Ovo je opipljivo svjedocanstvo kako sam primio kredit od 60,000 eura uz kamatnu stopu od 2%. Receno mi je da je zajmodavac i žena kojoj vjerujem, pa sam odlucio kontaktirati s njom i ona mi je pružila priliku da podnesem zahtjev za kredit od njene tvrtke koji sam lako dobio, ali objašnjenje je da sam dobro zaradio kredit zdravlje i s manje stresa. Ako vas zanima zajam, možete joj se obratiti putem e-maila: (vladimirafinancialinvestment@gmail.com) (WhatsApp: +16014560144)