tvoreno i zrelo, v.d. predsjednik HČSP-a progovorio je o hrvatskim problemima, ali i planovima svoje stranke.
Najmlađi šef političke stranke u Hrvatskoj Frano Čirko šef je HČSP-a, a ujedno je obrazovan i pun energije s kojom namjerava donijeti promjene ne samo u svoju stranku već i na političku scenu u Hrvata. O svojim stajalištima, planovima i ambicijama progovorio je u razgovoru za naš portal tvrdeći da je mlade ljude poput njega nužno privući u politiku.
Odnedavno si v.d. predsjednika HČSP-a, i kao takav zapravo si najmlađi šef jedne političke stranke u Hrvatskoj. Kako je do toga došlo i što uopće nekoga tvojih godina privlači u politiku?
Nakon ostavke Josipa Miljka na mjesto predsjednika stranke pojavila se potreba za imenovanjem vršitelja dužnosti predsjednika stranke koji će stranku voditi do sljedećeg Općeg sabora. Sukladno Ustavu HČSP-a, kao dotadašnji politički tajnik stranke bio sam jedna od logičnih opcija za mjesto v.d. predsjednika, budući da je politički tajnik druga najodgovornija dužnost u stranci. Za to sam imenovanje dobio i potporu čitave stranke. Pravaštvo je još od vremena dr. Ante Starčevića bila politička ideologija koja je prvenstveno oko sebe okupljala mlade ljude pune energije, elana, entuzijazma i revolucionarnog duha. Malo je poznato da su pravaštvo i dr. Antu Starčevića digli upravo hrvatski mladići između 18 i 30 godina, uglavnom sveučilištarci, na čijim krilima je pravaški pokret dobivao na popularnosti te pripremao generacije za političku borbu za ostvarenje hrvatske državne nezavisnosti. Mišljenja sam da se mladost, kao razdoblje kada čovjek ima najviše energije, entuzijazma i vremena, mora između ostaloga iskoristiti i za angažman u borbi za hrvatsku nacionalnu ideju bilo kroz politiku, kulturu, novinarstvo ili nešto slično. Ja sam odabrao politiku.
Zašto baš HČSP, za vas će mnogi reći kako ste ustaška i rubna stranka. Na koji način se nosite s tim predrasudama, koliko vam one stvaraju problema izvan političkog života?
U HČSP sam se učlanio jer sam u toj stranci prepoznao ljude koji u politiku nisu ušli zbog osobnih interesa već koje je u stranku privukla isključivo pravaška ideja i želja za djelovanjem. Zanimljivo, još jedan razlog zašto sam se učlanio baš u HČSP isti je razlogu zašto ovu stranku mnogi pogrdno nazivaju ustaškom strankom, a to je beskompromisni pravaški program koji daje odgovore na sve probleme hrvatskog društva. Oni koji nas pogrdno nazivaju ustašama znaju da naš program pogađa u samu srž problema u Hrvatskoj, a to je povratak hrvatskog nacionalnog suvereniteta, što za političke i financijske oligarhe znači kraj pljačke i brutalnog iskorištavanja hrvatskog naroda, a blagostanje i oporavak za malog hrvatskog čovjeka. Stoga, jedina opcija koja preostaje za diskreditirati nas jest nazvati nas ustašama, što po njihovom neomarksističkom rječniku znači: neljudi, zadrti primitivci, zaluđeni ekstremisti itd. Mi se na te predrasude previše ne obaziremo, već svojom pojavom i djelovanjem prikazujemo apsurdnost tih predrasuda. Najjači argument su naši mnogobrojni mladi članovi i stranački dužnosnici poput mene koje nazivati ustašama i fašistima u 2016. godini znači ispuniti sve preduvjete za odlazak na psihijatrijsko liječenje.
U kojem smjeru ćete povesti HČSP? Mislite li da stranku možete osvježiti i podići na neku značajniji razinu te je čak i odmaknuti od te stigme koju ima?
Pravaška ideologija je uvijek, od svojih začetaka, bila futuristička te je bila prepoznatljiva po svojim vrlo jasnim političkim ciljevima koji su se odnosili na budućnost Hrvatske. Sukladno tome, moji glavni politički ciljevi na čelu HČSP-a koji će ukloniti stigme o kojima govorite su:
1.) Stavljanje u prvi plan nove političke generacije pravaša, što u HČSP-u očito mojim imenovanjem za predsjednika stranke nije samo floskula kao u ostalim strankama.
2.) Redefiniranje pravaškog političkog programa za 2016. godinu koji sigurno nije prvenstveno bavljenje ovim ili onim povijesnim razdobljima, te koji se ne bazira na politici niskih strasti: npr. opaliti po Pupovcu, poslat ga u rodno mjesto, za sve loše u Hrvatskoj okriviti Srbe i komuniste, te na kraju reći „Za dom spremni“. To nije pravaštvo, već njegova zlouporaba. Pravaštvo je puno nešto puno veće.
Kroz te dvije stvari, stigma će nestati sama od sebe. Rješenje za uklanjanje negativnih stigmi kakvu nosi HČSP nije u beskrajnom i beskičmenom umivanju i odricanju od ovih ili onih povijesnih razdoblja, u čijem interpretiranju primat i dalje vodi lažna jugoslavenska historiografija, već je rješenje u konkretnom političkom djelovanju i pronalasku rješenja za sve probleme hrvatskog društva.
Kako mlade ljude privući u politiku, je li to i zbog čega potrebno?
To nije samo potrebno, već je i nužno. Kao što sam spomenuo, hrvatska mladež uvijek je igrala najvažniju ulogu u borbi za hrvatsku nacionalnu ideju, bilo u miru ili u ratu. Niti jedna politička ideja nije bila uspješna ako na strani te ideje nije bila mladež. I u Domovinskom ratu sve političke i ine „veličine“ bile bi potpuno beznačajne da hrvatska mladež nije stupila u obranu i oslobođenje hrvatske države. Mnogi me pitaju kako to da u HČSP-u ima toliko mladih. Odgovor leži u tome što je HČSP prepoznao ovo o čemu sam govorio i mladima dao priliku za konkretno i slobodno političko djelovanje te preuzimanje dužnosti i odgovornosti u stranci. Većinu dužnosnika u nacionalnim i lokalnim tijelima HČSP-a čine mladi ljudi. Upravo u tome leži i odgovor na pitanje kako privući mlade u politiku – dati im priliku.
Sve veći broj mladih i stručnih ljudi napušta Lijepu našu, može li se protiv toga i na koji način boriti?
Osim poboljšanja gospodarske situacije u Hrvatskoj, što se može postići samo povratkom gospodarskog suvereniteta, mladima u Hrvatskoj potrebnoj je nešto na što se mogu osloniti. To nikako ne mogu biti samo sigurna radna mjesta, dobre plaće, dobri krediti i slično. Mladima je prvenstveno potrebna hrvatska nacionalna ideja i zajedništvo oko te ideje. Nove generacije Hrvata nažalost ne razumiju što je to hrvatska država, što je to hrvatski narod te zašto uopće postoje ta dva pojma. To nije samo skup poreznih obveznika i građana koji su se slučajno rodili na prostoru između Drave i Jadrana, kako nas uči današnji neoliberalni sustav. Država i nacija su puno više od toga. Jednom kada mlade prožmemo čvrstom hrvatskom nacionalnom idejom te kada mladi osjete zajedništvo čitave nacije oko te ideje, mladi će uz svoj narod i Domovinu biti i miru i u ratu, i u bogatstvu i u siromaštvu. Upravo je to cilj HČSP-a; odgojiti i obrazovati nove generacije u duhu hrvatske nacionalne ideje te ih pripremati za preuzimanje sudbine u svoje ruke.
A što s natalitetom? Je li tisuću eura koje nudi aktualna vlada dovoljno da se poveća broj rođenih, na koji način bi se ti s time nosio?
Floskula o tisuću eura je ruganje s problematikom demografske katastrofe u Hrvatskoj te dokaz koliko se površno shvaća taj problem. Demografska obnova mora biti jedan od najvažnijih hrvatskih strateških interesa te kao takva postati prioritetom svakog resora hrvatske države. Mogao bih Vam čitavi intervju dati samo o popisu reformi demografske obnove, no glavna i ključna stvar koju je potrebno napraviti jesti dići instituciju hrvatske majke na pijedestal hrvatskog društva te hrvatske majke učiniti najprivilegiranijom skupinom u Hrvatskoj.
Kako komentiraš rad aktualne Vlade, Most i premijera Tihomira Oreškovića, postoji li nešto što im zamjeraš?
Iako su mnogi iščekivali najavljivane reforme i totalni zaokret, nova Vlada nažalost u ključnim stvarima ostaje čvrsto na pozicijama svojih prethodnika. Postoje neke pozitivne promjene, poput onih u kulturi i na HRT-u, no u gospodarstvu te monetarnoj i vanjskoj politici promjena nema ni u tragovima. Premijer i ministri uopće ni ne kriju kako će se nastaviti enormno zaduživanje te prodaja hrvatske nacionalne imovine, jer je to tobože jedini način za pokrivanje deficita. Pa zar smo iz Kanade dovodili „stručnjaka“ da bi on prodavao državnu imovinu i „povoljno“ zaduživao Hrvatsku? To su mogli raditi i naši domaći „stručnjaci“ kao i do sada. Uglavnom, nisam nimalo optimističan, ali nisam ni iznenađen.
Koji su po tebi ključni hrvatski problemi, na koji se način s njima moguće nositi?
Ključni hrvatski problem jest hrvatski nacionalni suverenitet koji je gotovo u potpunosti prodan i predan u ruke stranaca te sveden na folklornu razinu. Hrvatskim gospodarstvom, bankarskim sustavom, zakonodavstvom, političkim strankama, vojskom itd. odavno se više ne upravlja iz Hrvatske, a i ono malo što je ostalo od hrvatskog suvereniteta uglavnom ne koristi hrvatskom narodu već jednoj manjini u svrhu bogaćenja i centralizacije moći. Postavlja se pitanje: koji je smisao postojanja države ako je ta država svedena na običnu formu poput grba, zastave, himne i krnjih granica, a sve ono što državu čini državom čvrsto stoji u rukama nekih drugih? Bolje je i službeno ne imati državu, pa da znamo na čemu smo, nego živjeti u imaginarnoj državi za koju nas, kao u „skrivenoj kameri“, uvjeravaju da je slobodna, suverena i još k tome navodno i hrvatska. Beskompromisni povratak monetarnog, gospodarskog, političkog, zakonodavnog, sudbenog, svjetonazorskog i svakog drugog suvereniteta u ruke hrvatskog naroda jedini je način da Hrvatsku učinimo sretnom, jakom i prosperitetnom državom. Gubitak hrvatskog nacionalnog suvereniteta glavni je razlog lošeg stanja u Hrvatskoj i razlog zašto nam na tisuće mladih odlazi u inozemstvo.
Ministar Hasanbegović nekoć je bio u vašim redovima, poznaješ li ga i kako komentiraš hajku na njega
Ministra Hasanbegovića poznajem, godinama pratim njegov znanstveni, kulturni i politički rad te rado čitam njegove tekstove i knjige. Mogu sa sigurnošću reći kako se radi o par excellence Hrvatu i hrvatskom nacionalistu u najboljem smislu riječi, koji vrlo dobro poznaje važnost kulturne hegemonije u odgoju i razvoju hrvatskog društva. Stoga, uopće ne sumnjam u pozitivnost njegove politike koju će provoditi na mjestu ministra kulture. Hajka na njega, temeljena samo i isključivo na parolama i pogrdnim etiketama (ustaša, fašist itd.), samo je dokaz da se radi o čovjeku koji razmišlja svojom glavom te koji čvrsto stoji na pozicijama hrvatske nacionalne ideje.
Kakvi su danas odnosi između Vašeg koalicijskog partnera HSP Dr. Ante Starčević s kojima ste izašli na izbore?
Naše odnose ne mogu opisati nekim superlativom. Nedavno je glavni tajnik te stranke spočitnuo Mostu kako se „volove veže za rogove, ljude za riječ, a stranke za međustranačke ugovore“. Prema međustranačkom ugovoru HSP-AS je HČSP-u dužan više stotina tisuća kuna od saborskog mandata koji je HSP-AS u koaliciji s HČSP-om osvojio na izborima 2011. godine. Unatoč tome, više puta smo im davali ruku kada im je to bilo najpotrebnije te smo svaki puta bili izigrani. Zbog svoje mladosti i neiskustva iskreno sam vjerovao ljudima iz HSP-AS, no na njihovom primjeru nepoštivanja zadane riječi osjetio sam svu prljavštinu i podlost politike.
Tko su tvoji najbliži suradnici, možeš li nam ih ukratko predstaviti?
Okružen sam uglavnom mladim ljudima s kojima sam tijekom godina gradio HČSP te modernu pravašku misao, ali i starijim te iskusnim pravašima koji su se kroz svoj život dokazali kao iskreni i beskompromisni pravaši. To možda najbolje očituje u mojim dopredsjednicima. Mladi 33-godišnji magistar geologije Ivan Pavić, kao dopredsjednik, postrojnik i predsjednik zagrebačkog HČSP-a moj je prvi suradnik s kojime sam do sada najviše napravio na pomlađivanju naših kadrova te ustrojavanju stranačkih podružnica. S druge strane, dopredsjednik Ive Andrijević iz Kastva svojim osebujnim političkim iskustvom, koje seže još iz doba emigracije, oslonac je iskustva i mudrosti.
HČSP na koncu nema svojeg predstavnika u Saboru. Kako ste s time zadovoljni?
Nažalost, HČSP još uvijek nema svog predstavnika u Saboru, iako bi ga prema međustranačkim ugovorom s HDZ-om trebao imati. Stoga, nismo zadovoljni. HČSP i naš Luka Podrug s 5103 preferencijalna glasa donijeli su Domoljubnoj koaliciji u X. izbornoj jedinici najmanje jedan saborski mandat, pa bi bilo sasvim normalno za očekivati da se HDZ drži potpisanog ugovora. No, bilo kako bilo, HČSP je prošao kroz veliku školu u kojoj je naučio da u hrvatskoj politici prevladavaju stranke i ljudi koji ne samo da su spremni pregaziti vlastitu riječ, već i ugovore s potpisom i pečatom.
Što mislite o odugovlačenju s imenovanjem ministra branitelja?
Iako je pitanje imenovanja hrvatskog branitelja u međuvremenu riješeno, trakavica oko toga ostavila je gorak okus u javnosti. Kada pogledam što se sve događalo oko ministarstva branitelja zadnjih godina, izgleda mi kao da je to ministarstvo i osnovano s razlogom da bude predmet sprdnje i prepucavanja, što u javnosti (a poglavito među mladima) nepravedno rezultira sve većim prijezirom prema hrvatskim braniteljima jer njihovi samoprozvani “predstavnici” tlače čitavu javnost svojim neodgovornim ponašanjem.
Nedavno ste se založili za smanjenje PDV-a na hranu, zbog čega?
Hrana je jedna od osnovnih životnih potreba te je nelogično da PDV na nju bude isti kao i na proizvode luksuznog tipa. No, ono što je još važnije napraviti u svrhu revitalizacije hrvatskog gospodarstva, točnije hrvatske proizvodnje, jest segregacija stope PDV-a po njenom porijeklu. Enormni uvoz je rak rana Hrvatske koji je osakatio hrvatsko gospodarstvo, a pogotovo ulaskom Hrvatske u EU kada je strani kapital pohrlilo na gospodarski slabašnu Hrvatsku i počeo ju puniti jeftinom, ali i nekvalitetnom nižerazrednom robom. Stoga, naš je prijedlog da se uvede trojna stopa PDV-a i to 27% na strane proizvode, 10% na domaće proizvode te 5% na domaće prehrambene proizvode. Uvoditi manji PDV na hranu kao socijalnu mjeru nema smisla ako će PDV biti niži i na strane proizvode jer će daljnjim enormnim uvozom hrane hrvatsko gospodarstvo još više propadati, a broj socijalnih slučajeva u Hrvatskoj se povećavati.
Koji su planovi HČSP-a za budućnost? Pred nama su lokalni izbori, idete li s kime u koaliciju?
Modernizacija i svojevrsna evolucija pravaštva imperativ je za naš politički uspjeh. Donošenje modernog i radikalno suverenističkog političkog programa sukladnom vremenu u kojemu živimo, po kojemu ćemo na specifičan i unikatan način narodu ponuditi rješenja za sve probleme koje ga tište, jedini je način da pravaštvo vrati povjerenje hrvatskog naroda te mu ponovno postane politički oslonac. Smatram da to mogu iznjedriti jedino nove političke generacije pravaša, neopterećene prošlošću te pune energije i entuzijazma koje će HČSP znati politički obrazovati, postaviti na dužnosti te ih pripremati za konačno preuzimanje odgovornosti i ostvarenje naših političkih ciljeva do kojih mora doći. To je glavna smjernica HČSP-a za budućnost. Što se tiče lokalnih izbora, u HČSP-u lokalne (županijske, gradske i općinske) organizacije same sebi određuju koalicijske partnere. Naravno, uvijek nam je prioritet ostvariti pravaško i domoljubno zajedništvo, ako je to moguće.
( izvor dnevno.hr / uredio anonymous )
( izvor dnevno.hr / uredio anonymous )
Nema komentara:
Objavi komentar