Hrvatski sabor izglasao je novi Zakon o koncesijama, nakon što ga je bez najave stavio u proceduru glasovanja, pritom ignorirajući zahtjeve za trećim čitanjem i otvaranjem javne rasprave, kao i amandmane koje su uputili građani te ogranizacije civilnog društva.
Otočani i brojni građani Vladu i saborske zastupnike napali su da su novim zakonom omogućili pljačku nacionalnog dobra te zahtijevali da pomorsko dobro mora ostati u korist hrvatskih građana.
Izvanredni profesor na Katedri za upravno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta Frano Staničić komentirao je novi zakon, ali i ilegalno ograđivanje plaža.
‘Ne može se naplaćivati ulaz na plaže’
‘Koncesije na pomorskom dobru već su regulirane Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama pa su povici na novi Zakon o koncesijama neopravdani. Sve se koncesije na pomorskom dobru donose po Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, koji daje pravo županijama da dodjeljuju koncesije na pomorskom dobru, osim ako županije za to nisu ovlastile lokalne jedinice. Zakon o koncesijama kao krovni propisuje postupak dodjele koncesija na svim područjima na kojima se mogu dodijeliti, a postupak dodjele koncesije na pomorskom dobru uređen je i bit će uređen Zakonom o pomorskom dobru’, rekao je Staničić za Večernji.
On tvrdi kako se prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama ne može zakonito naplaćivati ulaz na plaže pod koncesijom.
No, u stvarnosti se na nekim plažama događa upravo to – naplaćuju se ulazi.
‘Nažalost, Uredba o postupku dodjele koncesija na pomorskom dobru to je omogućila, ali bez jasnog uporišta u zakonu’, kaže Staničić.
Komentirao je i činjenicu da su neki hoteli ogradili plaže, a isto su napravili i vlasnici vila uz more.
Nitko ne može zabraniti ulaz na plažu
‘Pomorsko dobro ne može biti ničije vlasništvo, nego RH. Koncesionar upravlja plažom, ali ne može naplaćivati ulaz na plažu, koja je javno dobro, nego samo iznajmljivanje ležaljki i korištenje izgrađene infrastrukture. Ne može se plaža zakonito ograditi ni zabraniti ulaz na nju. Za uvalu u koncesiji možete naplatiti što se netko sidri u njoj jer naplaćujete infrastrukturu koju ste sagradili, ali nije dopušteno naplaćivati korištenje pomorskog dobra. To je uzurpacija pomorskog dobra’, tvrdi stručnjak.
Potvrđuje kako je zabrana ulaza na ‘privatne plaže’ kršenje zakona.
‘Nikom se ne može zabraniti ulaz na područje pomorskog dobra osim ako to nije vojna luka. Privatne plaže u Hrvatskoj ne postoje i ne mogu postojati po zakonu. Postoje javne i plaže pod koncesijom na kojima ne možete zabraniti ulaz jer sve spadaju pod pomorsko dobro, koje imaju pravo koristiti svi građani. Po meni maksimum dopustivog može biti da plaža pod koncesijom ima pravilo da je možete koristiti ako platite i ležaljku, odnosno korištenje izgrađene infrastrukture’, objasnio je Staničić.
Cijene ležaljki ne mogu rasti unedogled
Mnogi ne znaju i kako se Ugovorom o koncesiji određuje i maksimalna cijena ležaljki, kako bi se izbjegla samovolja koncesionara i visoke cijene.
Na pitanje treba li omogućiti sudjelovanje lokalnih jedinica u postupku dodjele koncesije, stručnjak odgovara:
‘Tko dodjeljuje koncesiju, ima obvezu oformiti stručno povjerenstvo s ljudima različitih struka, koji predlažu kome dati koncesiju. Bilo bi dobro da je u povjerenstvu i predstavnik lokalne samouprave zbog transparentnosti i zato da se vodi računa o potrebama tog područja. To nije zakonska obveza, ali bi je bilo dobro propisati u novom Zakonu o pomorskom dobru, koji se priprema već deset godina’, kaže Staničić.
EU inzistira na provođenju tržišnog natjecanja
Dati prednost lokalnim koncesionarima bilo bi problematično, tvrdi stručnjak, jer EU inzistira na obvezi provođenja tržišnog natjecanja po kojoj svatko mora imati jednaku mogućnost dobiti koncesiju.
‘Jedino se možete pobrinuti za kvalitetan nadzor. Osobno bih rekao da bi bilo dobro dati prednost lokalnoj jedinici, ali ni to ne jamči da će lokalna zajednica koncesiju upotrebljavati transparentno i na dobrobit svih. Usto, pomorsko dobro je javno dobro svih građana, a otočanima treba pomagati na druge načine, a ne davanjem prednosti u obavljanju komercijalne djelatnosti’, objašnjava Staničić.
Je li sporno prenošenje koncesije?
‘Potkoncesija postoji već 10 godina i nije se sad pojavila u Zakonu o koncesiji. Možda može biti problema što se u zakon uvodi pojam restrukturiranje, koji se odnosi na predstečajne nagodbe i eventualno na Zakon o izvanrednoj upravi u Agrokoru. Nekom može biti sporno što Jamnica, koja ima koncesiju na vode, može doći i u strano vlasništvo. Ali i da se to dogodi, strani koncesionar će sve morati raditi isto kao i Jamnica’, kaže stručnjak.
UKOLIKO STE U MOGUĆNOSTI DA PODRŽITE DALJNJI RAD NAŠEG BLOGA MOŽETE TO UČINITI DONACIJOM PUTEM PAYPALL-a U PROZORU DONACIJA
( izaberite željeni iznos i kliknite na Buy Now nakon čega će vas prebaciti na paypall )
( izvor net.hr )
Nema komentara:
Objavi komentar