Razlog zbog kojeg su hrvatski građani siromašni, zbog kojeg je ugašeno na stotine tisuća radnih mjesta, zbog kojega ima preko 300 tisuća blokiranih građana ne leži u svjetskoj recesiji kako nas to neki pokušavaju uvjeriti.
Stvarni razlog leži u činjenici da je ne tako davno izvršena najveća pljačka novca ikada u svjetskoj povijesti! Hrvatski političari i mafijaši u združenom su zločinačkom pothvatu od hrvatskih građana kroz nevjerojatne malverzacije opljačkali za najmanje 47,5 milijardi eura! Portal Megamedia ekskluzivno objavljuje dio dokumentacije (2004.) iz koje se vidi kako je zapravo opljačkan hrvatski narod što će na svojoj koži osjećati još mnoge generacije ispred nas. Najavljujući svoj odlazak iz politike, Ivo Sanader je jasno dao do znanja da smo u banani. Očito nije imao pojma u kolikoj banani! Hrvatska je pred stečajem, počinitelji ovog gnjusnog zločina su poznati i dostupni pravosuđu, no da se zaključiti da ih nitko ne dira. Zašto?
„Tu nekažnjeno netko bludi, a tamo se za jednu grešku sudi“(W Shakespeare)
Iz godine u godinu tijekom izbora i prilikom donošenjem bitnih zakona, slušamo teze političara tko je veći, a tko manji Hrvat, tko je lopov, a tko poštenjačina. Godinama slušamo, gledamo kako oni nekažnjeno blude, a narodu sude. Iz godine u godinu javni dug raste, broj blokiranih i siromašnih raste, broj iseljenih raste, demografski pad raste… Političke stranke godinama donose programe, strategije i određuju ciljeve. Do danas svi bez rezultata, nacionalni interesi Hrvata do danas nisu definirani od strane političkih kasti. Kao da nikada nisu čuli za afirmaciju i obogaćivanje temeljnih vrijednosti na kojima je uspostavljena neovisna i suverena Hrvatska. Koja je uloga predstavnika političkih kasti koje su odradile prljavi posao zaduživši svoj narod dugom, kreditima. Primjerice, priznavanjem nepostojećeg duga Republike Hrvatske od 08.10.1998. godine “Obveznice” u iznosu od 1.462.222.000,00 USD! Obveznice koje su izdate nisu registrirane na temelju Zakona o vrijednosnim papirima SAD-a iz 1993. godine. Predstavnici SKJ po ključu bivšega bratstva i jednistva naroda Jugoslavije verificirali su pljačku pretvorbe 1988. godine, ostavivši dug od 589 milijardi dolara. Zastupnički dom Sabora RH donio je 8.listopada 1996. godine Odluku o proglašenju Zakona o preuzimanju dijela duga po novom financijskom sporazumu iz 1988. godine te o izdavanju obveznica Republike Hrvatske radi zamjene tog duga. Dug koji je nastao temeljem sporazuma Narodne banke Jugoslavije i određenih drugih Jugoslovenskih banaka.
„Istina je baklja, ali strašna; zato svi mi samo žmirkajući nastojimo proći pored nje, kao da se bojimo da ćemo se opeći.“. (J.W.Goethe)
Krajnji korisnici tih kredita koji su nastali za vrijeme Jugoslavije su pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i njihovi pravni sljednici ?! Pravni sljednici koji su stvorili taj dug je SKH i poduzeća SFRJ. Danas 2016. godine pravno sljedništvo možemo gledati na televiziji kada se prenosi suđenje u Munchenu, djelatnicima UDBA-e. Branitelji i tužitelji u procesu slažu se u jednome, a to je da su ponašanja političara iz 80-godina, oslikavali političku kulturu tog doba u kriminalu i korupciji kojoj narod na zapadu još plješće. Jedan od motiva ubojstva Đurekovića direktora INA-e za branitelje je izdaja državnih i vojnih tajni. Za pljačke INA-e tadašnji ministar obrane Jugoslavije Branko Mamula optužio je Službu državne sigurnosti Jugoslavije. Arhiv Savezne tajne službe Jugoslavije za javnost i povjesničare do danas je nedostupan. Isto tako nedostupni su podaci o javnom dugu Jugoslavije od 589 milijardi dolara, koji je nastao pljačkom te nekadašnje države. Zašto su hrvatski političari – Zastupnički dom 8. listopada 1996. godine, Odlukom o proglašenju Zakona o preuzimanju dijela duga po Jugoslovenskom sporazumu iz 1988. godine , legalizirali – priznali pljačku pljačkašima na način da su obavezali hrvatski narod da vraća dug komunističkih političara i direktora, za koje danas saznajemo iz Munchena da su pljačkaši državnih poduzeća bivše Jugoslavije? Pravni sljednici, hrvatski dužnici, koji su koristili refinancirane kredite sa sjedištem u RH bile su banke: Dalmatinska banka Zadar d.d., Dubrovačka banka Dubrovnik d.d., Istarska banka Pula d. d., Privredna banka Zagreb d.d., Riječka banka Rijeka d.d., Slavonska banka Osijek d.d., Splitska banka Split d.d., Vukovarska banka Zagreb d.d., Zagrebačka banka Zagreb d.d., ne isključujući i druge hrvatske banke ako su dužnici i pravne osobe krajnji korisnici bez obzira na oblik i vrstu vlasništva, zajedno s njihovim pravnim sljednicima, te hrvatski krajnji korisnici, za kredite koje su zaključile ili jamčile banke izvan Republike Hrvatske, kao i Republika Hrvatska u preostalom dijelu duga koji preuzima, a nepoznati su hrvatski krajnji korisnici ili dužnici!!! 
Tek rijetki usudili su se o ovome javno progovoriti, a o medijima da i ne govorimo. „Krađa hrvatskih banaka je zločin koji ne zastarjeva i za koji odgovorne treba suditi. Oni koji tvrde da su prodali banke strancima, moraju zbog toga odgovarati. No, da bi se to dogodilo, u Sabor bi trebali doći novi ljudi, koji nisu uvezani s ratnoprofiterskom ekipom“, ističe pravni stručnjaak Sulejman Tabaković. Mediji su prenijeli ;”Vlada Nikice Valentića je tijekom 1993. godine progurala Zakon o namirivanju Narodne banke Jugoslavije. Bila je to farsa kroz koju su izmišljali kredite kojima su retroaktivno zadužili hrvatska poduzeća kako bi ih – opljačkali. Tako su Primoštenske hotele, koji su svoj kredit otplatili 1988. godine, retroaktivno zadužili. Banke su potom i kroz Fond za privatizaciju i trgovačke sudove ulazile u poduzeća koja su, ustvari, bila vlasnici tih banaka. Ta poduzeća mahom su uništili kako ne bi poslije pitali za svoje vlasništvo u bankama. Tako je putem Zagrebačke banke i PBZ-a, u čijem osnivanju je sudjelovalo najviše hrvatskih poduzeća, opljačkano gotovo cijelo hrvatsko gospodarstvo. Putem Zagrebačke banke, a za račun Tvornice duhana Rovinj, uništena je Tvorica duhana Zagreb i Tvornica duhana Zadar. Kasnije su hrvatske banke mijenjale nazive da bi sakrile trag. No, Zagrebačka banka i PBZ uopće nisu prodane Talijanima. Intesa i Unicredit grupe nisu banke, već financijske asocijacije od kojih su PBZ i Zaba samo kupile ime (franšizu) kako bi iza njihovog imena skrivali svoju pljačkašku priču”, pojašnjava Tabaković ono o čemu i drugi dobro upućeni pojedinci već godinama govore. Napominje potom da se tu radi o institucionalnom kriminalu, odnosno o zločinačkoj organizaciji u institucijama hrvatske države. Tabaković pojašnjava zatim da su ratni profiteri i njihovi poslušnici mijenjali zakone slično kao što je i Hitler stvarao zakone po kojima je pljačkao građane Njemačke i osvojenih država, no koji su nakon rata nirnberškim principima poništeni, te je to vlasništvo vraćeno. Pašk Kačinari, već godinama otvoreno govori da Hrvatska nikome ne duguje ni kune, već da nas kamatare opljačkanim vlastitim novcem: ”Gotovo petnaest godina istražujem način na koji su ‘privatizirane’ hrvatske banke i hrvatska poduzeća. Za to vrijeme prikupio sam dokumentaciju iz koje se vidi da je Hrvatska doista pokradena za oko 47,5 milijardi eura, tvrdi Kaćinari. (NASTAVLJA SE…) ( izvor mega-media.hr )
Tek rijetki usudili su se o ovome javno progovoriti, a o medijima da i ne govorimo. „Krađa hrvatskih banaka je zločin koji ne zastarjeva i za koji odgovorne treba suditi. Oni koji tvrde da su prodali banke strancima, moraju zbog toga odgovarati. No, da bi se to dogodilo, u Sabor bi trebali doći novi ljudi, koji nisu uvezani s ratnoprofiterskom ekipom“, ističe pravni stručnjaak Sulejman Tabaković. Mediji su prenijeli ;”Vlada Nikice Valentića je tijekom 1993. godine progurala Zakon o namirivanju Narodne banke Jugoslavije. Bila je to farsa kroz koju su izmišljali kredite kojima su retroaktivno zadužili hrvatska poduzeća kako bi ih – opljačkali. Tako su Primoštenske hotele, koji su svoj kredit otplatili 1988. godine, retroaktivno zadužili. Banke su potom i kroz Fond za privatizaciju i trgovačke sudove ulazile u poduzeća koja su, ustvari, bila vlasnici tih banaka. Ta poduzeća mahom su uništili kako ne bi poslije pitali za svoje vlasništvo u bankama. Tako je putem Zagrebačke banke i PBZ-a, u čijem osnivanju je sudjelovalo najviše hrvatskih poduzeća, opljačkano gotovo cijelo hrvatsko gospodarstvo. Putem Zagrebačke banke, a za račun Tvornice duhana Rovinj, uništena je Tvorica duhana Zagreb i Tvornica duhana Zadar. Kasnije su hrvatske banke mijenjale nazive da bi sakrile trag. No, Zagrebačka banka i PBZ uopće nisu prodane Talijanima. Intesa i Unicredit grupe nisu banke, već financijske asocijacije od kojih su PBZ i Zaba samo kupile ime (franšizu) kako bi iza njihovog imena skrivali svoju pljačkašku priču”, pojašnjava Tabaković ono o čemu i drugi dobro upućeni pojedinci već godinama govore. Napominje potom da se tu radi o institucionalnom kriminalu, odnosno o zločinačkoj organizaciji u institucijama hrvatske države. Tabaković pojašnjava zatim da su ratni profiteri i njihovi poslušnici mijenjali zakone slično kao što je i Hitler stvarao zakone po kojima je pljačkao građane Njemačke i osvojenih država, no koji su nakon rata nirnberškim principima poništeni, te je to vlasništvo vraćeno. Pašk Kačinari, već godinama otvoreno govori da Hrvatska nikome ne duguje ni kune, već da nas kamatare opljačkanim vlastitim novcem: ”Gotovo petnaest godina istražujem način na koji su ‘privatizirane’ hrvatske banke i hrvatska poduzeća. Za to vrijeme prikupio sam dokumentaciju iz koje se vidi da je Hrvatska doista pokradena za oko 47,5 milijardi eura, tvrdi Kaćinari. (NASTAVLJA SE…) ( izvor mega-media.hr )
Nema komentara:
Objavi komentar