UKOLIKO STE U MOGUĆNOSTI DA PODRŽITE DALJNJI RAD NAŠEG BLOGA MOŽETE TO UČINITI DONACIJOM PUTEM PAYPALL-a U PROZORU DONACIJA

subota, 30. srpnja 2016.

ZBOGOM, TOZ PENKALA! Jedina hrvatska tvornica olovaka otišla u stečaj



Jedina domaća industrija olovaka koja je desetljećima poslovala pod slavnim brendom velikog hrvatskog inovatora Slavoljuba Penkale otišla je u stečaj.
Kako piše Poslovni dnevnik, zbog insolventnosti u iznosu od 1,2 milijuna kuna, uz potvrdu Fine, TOZ Tvornica olovaka Zagreb je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu 16. srpnja završila u stečaju.
Slijedi prodaja imovine radi namirenja vjerovnika, a s obzirom da tvrtka raspolaže velikom imovinom (60.000 četvornih metara zemljišta na kojem je moguća stambeno-poslovna izgradnja), koja višestruko premašuje visinu obveza, predsjednik Uprave Tihomir Lalić očekuje da će svi biti namireni u cijelosti te da će ostati nešto i za dioničare.
“Do zadnjeg trena nadao sam se da će TOZ biti spašen, no u lipnju je došlo do preokreta u smjeru stečaja. Postalo mi je jasno da je stečaj neizbježan, te da zbog Zakona o trgovačkim društvima i Kaznenog zakona nema prostora za manevar izbjegavanja stečaja”, kaže Lalić te napominje da na dan otvaranja stečaja tvrtka prema radnicima nije imala nikakvih dugovanja.
Premda Lalić ističe da se stečaj nije moga izbjeći zbog Zakona o trgovačkim društvima i Kaznenog zakona, teško je pomiriti se s činjenicom da tvrtka koja radnicima ne duguje ni lipe i koja raspolaže imovinom višestruko vrijednjom od duga nije mogla naći izlaz i te situacije.

( izvor zgexpress.net / uredio anonymous )


Hrvatski apostoli, pljačke, veleizdaje, lihve i trovanja naroda !

b108261dd3c4b21f9e80926d80b01b42
Ljudske gnjide sada sami sebe zovu APOSTOLIMA ? 
Isus se nikada nije okruživao s lažlivcima, pljačkašima, lihvarima, GMO trovačima i ubojicama ljudi,  meni nije jasno zašto crkva ne progovori javno, ovi ljudi ne mogu biti apostoli, u Norveškoj ti ljudi bi bili osuđeni i na robiji, zbog pokušaja pljačke imovine građana, lihvarenje građana protuustavnim novcem i zbog trovanja građana GMO bojnim otrovima, koji sigurno nisu hrana.
PRETVORILI SU SVE 
DA BI PRIVATIZACIJOM NAPUNILI SVOJE DŽEPOVE NAŠIM VLASNIŠTVOM !
Zakonom ljudi se proglašavaju nestalim a imovina prenosi na državu
Pretvorba, dolazi od riječi pretvaranje, što znači prikazivati nešto drugačije.
Pretvorba je pljačka vlasništva građana, postoji samo jedan ustav bivše SFRJ temeljem kojeg je narod Slovenije dobio svoja vlasništva u obliku vaučera a u Hrvatskoj je odlukom VONS-a, predsjednik Franjo Tuđman, Ivan Čermak, Nikica Valentić, Hrvoje Šarinić, Vladmimir Šeks, Mesić, Manolić, dr. Radić, Mate Granić, Gojko Šušak,  i drugi, jednostavno su odlučili opljačkati imovinu građana protuustavnim radnjama i podijeliti opljačkani plijen među sobom. Ta pljačka vlasništva nas ljudi koji smo imovinu stvorili našim radom, nazvali su pretvorba. Pretvorba je napravljena temeljem zakona koje napisao nekadašnji predsjednik predsjedništva pravnika u privredi Jugoslavije a danas potpredsjednik HAZU koji se obogatio temeljem vlastitih zakona.
0000000000000
Iza pretvorbe slijedi privatizacija
Opljačkana vlasništva prijenose se s države pljačkom na odabrane partijske kadrove iz HDZ i SDP koalicija za 1 kunu, za 4-6% vrijednosti ili putem menadžerskih kredita. Narod ostaje bez svega, vlasništva daju dobiti, dobiti daju temeljni dohodak i besplatna prava, kao što su besplatno zdravstveno, školstvo itd.
0000000000000000000000000000000000000000000
Apostoli su sve odradili po uputama iz vana !
Odavno sam pisao o dogovoru partije koja se pretvorila dekretom u stranke, CIA, MMF i njegovog igrača Jeffrey Sachsa i predstavnika obitelji privatnih bankara Sorosa, jer na isti način opljačkana je cijela istočna europa s instalacijom Jelcina, po idejama New Yorškog bankara Edmunda Safre, koji na kraju akcijom KGB, smjenom Jelcina, postavljanjem Putina, od KGB biva za nagradu likvidiran u Monte Carlu.

00000000000000000000000000000000
Pa da vidimo tko su apostoli pljačke Hrvatske i Hrvata  ?
Iz te pljačke vlasništva nas ljudi po glavi stanovnika iznjedrili su “apostoli”, kako ti lopovi i kriminalci sami sebe zovu i javno govore u medijima kako se i danas sastaju i dogovaraju. sastaju se svakog prvog utorka u mjesecu, još od Tuđmanova vremena kada je društvance nakon sjednice VONS-a otišlo u restoran Kvarner, a posljednjih su godina u Panorami.

APOSTOLI HRVATSKE DRŽAVE

Nikica Valentić, Franjo Gregurić, Mladen Vedriš, Mirko Barišić, Branko Mikša, Anton Kovačev, Božo Prka, Ivica Todorić, Vladimir Gašparović, Miroslav Gjurašin, Jurica Pavelić, Damir Begović, Duško Grabovac, Ivan Majdak, Martin Jazbec, ministrica Marina Matulović-Dropulić i mnogi drugi.
“Promijenilo se dosta sastava, u početku je dolazio i pokojni Martin Špegelj, pa Mesić i Manolić. Onda se to društvo na neki način zbog raznoraznih događaja osipalo i sve se svelo na vrlo kompaktnu ekipu ljudi koji slično misle. Mnogi od njih bili su ili su još uvijek prisutni u političkom i ekonomskom životu zemlje”, kaže mi bivši premijer Franjo Gregurić.
Povremeno među apostole dođe Ivica Todorić, kada mu to posao dopusti. “Stalno juri, ima brojne obaveze, za razliku od onih koji više nisu u punom pogonu pa su uvijek tu prvog utorka u mjesecu”, kažu apostoli.
Vođa apostola je Franjo Gregurić (citramo cijeli tekst u nastavku)
Franjo Gregurić je zadnjih godina komunističke vlasti u Hrvatskoj bio direktor poduzeća Astra Zagreb. Na položaj u tu tvrtku je došao kao visokorangirani službenik komunističke Gospodarske komore Grada Zagreba, odnosno kao pripadnik nomenklature Gradskog komiteta SK Zagreba.
Na kraju komunizma Franjo Gregurić je preko tajnih fodnova koje je na švercu nafte stvorio preko Astre Zagreb sudjelovao u financiranju dolaska HDZ-a na vlast, te je kasnije sudjelovao u toj vlasti kao vođa jedne od dviju frakcija vladajuće stranke.
Međutim, i kasnije, nakon odlaska s dužnosti predsjednika Vlade, Franjo Gregurić je nastavio kontrolirati pozicije u Vladi i to preko svojeg nasljednika Nikice Valentića, potom Zlatka Mateše, i tako sve do 2003. godine.
Zataškana pljačka novca u aferi Zelenjak 
Krajem 1980.-ih godina Franjo Gregurić je, kao jedan od najmoćnijih ljudi u komunističkoj Hrvatskoj, naredio građevinskom poduzeću koje je vodio Nikica Valentić da izgradi Greguriću i suradnicima luksuzne vile u rezidencijalnoj četvrti zvanoj Zelenjak.
Tako je izbila, u to vrijeme poznata Afera Zelenjak, u kojoj su Gregurić i Valentić bili ključni akteri. Ta afera nije, međutim, slomila Gregurića, te je on nastavio širiti svoj utjecaj u Hrvatskoj, preko poduzeća Astra Zagreb.
Odmah po dolasku na vlast HDZ-a u Hrvatskoj, na preporuku Gregurića, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman promovirao Nikicu Valentića, prvo u direktora državnog naftnog monopola INA, a potom u premijera hrvatske Vlade.
Nakon Valentića predsjednik Vlade Republike Hrvatske bio je Zlatko Mateša, i to sve do kraja vladavine HDZ-a, odnosno do siječnja 2000. godine. Mateša je u privatnom životu zet Franje Gregurića.
Nakon Zlatka Mateše dužnost premijera preuzeo je Ivica Račan, koji je tijekom 1980.-ih godina bio član politbiroa Saveza komunista Hrvatske, te je u režimu Mike Špiljka bio jedan od glavnih ideologa komunističke partije. Tijekom 1990.-ih godina Račan je bio čelnik stranke SDP (reformirani komunisti), koja je uglavnom podržavala Gregurićevo krilo.
HDZ-a (pogotovo nakon ulaska SDP-ovaca u Gregurićevu Vladu), u njegovim sukobima sa protivnom frakcijom. U razdoblju od 2000. do 2003. Račanova Vlada je bila pod utjecajem Gregurićevog klana, koji je preko Zagrebačke banke imao financijsku vlast, a Račan mu je pomagao kao marioneta.
Paralelni sustav vlasti
Franjo Gregurić se nakon odlaska sa premijerske dužnosti, posvetio učvršćavanju financijske moći svojega klana u Hrvatskoj. Tako je upravo on bio inicijator Vladine politike uništenja malih banaka u Hrvatskoj, koje je država svojom političkom akcijom otjerala u stečaj.
Uništavanjem malih, privatnih likvidnih banaka od konkurencije su, prije svega, zaštićene četiri najveće banke u Hrvatskoj, za koje nije jasno tko ih je, na koji način i kada privatizirao, od kojih je najveću korist imala Zagrebačka banka. Projekt uništavanja malih banaka je Franjo Gregurić proveo preko tadašnjeg predsjednika hrvatske Vlade Zlatka Mateše (koji je Gregurićev zet).
Franjo Gregurić je u vrijeme vlasti HDZ-a pod vodstvom predsjednika Tuđmana, razvio paralelni sustav vlasti u Hrvatskoj, tako da je njegov faktični utjecaj na funkcioniranje državnog aparata veći od utjecaja
legitimne vlasti (premijera i predsjednika države). Osim toga, Franjo Gregurić ima ekonomsku vlast u zemlji. Činjenica je da taj utjecaj varira od regije do regije, tako da je njegov utjecaj najjači u zagrebačkog i varaždinskoj regiji, a nešto je slabiji u Slavoniji, Rijeci i Dalmaciji.
Gregurićeva kontrola nad sustavom u Hrvatskoj
Gregurić kontrolira bankarski sustav preko Zagrebačke banke. Zatim hrvatsku farmaceutsku industriju, odnosno poduzeće Pliva Zagreb. Za toga proizvođača generaičkih lijekova, koji je poslovno vrlo prisutan u Rusiji, Poljskoj, SAD-u, Češkoj, Španjolskoj, također nije jasno tko ih je i kada privatizirao. Međutim izvjesno je da Pliva već godinama ne plaća porezne obveze Republici Hrvatskoj, što joj država prešutno tolerira, pa je dug Plive po toj osnovi prema nekim procjenama prešao sto milijuna eura, koje država ne želi naplatiti. Osim toga, Pliva je u privilegiranom položaju pri poslovanju sa
državnim zdravstvenim sustavom.
Potpuno je izvjesno kako Gregurić u cijelosti kontrolira državni naftni monopol INA. Klan komunističke tajne policije kojemu je
pripadao Franjo Gregurićje hrvatski državni naftni monopol INA preuzeo još 1981. godine, i to tako da su, kako je to ranije rečeno, ubili tadašnjeg direktora Stjepana Đurekovića, koji je pripadao rivalskom komunističkom klanu. Premda je INA u postupku privatizacije djelomično prodana stranim investitorima, strukture Franje Gregurića je u cijelosti kontroliraju. Valja podsjetiti da je Gregurićev klan prvu kumulaciju kapitala izvršio na švercu angolske nafte za vrijeme građanskog rata u Angoli 1980.-ih godina, kada je državna kompanija Astra angolsku i kubansku vojsku snabdijevala oružjem koje je plaćano
angolskom naftom.
Računi Gregurićevog klana u inozemstvu
Zbog inflacije u tadašnjoj Jugoslaviji većina toga novca završavala je na računima Gregurićevog klana u inozemstvu. Ova aktivnost je svakako započela prije dolaska Gregurića na čelo poduzeća Astra, a njegovim dolaskom je samo intenzivirana. Međutim, tuneliranje naftnog monopola je nesmetano nastavljeno i za vrijeme vlasti HDZ-a od 1990. do 2000.
godine, te poslije njega, u vrijeme mandata Račanove Vlade. Za vrijeme HDZ-a i Račana Gregurićev klan je tuneliranje državnog naftnog monopola vršio preko raznih off shore kompanija s kojima je INA poslovala , zatim poslovnim operacijama u Rusiji, ali i putem privatne kompanije CRODUX u Zagrebu. Vlasnik te kompanije je Ivan Čermak, koji je za vrijeme rata od 1991. do 1995. bio jedan od glavnih logističara Hrvatske vojske, a poslije jedan od najuspješnijih poduzetnika u Hrvatskoj. Karijera Ivana Čermaka počinje u zagrebačkom predgrađu Trešnjevka gdje je Ivan Čermak bio obrtnik, koji je poslovao sa
velikim državnim privrednim sistemima. Osim toga je Čermak bio ,,politički aktivan” u tom predgrađu (Savez komunista, Socijalistički savez radnog naroda) i to na području općinskog komiteta komunističke partije Trešnjevka, koji je bio središte najuže jezgre tzv. ,,Krajačićevih kadrova”, odnosno grupe koja je imala uporište u poduzeću Astra Zagreb, koja je preuzela vlast u Hrvatskoj od 1979. do 1981. godine. Ta grupa je u drugoj polovini 1980.-ih godina na svoje čelo postavila Franju Gregurića.
Franjo Gregurić kontrolira hrvatsku duhansku industriju, i to preko Tvornice duhana Rovinj. Preko te tvornice Gregurićev klan utječe na međunarodni šverc duhana na Balkanu, gdje je Gregurić, u zadnje vrijeme u savezu prije svega sa premijerom Crne Gore Milom Đukanovićem.
Franjo Gregurić preko duhanske tvornice TDR utječe na zbivanja u Istri. Sjedište te duhanske tvrtke je u istarskom Rovinju.
Gladan narod protiv vladavine lopova, tko će pobijediti ?
Sada svi znamo zašto smo jadni i gladni, zašto ne možemo raditi a ako radimo platiti režije i hraniti se, sada svi znamo zašto je danas 90% ljudi u domovini statistička sirotinja koja uvođenjem poreza na nekretnine gubi dom. Sada znamo tko je naredio da se narod lihvari novcem privatnih bankara, koji je protuustavan i 150 puta skuplji od novca HNB, koji je u ekonomskoj teoriji jasno opisan, kako se stvara i kako se upravlja s tim procesima. Sada znamo tko je naredio da se potamani stanovništvo GMO hranom a trovači naroda zaštite zakonima o poslovnim tajnama, jer oni jako dobro znaju što rade.
Što narod radi 25 godina ? 
Narod gleda pljačku 25 godina, plaća lihvarima najviše poreze, davanja, trošarine, cijene zbog protuustavnog stanja u centralnoj banci, narod gladuje i sada će predati i domove, hranu i ljudska prava i za nagradu dobiti čip i svi ćemo od dužničkog roba postati čipirani roboti vladavine lopova. Žig zvjeri, čip, centralna je tema konferencija danas u Berlinu, Londonu i Zagrebu a bankari uvode digitalni novac i na taj način ucijeniti će ljude da ili uzmu čip i postanu roboti na daljinsko upravljanje ili oni mudri koji krenu u zbjeg, za kaznu ostanu bez novaca.

( izvor zajednohrvatska.wordpress.com / uredio anonymous ) 

IRSKI NAROD SE BUDI POPUT GRAĐANA ISLANDA: Počinju uhićenja glavnih bankara krivih za financijsku krizu 2008.


Irska prati u stopu Islandu i uskoro će utamničiti bankare odgovorne za financijski slom 2008. godine

Polazeći od prošlogodišnjeg masovnog zatvaranja 26 bankara na Islandu, Irska će goniti CEO menađera Anglo Irish Banke, David Drumma (2005-2008), za 33 kaznene prijave.
Ovo uključuje dvije dodatne optužbe za urotu i prijevaru, te lažnog knjigovodstva koje se odnosi na 7,2 milijarde eura depozita plasiranih na računima Anglo Irish Banke, između ožujka i rujna 2008. godine.
16 od 33 optužbi se odnose na nezakonito odobravanje milijarde kredita prema (koje će se vratiti u Anglo Irish Banku) bogatim investitorima (njih 16), u pokušaju da umjetno sruše cijene dionica anglo irske banke prije kolapsa u prosincu 2008. godine.
Svaka od 33 kaznena djela nosi kaznu od 5 ili 10 godina, osim jednog za zavjeru i prijevaru, koja ima“neograničenu kaznu zatvora”, pod irskom zakonu.
Prema Cape Cod Timesu, Anglo Irish Banka je nacionalizirana u siječnju 2009. godine, ali je financijska kriza prije i nakon nacionalizacije uništila gospodarstvo Irske, a građani su bili prisiljeni snositi troškove 32 milijarde dolara za pokrivanje duga i vraćanje depozita investitorima.
Slom gospodarstva prisilio je Irsku da zatraži od EU i MMF-a bailout kreditnog paketa u vrijednosti do 77 milijarde funti u studenom 2010. godine.

( izvor nwo / uredio anonymous )



srijeda, 20. srpnja 2016.

Razjareni mještani šaketali i bacali po podu lokalne HDZ-ovce



EPILOG sinoćnje sjednice Općinskog vijeća u Ražancu bio je međusobni obračun, napadi razjarenih mještana na vijećnike HDZ-a, uz brojne udarce i valjanje po podu, javlja Zadarski list. Ta je sjednica trebala biti nastavak sjednica od prošlog četvrtka, koja je prekinuta.

Predsjednik vijeća Vladimir Kovačević HSP AS je umjesto u općinskoj vijećnici sazvao sjednicu u prostoru knjižnice zbog, kako je prije početka kazao, velikog interesa mještana općine Ražanac, a i zbog invalidnih osoba kojima je pristup knjižnici osiguran u odnosu na vijećnicu.

Ispred knjižnice se okupilo najmanje stotinu nervoznih mještana, među njima je bilo i majki s djecom. Svi su oni pošto poto htjeli nazočiti sjednici.

Nakon što je utvrđeno da sjednici prisustvuje svih trinaes vijećnika, predsjednik Kovačević je dao na usvajanje prijeldog odluke o davanju suglasnosti novog aneksa ugovora Osnovne škole Juraj Baraković s ciljem otvaranja Dječjeg vrtića koji je izgrađen, a stoji zatvoren već devet mjeseci. 

.Za prihvaćanje istog ruku su podignula petorica vijećnika vladajućeg HSP AS dok su šestorica HDZ-ovih i dvojica HSP AS ostala suzdržana. Nakon što su dvojica članova stranke na ovaj način opstruirali donošenje odluke, predsjednik Kovačević je kazao kako zaključuje raspravu.

Kad su vijećnici HDZ-a krenuli prema izlaznim vratima na njih su nasrnuli razjareni mještani. Nastao je totalni metež i kaos u dvorani, javlja Zadarski list.

( izvor index.hr / uredio anonymous )

Meni za Oreškovića, ženu i djecu: Kavijar za 3600 kuna, hlap za 770 kuna ili pačja prsa za 150



TEHNIČKI premijer, zajedno s obitelji, gotovo mjesec dana boravio je u Vili Costabella na opatijskoj rivijeri, a javnost je posebno zainteresirala informacija da je utom periodu potrošeno 122.514,34 kune samo za troškove reprezentacije.

No, pokazalo se uskoro, Orešković nije jedini koji je trošio velike svote proračunskog novca u spomenutoj vili..

U posljednjoj godini premijera Milanovića, dakle 2015. godine, na troškove reprezentacije u Villi Costabella potrošeno je čak 293.000,27 kuna. Iz SDP-a su, pak. danas priopćili kako je bivši premijer s obitelji u vili boravio dva puta, ali da su sami kupovali i pripravljali hranu, o svom trošku.

MUP je na svojim stranicama objavio ukupne troškove boravka gostiju u državnoj vili Costabella na opatijskoj rivijeri od 2009. do 2016. godine.

Najviše je pak potrošeno 2015. i 2013. godine za vrijeme mandata Zorana Milanovića. Tako je lani potrošeno čak 293.000,27 kuna, a 2013. godine 247.925,45 kuna.

U 2014. je potrošeno 109.440,51 kuna, a sličan iznos potrošen je i 2012. godine - 96.604,00 kuna.

Najmanje je pak potrošeno 2010. godine - samo 175,00 kuna, dok je 2009. godine - 24.570,93 kuna, a 2011. je potrošeno 47.232,16 kuna.

Luksuznom vilom posljednjih godina upravlja MUP. Ministarstvo unutarnjih poslova je, pak, za održavanje vile zadužilo državnu tvrtku AKD. AKD ima ugovor s grupacijom hotela Milenij hotel koji vrše catering, odnosno dostavljaju jelo i piće posjetiteljima vile.

Jednostavnom računicom ispada da je Orešković, koji je najsvježiji privremeni stanovnik vile, zajedno s obitelji u samo mjesec dana spiskao preko 100.000 kuna, odnosno da su trošili preko 3000 kuna dnevno samo za hranu.

U to ime posjetili smo jedan od restorana iz grupe Milenij hotela iz kojeg se vrši dostava hrane u MUP-ovu vilu da vidimo što je sve premijerova obitelj na naš račun mogla naručiti.

Predjelo od 3,600 kuna

Tako se obitelj još uvijek aktualnog premijera dok čeka glavno jelo o našem trošku mogla počastiti hladnim predjelom. Pršut s dinjom košta 50 kuna, marinirane grdobine 90, a salata od jadranske hobotnice vrijedi 90 kuna. No, tu je Beluga kavijar koji košta 3.600,00 kuna.

Glavna mesna jela kreću se u rasponu od 150 do 300 kuna. Chateaubriand za dvije osobe s Bernez umakom tako vrijedi 280,00 kuna, marinirani janjeći kotleti u mediteranskim travama su 180,00 kuna, a pačja prsa s umakom od naranče su 150,00 kuna.

Kao specijalitet šefa kuhinje nude se obrazi od boškarina s umakom od terana, a za što ćete morati izdvojiti 250,00 kuna po porciji.

Za kvalitetnu ribu u restoranima hotelske grupacije Milenij, Oreškovićevi ili Milanovićevi, ako su željeli jesti, trebali su jače zagrabiti u državni proračun.

Škampi na žaru koštaju 450,00 kuna po kilogramu, oni na buzaru su 25 kuna skuplji.

Hlap je 720 kuna, hlap na buzaru pedeset kuna više. Osim ribe i mesa, restoran nudi i juhe koje se kreću od 35 do 65 kuna.

 



( izvor index.hr / uredio anonymous ) 

utorak, 19. srpnja 2016.

Milanović rekorder po trošenju u državnoj Villi Costabella: Spiskao oko 300.000 kuna


ŠEF SDP-a Zoran Milanović za vrijeme dok je bio premijer, na troškove reprezentacije u Villi Costabella 2015. godine potrošio je čak 293.000,27 kuna.

MUP je na svojim stranicama objavio ukupne troškove boravka gostiju u državnoj vili Costabella na opatijskoj rivijeri od 2009. do 2016. godine.

Pritom navode ukupan trošak boravka bez posebne specifikacije koliki je iznos utrošen na hranu, osiguranje i ostale troškove. Po podacima iz tablice vidljivo je da je šef SDP-a bio rekorder po trošenju državnog novca na boravak u Villi Costabella.

"S obzirom na veliki interes medija i javnosti, Ministarstvo unutarnjih poslova objavljuje podatke o visinama reprezentacije u Villi Costabella.

U slučaju dodatnog interesa, spremni smo omogućiti uvid u pojedinačne račune. Interes je potrebno najaviti dva dana ranije kako bi se organizirao termin", stoji na stranicama MUP-a.

Nakon što je velik interes javnosti izazvao boravak tehničkog premijera Tihomira Oreškovića koji je zajedno s obitelji proveo gotovo mjesec dana u spomenutoj vili, prema podacima MUP-a ove je godine na troškove reprezentacije u dotičnoj vili otišlo ukupno 122.514,34 kuna.


Najviše je pak potrošeno 2015. i 2013. godine za vrijeme mandata Zorana Milanovića. Tako je lani potrošeno čak 293.000,27 kuna, a 2013. godine 247.925,45 kuna.

U 2014. je potrošeno 109.440,51 kuna, a sličan iznos potrošen je i 2012. godine - 96.604,00 kuna.

Najmanje je pak potrošeno 2010. godine - samo 175,00 kuna, dok je 2009. godine - 24.570,93 kuna, a 2011. je potrošeno 47.232,16 kuna.

Podsjetimo i kako je tehnički ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić na dan kad se saznalo za Oreškovićev mjesečni boravak u Villi Costabella s obitelji, izjavio kako se Orešković tamo ne odmara već da radi i održava sastanke.

Orešković je nakon objave podataka o tome koliko je potrošio, izjavio kako će sam podmiriti račune kad ih dobije, a ostaje za vidjeti hoće li to učiniti.

S druge strane ostaje za vidjeti tko je podmirio ogroman ceh kojeg je uspio "natući" bivši premijer Zoran Milanović.


( izvor index.hr / uredio anonymous ) 

ponedjeljak, 18. srpnja 2016.

FRANCUSKA UBIRE KOLONIJALNI “POREZ”: Od 14 afričkih zemalja godišnje dobije 500 milijardi $



Četrnaest afričkih zemalja, nekadašnjih francuskih kolonija, iako su odavno stekle nezavisnost, još i danas plaćaju porez svome kolonizatoru – Francuskoj!

Kada je Sékou Touré odlučio 1958. izvući Gvineju iz kolonijalnog ropstva i povesti je putem nezavisnosti, elita u Parizu toliko je bila bijesna da je odlučila uništiti sve što je njezina uprava stvorila u toj zemlji. Tri tisuće Francuza napustilo je uskoro Gvineju odnijevši sa sobom svu imovinu koja se mogla ponijeti, a uništivši sve što nije moglo s njima: škole, vrtiće, zgrade javne uprave, automobile, traktore… Neki su čak na odlasku otrovali konje i krave na svojim farmama, a hranu u skladištima uništili. Smisao tog bjesomučnog čina bio je poslati poruku drugim francuskim kolonijama da će cijena njihove emancipacije biti vrlo visoka.
Strah se nakon toga uvukao među afričku političku elitu, pišeMawuna Remarque Koutinin, izdavač i mirovni aktivst, u tekstu objavljenom  u on-line magazinu Silicon Africa. Nakon događaja u Gvineji nitko nije smogao hrabrosti slijediti primjer Sékou Touréa čije je čuveno geslo bilo: “Radije ćemo uživati slobodu u siromaštvu nego bogatstvo u ropstvu”.
Sylvanus Olympio, prvi predsjednik Republike Togo, malene države u zapadnoj Africi, pronašao je kompromisno rješenje s Francuzima. Nije želio da njegova zemlja i dalje bude pod francuskom vlašću, pa je odbio sklopiti nastavak pakta o kolonizaciji kakav mu je predložio tadašnji francuski predsjednik Charles De Gaulle.
No, pristao je plaćati godišnji porez Francuskoj za sva materijalna dobra koja je stvorila u njegovoj zemlji. To je bio jedini uvjet da ih Francuzi ne bi, kao u Gvineji, na odlasku uništili. Međutim, iznos kolonijalnog poreza koji je Togo trebao platiti Francuzima bio je ogroman i iznosio je te 1963. godine gotovo 40 posto tadašnjeg državnog budžeta.
Budući da se Togo našao u teškoj financijskoj situaciji, Olympio je, kako bi izvukao zemlju iz te stuacije, odlučio ukinuti dotadašnji kolonijalni novac FCFA (Franak za francuske afričke kolonije ili kraće – kolonijalni franak) i uvesti vlastitu valutu.
SUMMIT-MITTERRAND-FRANCE-AFRICA
Gvinejski predsjednik Sekou Toure i francuski Francois Mitterand na franko-afričkom summitu 1983. godineFoto: AFP

Ubojstva i državni udari

Dana 13. siječnja 1963. godine, tri dana nakon što je Togo počeo tiskati vlastiti novac, skupina profrancuskih vojnika ubila je predsjednika Olympija. Njih je predvodio bivši pripadnik francuske Legije stranaca, narednik Etienne Gnassingbé koji je za taj krvavi posao od Francuza navodno bio nagrađen sa 612 američkih dolara. Olympijev san bio je izgraditi neovisnu, suverenu i samostalnu zemlju, ali Francuzima se ta ideja nije sviđala.
Dana 30. lipnja 1962. godine, Modiba Keita, prvi predsjednik Republike Mali, odlučio je poput Olympia u Togou, povući kolonijalni franak, valutu koju su Francuzi nametnuli u dvanaest svojih afričkih kolonija. Za Keitu, koji je težio socijalističkoj ekonomiji, bilo je jasno da bi nastavak pakta s Francuskom bio teret daljnjem razvoju zemlje. No i Keita će, poput Olympija, postati žrtvom. Neće ga, doduše, ubiti, ali će 19. studenog 1968. biti svrgnut u državnom udaru kojeg je predvodio još jedan bivši legionar, poručnik Moussa Traoré.
Tijekom tog dramatičnog razdoblja borbe afričkih zemalja za oslobođenje od kolonijalnog ropstva, Francuska se s punim povjerenjem mogla osloniti na bivše pripadnike Legije stranaca koji su izveli većinu državnih udara protiv legalno izabranih predsjednika.

Legionari ruše vladare

Tako je 1. siječnja 1966. bivši legionar Jean-Bédel Bokassa predvodio državni udar protivDavida Dackoa, prvog predsjednika Centralnoafričke Republike. Dva dana kasnije,Maurice Yaméogo, prvi predsjednik Gornje Volte, današnje Burkine Faso, svrgnut je u državnom udaru kojeg je predvodio Aboubacar Sangoulé Lamizana, još jedan bivši legionar koji je prethodno sudjelovao u gušenju oslobodilačkih ustanaka u francuskim kolonijama Indoneziji i Alžiru.
U  listopadu 1972. Mathieu Kérékou, dotadašnji tjelohranitelj predsjednika Republike Benin Huberta Maga, predvodio je državni udar. I Kérékou je, pogađate, prethodno prošao obuku u francuskim vojnim školama.
U proteklih pedeset godina u Africi se dogodilo ukupno 67 državnih udara u 26 zemalja od kojih su 16 bile francuske kolonije (Togo, Tunis, Obala Bjelokosti, Madagaskar, Ruanda, Alžir, Mali, Gvineja…).  Čak 61 posto državnih udara dogodilo se na području frankofonske Afrike.
CENTRAL AFRICAN REPUBLIC-JEAN BEDEL BOKASSA-3988
Jean-Bedel Bokassa, centralnoafrički diktator i samoproglašeni car na vlast je došao državnim udaromFoto: AFP

Bez Afrike bili bi siromašni

Francuska se očajnički i žestoko, bez obzira na cijenu, borila da zadrži svoje afričke kolonije. U ožujku 2008. godine, bivši francuski predsjednik Jacques Chirac izjavio je:
“Bez Afrike, Francuska bi dospjela u društvo zemalja Trećeg svijeta”. Njegov prethodnik,François Mitterrand još je 1957. proročanski ustvrdio: “Bez Afrike, Francuska neće imati budućnosti u 21. stoljeću”.
U ovom trenutku, čak 14 afričkih zemalja dužne su Francuskoj, kroz kolonijalni ugovor, davati 85 posto svojih novčanih rezervi Francuskoj središnjoj banci.
FRANCE-ANDORRA
“Bez Afrike, Francuska bi bila u društvu zemalja Trećeg svijeta”, govorio je bivši predsjednik Jacques ChiracFoto: AFP

Otkidaju od usta i daju Francuskoj

Iako je zapadni svijet odbacio takav zao kolonijalni sustav, Francuska nije spremna napustiti ga joj svake godine, kroz tzv. kolonijalni porez, donosi navodno oko 500 milijardi dolara.
Koutinin piše kako se afričke čelnike često optužuje za korupciju i služenje tuđincima, a na štetu vlastitih nacionalnih interesa, no postoji objašnjenje za takvo ponašanje. Oni naprosto rade tako jer se boje da će biti ubijeni ili svrgnuti, tvrdi Koutinin.

Odredbe Kolonizacijskog pakta iz 1950. godine

Teško je povjerovati kakvih se ugovornih obveza moraju držati bivše francuske kolonije u Africi, danas formalno neovisne države. Evo nekih ključnih stavki:
KOLONIJALNI DUG Sve novonastale “nezavisne” države trebaju otplatiti infrastrukturu koju im je izgradila Francuska tijekom kolonizacije;
NACIONALNE REZERVE Sve bivše kolonije moraju deponirati svoje novčane rezerve u Francuskoj centralnoj banci. Gruba je procjena da Francuska godišnje “ubere” oko 500 milijardi dolara od zemalja koje praktički i nemaju pristup svome novcu;
PRIRODNI RESURSI Francuska ima ekskluzivno pravo na novootkrivene prirodne resurse na teritorijama bivših kolonija;
JAVNI NATJEČAJI Bivše kolonije moraju na natječajima dati prednost francuskim firmama;
VOJSKA I VOJNI SAVEZI Svi koji žele steći čin u vojskama svojih zemalja moraju proći obuku u Francuskoj. Države su obvezane na savezništvo s Francuskom u slučaju rata te imaju zabranu ulaska u vojne saveze s drugim zemljama;
SLUŽBENI JEZIK Obveza je da francuski bude službeni jezik tih zemalja i da se koristi kao jezik u obrazovnom sustavu;
PODNOŠENJE RAČUNA Države moraju Francuskoj slati godišnje izvještaje o svojim financijskim stanjima.
-
Prizor iz Gvineje koja je 1958. stekla neovisnost od FrancuskeFoto: AFP

Slovenski ‘Uskok’ upao u Narodnu banku, Draghi oštro prosvjedovao



Prilikom upada u NBS slovenska policija izuzela je mnoge dokumente koji se dovode u vezu s pranjem novca. Mario Draghi se silno uzrujao, napisao prosvjedno pismo i Sloveniji zaprijetio kaznom. Slovenci mogu očekivati kaznu od nekoliko stotina milijuna eura…
Slovenska policija upala je 6. srpnja 2016. u Narodnu banku Slovenije (NBS), a Mario Draghi, predsjednik Europske centralne banke (ECB) odmah je napisao oštro prosvjedno pismo slovenskoj vladi te poručio da će pokrenuti zakonske korake protiv Slovenije i o tome je izvijestio predsjednika Europske komisije Jeana Claudea Junckera.
Prilikom upada u NBS slovenska policija oduzela je i odnijela mnoge dokumente koji se dovode u vezu s pranjem novca. Mario Draghi se silno uzrujao i pobunio protiv takvog postupanja slovenske policije jer su, naveo je, njihovi dokumenti zaštićeni zakonima Europske unije. Slovenija je članica Europske monetarne unije (EMU), koja pak ima stalnu prepisku s ECB-om te tvrdi kako ti dokumenti pripadaju ECB-u i imaju specijalni status tajni, imuniteta i privilegija koji se odnosi i na Sloveniju.
Draghi: ECB će primijeniti sve moguće pravne lijekove
Takvo policijsko postupanje dovodi u pitanje ispunjavanje zadataka Narodne banke Slovenije, kao i guvernerove dužnosti, naveo je Mario Draghi u prosvjednom pismu te istaknuo kako će ECB primijeniti sve moguće pravne lijekove koji su u skladu sa slovenskim zakonima.
U ugovoru ECB-a i NBS-a postoji klauzula o imunitetima i privilegijama EU-a kod službene komunikacije i prijenosa svih svojih dokumenata, a institucije EU-a uživaju na teritoriju svake države članice isti status kakav ta država daje diplomatskim predstavništvima prema Bečkoj konvenciji.
Istraga u NBS-u je provedena na temelju prijave malih dioničara Nove ljubljanske banke (NLB) vezane za sanaciju banke iz 2013. godine, za vrijeme premijerke Alenke Bratušek, koja je poznata po sado-mazo aferi njezinog supruga i njihovih prijatelja, radi čega je izgubila stranačke izbore i morala dati ostavku.
Prijava se odnosi na nepravilno prikazivanje bilance stanja NLB-a, što mu je donijelo 257 milijuna eura zarade – za koliko su oštetili svoje klijente.
Među osumnjičenima je i guverner NBS-a Boštjan Jazbec, koji se na intervenciju policije odmah požalio predsjedniku ECB-a Mariju Draghiju.
Afera je izbila još 2011. godine, u vrijeme premijera Janeza Janše, kada je zbog korupcije i sukoba interesa došlo do „dubioze“, a slovenskom financijskom sektoru prijetio je grčki scenarij, pa je dolaskom na premijersku dužnost Alenka Bratušek sa svojim ministrom financija prebacila problem na slabu banku kako bi oslobodila druge banke pritiska i pokrenuli likvidnost financijskog sustava.
Kao i obično u svakoj malverzaciji određeni financijski stručnjaci iskoriste situaciju i zagrabe u plasmane koji nisu njihovi, iskoriste gužvu u cijeloj nerazumnoj situaciji, jer će se to ionako otpisati. Zahvaljujući prijavi slovenska policija je korektno odradila svoj dio posla i pročešljala sav financijski sustav i Narodnu banku Slovenije. I mi bismo toplo preporučili našem USKOK-u da slijedi primjer Slovenaca. Zbog toga je Mario Draghi odmah reagirao prosvjedom jer su neki policajci male zemljice povrijedili njegovo carstvo – EMU i ECB sustave superdržave EU.
Naime, policija je povrijedila direktivu Europske komisije 2007/64EZ EU parlamenta i EU vijeća, jer potpisom Ugovora između ECB-a i NBS-a, kao i ECB-a i HNB-a,
NBS i HNB nisu naše. To su banke koje pripadaju sustavu ECB i sve odluke i poslovanje mora odobriti ECB, a ne hrvatska vlada i Sabor ili slovenska vlada i slovenski parlament.
Hvala Bogu da slovenska policija radi po zakonu i nije pitala za dozvolu ECB – što je po njihovom suprotstaviti se ugovorima ECB-a, EK i EU, naime NBS i HNB potpisali su ugovor na zahtjev, prijedlog i direktivu MMF-a, Svjetske banke, EK-a i ECB-a na temelju kojeg su donijeli izmjene zakona o svojim središnjim bankama (Slovenija 1. siječnja 2009.), a izmjene o HNB-u objavljene su u Narodnim novinama (NN 54/13 od 14.05.2013.g.) prema kojima Hrvatska narodna banka za svoje poslovanje odgovara sama sebi i kontrolira samu sebe, putem svojih zaposlenika. Bravo, to su naši dečki… tak se šika, što će njima poslovanje kontrolirati Sabor, pa nema šanse…
Pa se u tom zakonu u 1. članku navodi da HNB ima odnos s Republikom Hrvatskom i kreditnim institucijama, međunarodnim institucijama i organizacijama te tijelima i institucijama EU-a.
Ovo je skandalozni zakon, jer ispada da je Republika Hrvatska – kojoj bi HNB trebao biti središnja banka – u istom košu s kreditnim i međunarodnim institucijama i organizacijama te tijelima i institucijama EU-a, kao običan klijent.
Centralistička diktatura ECB-a, HNB je to samo po imenu
U spomenutom zakonu, članak 2, striktno se navodi da HNB provodi Direktivu Europske komisije 2007/64EZ EU parlamenta i EU vijeća te direktive 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te provedbe Uredbe Vijeća 1338/2001 i 1339/2001 od 28.06.2001. godine. Iz zakona proizlazi da u ostvarivanju svoga cilja, članak 3, održavanja stabilnosti cijena, HNB „može“ surađivati s Vladom RH i drugim tijelima.
To znači točno ono što piše, HNB može surađivati s Vladom RH, kao i s dugim institucijama, to jest u ugovoru lijepo piše da Hrvatska narodna banka nije hrvatska, ali može raditi s hrvatskom vladom (državom).
Zato se naš guverner Boris Vujčić ponaša kako hoće i ne sluša nikoga, jer mu je šef predsjednik ECB-a Mario Draghi koji sve mora odobriti, pa i njegovu smjenu. Kada je u Saboru bilo postavljeno to pitanje guverner Vujčić je rekao da ga se ne može smijeniti. Po zakonu guverner je samo dužan podnijeti izvješće Saboru, kakvo hoće, a o njemu ne smije raspravljati. I to pitanje je bilo postavljeno na Saboru, ali nitko za takve ugovore ne odgovara i uskoro je sve zaboravljeno.
Ista stvar je sa slovenskom i svim drugim narodnim (središnjim) bankama, a pogotovo onima koje su uvele euro i članice su EMU-a.
Pa ako je tome tako, ako su vlasnici HNB-a u inozemstvu, koji naređuju i određuju poslovanje HNB-u putem direktiva, postavljamo pitanje čiju politiku zaduživanja hrvatskoga naroda provodi guverner Vujčić? Tko je taj koji određuje takvu politiku zaduživanja u Bruxellesu?
Mi imamo svoje predstavnike u Europskom parlamentu, koji su se na izborima za parlament kleli u sve na svijetu da će zastupati interese hrvatskoga naroda, a koji za to dobivaju plaću po 15.000 eura mjesečno.
Napominjemo da nikada nije proveden referendum i narod nikome nije dao mandat da ga bilo tko zadužuje za milijarde, što je protuustavno po članku 53. Ustava, koji kaže da je HNB odgovoran za vanjsku likvidnost.
To znači da nas HNB, Vlada i ministri financija protuustavno i protuzakonito zadužuju bez odobrenja naroda, jer takav mandat od naroda nema nitko u Hrvatskoj, radi čega smo pali u dužničko ropstvo, građani su ostali bez posla, umirovljenici skupljaju boce da bi preživjeli, djeca gladuju u školi, a mladi i srednji sloj građana odlazi iz Hrvatske, natalitet pada, a broj stanovnika u Hrvatskoj je pao na četiri milijuna, a za 10 godina bit će nas tri milijuna. Već danas je više Hrvata u dijaspori nego u domovini.
Uzimajući kredite u inozemstvu ili kod domaćih banaka koje su sve u stranom vlasništvu je potpuno svejedno kod koga Vlada uzima kredit i nas zadužuje. Kako je drsko rekla ministrica rada Nada Šikić – pa ne zadužujemo vas, već vašu djecu. Je li ona svjesna što oni rade i što govori?
Vlast zaduženjem manipulira, a dugove ionako vraća – narod
Hrvatski dug, po izjavi bivšega ministra financija Borisa Lalovca od 8. svibnja 2015., iznosi 47 milijardi eura. A potom slijedi prikaz zaduženja u kunama: građani i tvrtke duguju 420 milijardi kuna ili 56 milijardi eura, država duguje 292 milijarde kuna ili 39 milijardi eura. Dakle, ukupan dug je 95 milijardi eura.
Novi premijer i ministar financija – Tihomir Orešković i Zdravko Marić – u ovo kratko vrijeme zadužili su nas za 2,5 milijarde eura i dalje slijedi ovih dana novo zaduživanje od 1,5 milijardi eura. Dakle, ukupan dug penje se na 99 milijardi eura.
Pa postavljamo pitanje odakle negativna razlika u prikazu duga od 52 milijarde eura?
Ovdje nismo ubrojili reprogramirane kredite, izdane obveznice, trezorske zapise, jamstva.
A u Saboru se raspravlja o nekim sitnim milijunima koje oduzimaju narodu jer provode politiku štednje po Direktivi, a s duge strane zadužuju narod za milijarde bez odobrenja.
Za povrat kredita jamči hrvatska država. Što znači da Vlada i HNB zadužuju hrvatski narod i nikome za to ne odgovaraju, a dugove je dužan stranim bankama vraćati hrvatski narod.
I nemojte se slučajno buniti ili kliknuti na Internetu jer će se direktor ECB-a Mario Draghi jako naljutiti i potražit će zakonske mjere da vas sankcionira kao što je oštro napao slovensku vladu. Jer vi se ne možete petljati u poslove kad vas mi zadužujemo, jer vaš HNB radi po našim direktivama CK EU-a, vaše je pravo i dužnost samo vraćati kredite koje mi uzimamo umjesto VAS za NAS.
Tako da Slovenija može očekivati sankcije od nekoliko stotina milijuna eura kazne.
Pouka cijele priče je – nemojte se ponašati po vašim zakonima, nego isključivo po direktivama EK i ECB-a.
To je kolo koje sam kao autor teorije dužničkog ropstva opisao prije 20 godina. Do kada će to trajati? Dok im narod ne kaže – dosta. Kada će to biti – ne zna se.
Mnogo puta sam o tome pisao i molio da se prekine ugovor s MMF-om i prestane zaduživati hrvatski narod i rasprodavati njegova imovina – i da su nas namjerno gurnuli u dužničko ropstvo.
Na žalost, naši političari su još osnažili takav sustav dužničkog ropstva potpisavši ugovor s EK-om i ECB-om 2011. godine.
Svi kritiziraju mađarskog premijera Viktora Orbana koji štiti nacionalne interese svoje zemlje i suprotstavlja se ECB-u i drugim silama, ali on radi ispravno za svoj narod. Mi smo davno prije njega pisali, predlagali i zalagali se za deblokadu HNB-a i vraćanje financijskog suvereniteta Hrvatskoj, ali o tome se nigdje ne govori, to je tabu tema.
Tako da preporučujemo Turskoj, Srbiji, BiH, Crnoj Gori i Makedoniji da ne ulaze u EU i s vragom potpisuju ugovore, jer će biti pod direktivama Europske komisije i ECB-a kao i Hrvatska i Slovenija.
( izvor: Autor: Karino Hromin Sturm/7 Dnevno / uredio anonymous )