Stara devizna štednja je opljačkana od HDZ i SDP je iza skrivao pljačku od naroda !
Misterij „nestanka“ stare devizne štednje sa računa građana kod poslovnih banaka u Hrvatskoj nikada nije do kraja razriješena. Vlasti su jednostavno godinama tvrdile kako je novac iz hrvatskih banaka „opljačkala centralna banka u Beogradu“ i kako ta sredstva nije moguće vratiti.
američke upute “kako sve nestaje” ?
Prvo su ukrali banke a kasnije i staru deviznu štednju, hvala Vam na tome HDZ i SDP !
Kako su ukradene banke, o tome govori ovaj video, pravni stručnjak nadam se svima će biti jasan.
Od 1990. do 1992. godine poslovne banke u Hrvatskoj, posebno Zagrebačka banka d.d. Zagreb, taj su novac transferirale na vlastite tajne račune u inozemstvu, gdje je novcem nastavila upravljati Uprava same Zagrebačke banke. Razlika je bila ta da su nakon prebacivanja stare devizne štednje građana u inozemstvo,čelni ljudi banaka mogli tako opljačkanim novcem upravljati kao vlastitim ili novcem svojih banaka, bez ikakve daljnje suglasnosti građana.
sloga svih stranka i CK frakcija u pljački naroda je uvijek prisutna i u masonskoj trilateralnoj komisiji ?
ZABA krade HDZ i SDP slave ?
Na tajnim računima u inozemnim bankama položila je gotovo 2,1 milijardu tadašnjih njemačkih maraka, dok je s druge strane postala i jedan od najvećih kreditora i vjerovnika države, čime je Uprava ZABE na čelu s Franjom Lukovićem došla u poziciju da u svakom trenutku drži u šaci bilo koju vlast, i da može ucjenjivati državu. Klasičan primjer ratnoprofiterske poslovne operacije.
Godine 1991. Zagrebačka banka imala je registriranu „staru deviznu štednju“ u ukupnom iznosu od 801 milijardu 594 milijuna tadašnjih hrvatskih dinara. Taj novac nikada nije uplaćen Narodnoj banci Jugoslavije, nego je u tajnim financijskim operacijama Franje Lukovića i njegovih suradnika prebačen na tajne, skrbničke račune u inozemstvo. Opljačkani novac Franjo Luković pretvorio je u vlastiti i profit svojih suradnika, dok je istovremeno za taj iznos zadužena Republika Hrvatska, odnosno Državni proračun, jer je opljačkana stara devizna štednja odlukom Vlade pretvorena u javni dug Republike Hrvatske.
Tajno izvješće Franje Lukovića iz 1992. godine otkriva podatke o iznosima transferirane stare devizne štednje sa tajnih računa u Zagrebačkoj banci u financijske operacije u inozemstvu, točnije na tajne, skrbničke račune u inozemstvo.
„Ukupna devizna sredstva građana položena na račune Zagrebačke banke d.d. iznose na dan 31.12.1992. godine 1.243.034 tisuća DEM (milijardu 243 milijuna 34 tisuće njemačkih maraka).
Stara devizna štednja Zagrebačke banke iznosi 889.617 tisuća DEM (889 milijuna 617 tisuća njemačkih maraka), a drugih banaka 222.236 tisuća DEM“.
vrh pljačkaške stukture u Hrvata, CK junaka ?
Pljačka Hrvata od Hrvata ?
Osnovno pitanje je, ako Franjo Luković novac od strare devizne štednje nije prebacio na račun Narodne banke Jugoslavije u Beogradu, gdje je novac završio sa deviznih računa u Zagrebačkoj banci ?
Devizna sredstva građana je prebačena sa računa u Zagrebačkoj banci u Adria Bank AG u Beču (gdje je stara devizna štednja opljačkana iz ZABE pretvarana u vlasništvo nad dionicama te banke u visini od 21 % ukupnog vlasništva); LHB Internationale Handelsbank AG u Frankfurtu (gdje je opljačkana stara devizna štednja iz ZABE pretvorena u vlasništvo nad dionicama te banke u visini od 5 % ukupnog vlasništva); Anglo Yugoslav Bank Ltd. u Londonu (gdje je opljačkana stara devizna štednja iz ZABE pretvorena u vlasništvo nad dionicama te banke u visini od 5 % ukupnog vlasništva); Banque Franco Yougoslave SA u Parizu (gdje je opljačkana stara devizna štednja iz ZABE pretvorena u vlasništvo nad dionicama te banke u visini od 6 % ukupnog vlasništva).
Trag ovako opljačkane stare devizne štednje prikriven je fitkivnim vraćanjem dugova kod inozemnih banaka, kao vraćanje obveza bivše SFRJ. Naime, Uprava Zagrebačke banke, točnije Franjo Luković dogovorili su u tajnosti preko Miloševićevih ljudi u Narodnoj banci Jugoslavije (a Franjo Luković i Slobodan Milošević zajedno su radili u Jugobanci) takav financijski aranžman prema kojem Zagrebačka banka nije morala uplatiti devizna sredstva na račun Narodne banke Jugoslavije u Beogradu. Fitkivno je dogovoreno da će Zagrebačka banka podmiriti obveze SFRJ kod stranih banaka.
U stvarnosti, preko tih stranih banaka, pod lažnim opravdanjem plaćanja obveza Narodne banke Jugoslavije, Uprava Zagrebačke banke izvlačila je novac od stare devizne štednje u inozemstvo.
Novac je prebacivan prvotno na tajne račune kod banaka: Berliner Handels und Frankfurter Bank Frankfurt na Maini; Bayerische Vereinsbank AG, Muenchen; DG Bank u Njemačkoj; Kreditanstalt Fuer Wiederaufbau, Frankfurt na Maini; Union Bank of Switzerland, Zueirch; Swiss Bank Coporation Zueirch; Credit Suisse, Zueirch; Nordbanken, Stockholm, Švedska. Sa tajnih računa u ovim bankama novac je prema nalogu Franje Lukovića prebacivan na tajne račune kod ranije nabrojenih banaka u svijetu.
Vladine odluke kojima je opljačkana stara devizna štednja hrvatskih građana, proglašena javnim dugom Republike Hrvatske, predstavlja zapravo legalizaciju pljačke novca hrvatskih štediša koju je početkom 1990.-ih godina provela bankarska elita, kako bi se „dočepala“ gotovinskog kapitala, s kojim su kasnije sredinom 1990.-ih godina mogli planirati i projektirati svoje financijske i ekonomske operacije u Hrvatskoj. Bio je to „početni kapital“, kojim je hrvatska bankarska elita stabilizirala svoj položaj u hrvatskom društvu na početku tranzicijskih procesa, i što je još važnije, u krizno, ratno vrijeme obrane Republike Hrvatske od oružane agresije.
S druge strane, sama činjenica da se Vlada kod Zagrebačke banke zadužila kako bi građanima vratila dio duga od stare devizne štednje, jasno govori o posebnoj poziciji koju je takvim poslom u odnosu na državu za sebe osigurala sama Uprava Zagrebačke banke.
Tko su ljudi koji su početkom 1990.-ih godina sudjelovali u organiziranom bankarskom kriminalu u Zagrebačkoj banci?
Milan Artuković, Jakša Barbić, Željko Čović, Filip Filipec, Dalibor Kovačević, Đuro Miladin, Zvonko Pajić, Mato Perak, Josip Petrović, Ivan Sorić, Antun Šporer, Zdravko Tomičić, Marko Župan, Dinko Benolić, Marijan Hanžeković, Ivo Pavliček, Većeslav Rački, Antun Vrdoljak, Franjo Luković, Franjo Filipović, Duilio Belić, Milivoj Goldštajn, Davor Holjevac, Nikola Kalinić, Mladen Mauher, Željko Orsag, Sanja Rendulić, Višnja Subašić, Neda Šarić, Gordana Zrinšćak.
komunisti su uvijek isti ?HDZ i SDP pljačkali su sve !
Prije rata opljačkane su banke, za vrijeme rata opljačkana je stara devizna štednja, pretvorbom su resursi opljačkani od građana, privatizacijom opljačkani resursi su podijeljeni pljačkašima sa bankarima na čelu, opljačkano je i narodni zlato i na kraju opljačkane su sve funkcije narodne banke.
Iza svih pljački ostao je samo narod koji nema ništa i čeka dan svoje deložacije, jer svaki građanin bilo koje zemlje svijeta, opljačkanih prava vlasništva u resursima, bankama i HNB, nema prava dobiti a ukidanjem svih funkcija HNB obveze svakog građana 150 puta su u prosijeku uvećane.
Zaključak zna i mala beba. Bez prava dobiti i sa 150 skupljim obvezama po državnim obveznicama koje se sastoje od naših rodnih listova, svi moramo bankrotirati. Proces masovnih bankrota kreće iza parlamentarnih izbora.
Što učiniti za spas sebe, obitelji, naše djece, naših domova i domovine ?
( izvor zajednohrvatska / uredio anonymous )
Nema komentara:
Objavi komentar