Većina novca koji je policija deponirala u poseban prostor – KORPORE – jednostavno je nestala. Procjenjuje se da je pljačka Krim policije fingirana kako bi se prikrio mnogo veći gubitak od 280000 eura i dva kilograma zlata! Zbog toga je i došlo do masovnih smjena u policiji.
Kad sam prvi put čuo da je opljačkana policijska postaja u Heizelovoj ulici, i da je provaljeno u sef u sobi Željka Dolačkog, odmah mi je bilo jasno da je ta izmišljena pljačka samo pokriće za kompletan novac koji je nestao u policiji. To je novac kojeg je policija zaplijenila tokom brojnih raznoraznih pretresa i racija, u posljednjih desetak godina, a do kojeg oni kojima je taj novac oduzet možda neće nikada doći, jer ga jednostavno nema!
Tako govori ogorčeni Miro Ćalušić, nekadašnji vlasnik mjenjačnice Fran – euro na Ravnicama i na Čulinečkoj cesti, koji je zahvaljujući provali policije i oduzimanja više stotinu tisuća eura gotovine, te mjenjačnice morao zatvoriti. Bez obzira na to što mu u krajnje sumnjivim policijskim i sudsko-istražnim postupcima nisu potvrđeni navodi iz anonimnih prijava, temeljem kojih su racije provedene policija mu ne vraća oduzete novce, iako je za njih dobio pisane potvrde. Miro vjeruje da su te novce policajci podijelili između sebe i ako će ih htjeti dobiti natrag, morat će ih tražiti od Države, a ne od policije.
Pljačka u režiji policije i suda
Poslovna i financijska tragedija obitelji Ćalušić započele su 3. siječnja 2013. godine kada policija privodi Mira Ćalušića protiv kojeg je pokrenut istražni postupak čiji je potpisnik korumpirani sudac Oliver Mittrermayer. Protiv Mittermayera je, inače, podnesena kaznena prijava USKOK-u 28. 04. 2015. godine zbog brojnih nekretnina, u njegovom vlasništvu u Zagrebu i na moru, za koje sudac ne može dokazati porijeklo imovine. Sudac je nekretnine, kako bi im se zameo trag, prebacio na suprugu, maloljetnog sina i prijatelja. Valjda sudac zna što i kako treba učiniti s imovinom kojoj je nemoguće dokazati legalno porijeklo.
Policija hapsi Mira na Trešnjevci i odvode ga u kuću njegovog oca u Trnavu, na adresu A. Nuića 55, u zagrebačkoj Dubravi, u kojoj Miro nije bio više od godine dana, niti tamo ima boravište. Policija koristi istražni postupak protiv Mira kako bi izvršili pretres kuće njegovog oca protiv kojeg se nije u tom trenutku vodio nikakav kazneni postupak niti je bio osumnjičen za bilo što. Za pretres koriste povoljan trenutak nakon božićnih i novogodišnjih praznika, kada su građani u većoj mjeri mijenjali stranu valutu, kao i vrijeme kada se Mirov otac Frano nalazio na godišnjem odmoru. U obiteljskoj kući policija pronalazi sef, nakon čega policajac koji je vodio raciju – Davor Hercigonja mobitelom naziva svog šefa. Miro pretpostavlja da je zvao Željka Dolačkog ili Ćuka, te ga pita da li da pečati sef ili da ga reže?
Njegov šef preko telefona odgovara da ga režu! I policija fleksericama počinju rezati sef, Mirovog oca protiv kojeg nije postojao bilo kakav policijski nalog za tako nešto. Prilikom otvaranja sefa, sofisticiranom provalničkom metodom – električnom građevinskom fleksericom, oštećuju oko 20 posto novčanica u sefu. Prema procjenama, prilikom rezanja sefa prerezano je oko 50.000 eura u apoenima od po 500 eura. Nakon što je otvoren sef, Hercigonja ponovo zove svog šefa i pita ga, da li da popisuju serijske brojeve novčanica koje su našli u sefu. Osoba s druge strane mobitela odgovara da to nije potrebno.
Na pitanje zbog čega policija vrši pretres kuće Mirovog oca, policajci iz službe organiziranog kriminaliteta odgovaraju da to čine zbog osnovane sumnje da se u sefu nalaze krivotvorene novčanice. Prilikom pretresa nije pronađena ni jedna krivotvorena novčanica bilo koje valute u bilo kojem apoenu. Krivotvorene novčanice bile su samo izlika za policijsku provalu i pražnjenje sefa.
Druge provale iste policijske ekipe
Nakon pražnjenja sefa u Dubravi, policija odlazi u mjenjačnicu na Ravnice i na sličan način oduzima iz Mirove mjenjačnice preko 3 milijuna kuna u raznim valutama. Izgovor za provalu u mjenjačnicu na zagrebačkim Ravnicama bila je navodna prijava da „ne štima blagajna“, odnosno da postoji višak u blagajni, iako je s blagajnom bilo sve u redu, što je utvrđeno na licu mjesta. Policija ponovo prazni sef, ali i privatne prostorije Mira, koje ne pripadaju mjenjačnici. Za sav novac Miro je mogao dokazati porijeklo, ali ga u tom trenutku, kao ni kasnije, nitko za to nije pitao. Novac koji je zaplijenjen u mjenjačnici na Ravnicama predan je u Ministarstvu financija – Državnom inspektoratu.
No, djelatnici službe organiziranog kriminaliteta ni tu se ne zaustavljaju. Uskoro odlaze u Hatzovu ulicu, u mjenjačnicu pored hotela Sheraton kojeg vodi Mirov brat Hrvoje. Ni protiv Hrvoja se tada ne vodi nikakav postupak niti je podnesena bilo kakva prijava. No, to ne sprečava policajce da ponove postupak. Hrvoju policija odnosi preko 1 milijun kuna i oko 2 kilograma zlata, za što mu izdaju potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta. Nakon ove policijske racije, bez obzira na izdane potvrde, Ćalušićevi više nikada nisu vidjeli novac kojeg im je policija odnijela, iako ne postoji nijedan pravomoćna presuda temeljem koje bi im se taj novac trebao oduzeti.
Pokušaj povrata otetog novca
Nakon što su ostali bez oko 5 milijuna kuna, Frano Ćalušić uz pomoć svoje tadašnje odvjetnice Mirele Paule Frlan pokušava od Željka Dolačkog – načelnika Odjela za suzbijanje organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke, povratiti oteti novac. Međutim, bez rezultata jer, kako je tada tvrdila odvjetnica Frlan, povratu se protive tadašnje Bajićeva državna odvjetnica Sineva Vukušić. Kasnije su do Ćalušićevih došle informacije da je odvjetnica Frlan vrlo bliska prijateljica Željka Dolačkog, a Vukušić je smijenjena nakon što je glavni državni odvjetnik postao Dinko Cvitan. Državna odvjetnica Vukušić smijenjena je jer je od kaznenog progona štitila Sašu Burušića, sina načelnika PU zagrebačke Gorana Burušića.
Nakon nekoliko neuspješnih kontakata i neuspjeha kod Dolačkog, preko svoje odvjetnice Frano dobiva ponudu od šefa Službe organiziranog kriminaliteta. Dolački mu predlaže da mu Frano ustupi 30 posto od zaplijenjenog novca jer u protivnom neće dobiti natrag ništa! Frano ne pristaje na ucjenu i odbija Dolačkov prijedlog. Frano nam je ovu Dolačkovu „ponudu“ detaljno opisao u telefonskom razgovoru.
Frano nakon ovih neuspješnih pregovora kod Dolačkog počinje tražiti pomoć od državnih institucija. Obraća se tadašnjem predsjedniku Ivi Josipoviću, premijeru Zoranu Milanoviću, Ministarstvu unutrašnjih poslova, Saboru… Od svih institucija Frano ne dobiva ohrabrujuće odgovore. Ili mu odgovaraju da je sve bilo po zakonu; ili da pokrene službeni postupak za povrat novaca, ili mu ne odgovaraju ništa. Kad je zatražio od policije da mu vrate novac koji je oduzet prilikom racije, odgovaraju mu da je novac proslijeđen u Državno odvjetništvo. Kada Frano novac traži od Državnog odvjetništva, odgovaraju mu da novac potraži u Hrvatskoj narodnoj banci, a iz HNB-a dobiva odgovor da bi novac mogao biti u Ministarstvu financija u Poreznoj službi. Iz Porezne ga upućuju ponovo na policiju!
Na kraju ovog „kružnog toka“ u traženju povrata svojeg protuzakonito oduzetog novca od strane policije, Miro se obraća bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću, koji je, prema Mirovim riječima, bio ogorčen onim što je čuo. Mesić se aktivno odlučio uključiti u cijeli slučaj i osobno pomoći da se Ćalušićima vrati novac. Miro vjeruje da je ova fingirana, izmišljena pljačka u Heinzelovoj posljedica inicijative Stjepana Mesića koji je preko svojih kanala napravio pritisak na policiju da vrati oteti novac. Nakon što su u policiji vidjeli da novac neće moći vratiti jer ga nema, odlučili su izmisliti pljačku kako bi pokrili novac kojeg u policiji nema, mišljenja je Miro.
Frano, sav potresen na kraju razgovora, kaže da mu je policija otela sav novac kojeg je godinama štedio, i sada povrat mora tražiti preko hrvatskih sudova kao i preko Suda za ljudska prava u Strassburgu.
Jake snage MUP-a u napadu na noćni klub
Sličan slučaj otimanja novca opisuje i aktivni sportaš i poduzetnik Stipan Ivić, vlasnik dva noćna kluba, autosalona i sportske dvorane u zapadnom dijelu Zagreba. Njemu je u organizaciji Željka Dolačkog, osobno, u veljači 2015. godine okupiran noćni klub, a u ovoj raciji sudjelovalo je čak 40 specijalaca sa dugim cijevima i 30 operativaca. Povod za upad u Ivićev noćni klub bila je, navodno, prijava zbog pokušaje iznude, koja je kasnije odbačena. Prilikom pretresa u noćnom klubu nisu pronađene nikakve nepravilnosti osim jedne naljepnice na vratima koja je nedostajala. Za taj prekršaj određena je kazna od 300 kuna. Prilikom pretresa, policija u Ivićevim privatnim prostorijama, u privatnom sefu pronalazi 100.000 eura koje oduzimaju i odnose, zajedno s njegovim mobitelom, a Ivića privode i zatvaraju ga na 48 sati.
Nakon izlaska iz pritvora, budući da nisu nađeni nikakvi ozbiljniji prekršaji u poslovanju, niti je prijava bila osnovana, traži od Željka Dolačkog povrat oduzetih stvari. Vraćaju mu samo mobitel, ali ne i 100.000 eura. Dolački mu obećava da će mu vratiti novac nakon što podmiri obaveze prema Poreznoj upravi. Ivić regulira svoje obaveze s Poreznom, ponovo se javlja Dolačkom, ali novaca nema. Obraća se DORH-u koji daje nalog Policiji da mu vrati novac, ali izgleda da je i ovaj novac je nestao iz policije. Iviću nije preostalo ništa drugo nego da podigne tužbu protiv policije za protuzakonito prisvajanje tuđe imovine, odnosno za – krađu.
Sugovornici, Stipan Ivić i Miro Ćalušić uvjereni su, što im potvrđuju i izvori unutar policije da je većina novca, kojeg policija deponira u poseban prostor – KORPORE, jednostavno nestala. Procjenjuje se da je ova pljačka fingirana kako bi se prikrio mnogo veći gubitak od 280.000 eura i dva kilograma zlata. Pretpostavlja se da je nestalo čak oko 5 milijuna eura! Zbog toga je i došlo do masovnih smjena u policiji. Točan iznos utvrdit će interna policijska kontrola i ljudi iz Državnog odvjetništva koji su dobili zadatak provođenja ove istrage. Policiji se više ne vjeruje.
(izvor dnevno.hr / uredio anonymous )
Sugovornici, Stipan Ivić i Miro Ćalušić uvjereni su, što im potvrđuju i izvori unutar policije da je većina novca, kojeg policija deponira u poseban prostor – KORPORE, jednostavno nestala. Procjenjuje se da je ova pljačka fingirana kako bi se prikrio mnogo veći gubitak od 280.000 eura i dva kilograma zlata. Pretpostavlja se da je nestalo čak oko 5 milijuna eura! Zbog toga je i došlo do masovnih smjena u policiji. Točan iznos utvrdit će interna policijska kontrola i ljudi iz Državnog odvjetništva koji su dobili zadatak provođenja ove istrage. Policiji se više ne vjeruje.
(izvor dnevno.hr / uredio anonymous )
Nema komentara:
Objavi komentar