POZOR! EUROPA SE URUŠAVA: Pred 50 TISUĆA ljudi gorila zastava Europske unije!

Znate li išta o tome?

Iako je Hrvatska s nekoliko desetaka glasačkih listića viška postala članicom Europske unije, iz te umjetne tvorevine do nas dopire isključivo smeće – dakle sladunjave poruke mira i sigurnosti, napretka (unatoč tome što se sve raspada) i svega ostalog što ne sliči na stvarnost. Za sve druge ‘nestašluke’ Europe pobrinu se režimski mediji koji ili lagano sakriju stvarnost ili je degradiraju do krajnjih granica tako da Hrvatska, bar što se tiče informacija (osim onih s Balkana) nema pojma da je Europa zapravo na nogama. Ona gori i sve više shvaća da da je prevarena. Da zla centralna zvijer zvana Bruxelles čini sve kako bi od jedinstvenih naroda EU pod svojom šapom napravila negroidnu masu potčinjenih puzavaca. Upravo taj plan najavljen prije 100 godina prokazuje se kroz ovu imigrantsku krizu koja je poslužila kao alat za masovno buđenje naroda Europe.

I to u toj mjeri da je pred 50 tisuća ljudi u srcu Europske unije spaljena zastava te iste unije.

Dogodilo se to na Dan neovisnosti Poljske, kada je 50 tisuća ljudi izašlo na ulice Varšave na demonstraciju pod nazivom – Poljska za Poljsku. O toj silovitoj brojci izvijestili su organizatori prosvjeda dok službe po običaju broj okupljenih smanjuju za pola. Zašto? Zato što nije nikome u interesu da Europljani vide pravo stanje stvari.  ‘Bog, čast, domovina’, skandirali su prosvjednici dok su marširali pod zastavom Poljske upozoravajući Europu, da unatoč silnim naporima oni neće zaboraviti tko su. A mi?

Zapaliti zastavu unije na sred Varšave potez je koji govori mnogo više od onoga što nam mediji pokušavaju pokazati, nazivajući prosvjednike ekstremistima, nacistima, rasistima – to je potez svjesnosti, potez buđenja, potez vrijedan hvale. Jer dok je naš narod brutalno bombardiran ‘novim političkim licima’ koji najavljuju decentralizaciju odnosno razgradnju Hrvatske, hrvatski narod uopće ne poima da nije problem u hrvatskoj centralizaciji dok nam europska zvijer kojoj smo dali sve konce u ruke stoji nad glavom – i naređuje.

Službe su na jednak način pokušale zataškati njemački ustanak naroda prije nekog vremena kada je na ulice Berlina izašlo više od 250 tisuća ljudi prosvjedovati protiv odluka EU da se preko ugovora TTIP u Europu progura zastrašujući elitni režim koji u svakom slučaju ide protiv europskog čovjeka i na dobrobit megalomanskih korporacija. Iako se na prosvjedu okupilo skoro 300  tisuća ljudi, službe su i taj broj pokušale smanjiti na pola. Ono protiv čega se Njemačka zapravo ustala je oligarhija preko koje se taj ugovor uvodi u Europu. Ustala se protiv tajnosti netransparentnosti i užasa koji oživljava spoznajom da par pojedinaca u tajnosti, i u mračnim sobičcima stvara ugovor koji bi mogao upropastiti milijune ljude. Ne, ovaj prosvjed nije bio samo samo protiv TTIP-a, već prosvjed protiv Europske unije koja u posljednje vrijeme otkriva svoje pravo lice, totalitarne vladajuće kaste koja umjesto demokracijom, ljudima pokušava nametnuti nešto u tajnosti i apsolutnom ne znanju. Da, Europa se budi i činjenica je da stotine tisuća ljudi izlazi na ulice. A mi?

Također, u tajnosti je prošao i prosvjed protiv NATO-a koji se održao na Siciliji prije nekoliko dana, a isti prosvjedi protiv ove europske vojne sile održao se tijekom godine svuda po svijetu. Zašto? Zato što se ljudi bude i shvaćaju da NATO nije ništa drugo nego instrument osvajanja, pokoravanja koji u suradnji s drugim vojnim silama svijeta želi učiniti jedno: pokoriti čovječanstvo.

Trenutno Europa gori pred prosvjedima i nemirima što dokazuje ova interaktivna karta Independenta na kojoj je jasno vidljivo buđenje europskih naroda, ali li i opasnost koja se širi Europom jer čini se da se Europa urušava iznutra. Vjerujemo da tome pridonosi invazija neeuropskih naroda pa je pravo pitanje zapravo: je li i raspad EU koji je već uslijedio  zapravo i pravi cilj elite koja po običaju kontrolira i mir i nemir, a sve u svrhu ostvarenja vlastitih ciljeva? U svakom slučaju, Europi se ne piše dobro, dobro je samo to da su ljudi napokon počeli shvaćati koliko su  zapravo izmanipulirani beskrajnim floskulama o jednom narodu i jednom svijetu, o miru i sigurnosti, dok im se u isto vrijeme oduzimalo sve, u svrhu potpunog ništavila koje se tek sada čak i otvoreno prikazuje!

( Izvor DNEVNO,HR / UREDIO ANONYMOUS )

ZAŠTO SE ŠUTI? Božo Petrov kupio kuću, bez kredita i kamata, pomogla mu Crkva

Gradonačelnik Metkovića i predsjednik političke stranke nazvane 'MOST nezavisnih lista' ovih je dana u kampanji za Parlamentarne izbore.  Svakodnevno je zastupljen u medijima i govori o svemu i svačemu, posebno o tome kako će Hrvatsku spasiti reformama, ali ne i kojima. Govori o svemu, osim o tome da  je kupio kuću 2013. bez kredita i kamata, da ju je prijavio u imovinskoj kartici tek 2015. i da mu je novac dao bivši apostolski nuncij i nadbiskup Martin Vidović. Zašto se o ovome šuti i bi li javnost trebala znati ove informacije?

Boža Petrova  nacionalni mediji uz pomoć stručnjaka za odnose s javnošću  pokušavaju  prikazati   vođom takozvanog trećeg puta ili alternative za razočarane birače vodećih opcija. Takvi se navodi argumentiraju činjenicama kako je Božo Petrov u Gradu Metkoviću, smijenivši s trona Stipu Gabrića Jamba, napravio revoluciju, smanjio dugove, ne vozi skupe automobile, živi u podstanarstvu, a sve što je napravio u malom Metkoviću, kako i sam Petrov tvrdi, napravio bi na nacionalnoj razini.  Dio javnosti smatra kako je to tek mit, još jedan u nizu, a posebno su se u to mogli uvjeriti gledatelji nakon nastupa Boža Petrova u 'Nedjeljom u dva.'

Koji potezi, koje reforme, kako?!

 Voditelj Aleksandar Stanković bezuspješno je nizom pitanja i potpitanja pokušao doznati barem jedan konkretni ekonomski potez, poznavanje materije ili makar okvirnu naznaku revolucionarne ideje kako li to Božo Petrov misli izvući Hrvatsku iz problema. Precizne odgovore nije dobio, jer ih nema.  Takvi  revolucionarni potezi nisu napravljeni ni u Metkoviću, ali o tome kao da u Hrvatskoj vlada zavjet šutnje.  

Božo Petrov i njegovi suradnici bili su na minimalcu vrlo kratko, nakon čega su ponovno plaće povećane već u prvoj godini mandata. Gradska uprava i dalje je leglo uhljeba, s obzirom na to da se na plaće  troši duplo više nego u ostalim gradovima takve veličine u Hrvatskoj. Kupljen je  i novi  Renault Megane kojeg Petrov koristi.  Nezaposlenost u Metkoviću je katastrofalna, iznad hrvatskog prosjeka, posebno  mladih, a nova radna mjesta Božo Petrov nije stvorio, osim za neke MOST-ovce,  ili za uhljebljenja aktera iz jedne Vladine agencije. Naravno, nakon što je 'odrađen' natječaj koji je ta agencija vodila, a na njemu pobijedili vrlo zanimljivi ljudi. No, to je druga tema.

Pozicija Karamarko, Milanović i Petrov

Ako ovakav način kupnje kuće jednog gradonačelnika i dužnosnika nekome nije čudan,  možda je korisno zapitati se što bi se dogodilo Zoranu Milanoviću ili Tomislavu Karamarku da su kuću od 109 kvadrata kupili 2013. te je u imovinskoj kartici prikazali tek 2015. Što bi se Milanoviću i Karamarku dogodilo da su kuću kupili bez kredita i  bez kamata, a da su u imovinskoj kartici dvije godine nakon kupnje naveli tek zaduženje od 222 tisuće kuna, s rokom otplate 20 godina s 0,0 posto kamata?  

Danima bi bili na svim naslovnicama dnevnih novina. U svim dnevnicima i bili bi predmet stotine statusa na društvenim mrežama. Ali, kuću bez kredita i kamata, 2013. godine, nakon dolaska na vlast, nisu kupili ni Milanović, niti Karamarko. Kupio ju je revolucionarni Božo Petrov, gradonačelnik Metkovića i predsjednik stranke MOST.

 Dobar posao je napravio Petrov,  pomislit će mnogi Hrvati, posebno oni koji su do prve nekretnine došli kreditom u švicarcima ili bilo kojim drugim oblikom dužničkog ropstva.  Božo Petrov takvih problema u životu nema. Novac mu je dao bivši apostolsku nuncij i nadbiskup mons. Martin Vidović, rodom iz Metkovića. Novac mu je dao s kamatom 0,0 posto, odnosno bez kamata.  Da bi stvar bila još nevjerojatnija, novac mu u cijelosti treba vratiti tek kroz 20 godina, odnosno Petrov mu daje manje od tisuću kuna mjesečno za kupnju kuće kojom će riješiti stambeno pitanje svojoj obitelji, djeci i unucima.

Uskoro obnova

Istina je kako se radi o kući koja je starija i kojoj je potrebna obnova, Metkovci pričaju kako je Petrovu ponuđena rekonstrukcija u iznosu od 30 tisuća eura, a kako bi nakon obnove kuća trebala imati još više kvadrata za život. Dok se kuća ne obnovi, Božo Petrov živi u podstanarstvu i plaća najam od 1500 kuna, tako je bar javno govorio.  Božo Petrov kao gradonačelnik Metkovića ima plaću neto 9422,60, a povremeno radi i druge poslove u struci. Nešto manju plaću, oko 5772 kune ima i njegova  supruga, zaposlena u  Osnovnoj školi Stjepana Radića u Metkoviću, kad joj je suprug već bio stupio na gradonačelničku funkciju.  Zbog ovog zaposlenja već ga je u medijima prozivao i Stipe Gabrić Jambo, a za to radno mjesto bilo je mnogo kandidata, što ne čudi, uz toliku nezaposlenost u Metkoviću.

Jednostavnom matematikom može se zaključiti kako Božo Petrov ima mogućnost obnoviti kuću makar i s kreditnim zaduženjem, s obzirom na to da prethodnih kredita i kamata nema. Metkovci također pričaju da će je obnoviti, ali nakon Parlamentarnih izbora, kako bi u kampanji i dalje mogao govoriti kako nema ni za obnovu stare kuće, koju je u medijima spomenuo tek  nedavno i prijavio u imovinskoj kartici tek 2015., iako je kupoprodajni ugovor sklopljen 2013. godine. U ono vrijeme kad je gradonačelnik bio na minimalcu, a supruga mu tek čekala zaposlenje u metkovskoj osnovnoj školi.  

  

Zašto Petrov šuti o kući?

Zbog čega Božo Petrov šuti i ne spominje svoju kuću? Je li to možda zato što zna da do nje nije došao onako kao i prosječni hrvatski građanin, svaki onaj blokirani i zaduženi, o čijim problemima bi trebao brinuti nakon što dođe do vlasti? A do vlasti će doći, i sam tako tvrdi. Zna se i s kime će koalirati, iako će on to nazvati 'preuzimanjem odgovornosti' za državu. Šuti li Božo Petrov o svojoj kući jer su mu  pri rješenju egzistencijalnih problema pomogli ljudi iz Crkve? I što je najvažnije,  ruši li ovakva poveznica Boža Petrova i kapitala vezanog uz Crkvu mit o nezavisnima?

Inače, Božo Petrov do objave teksta nije odgovorio Dubrovačkom dnevniku  o tome kako je kupio kuću i zašto je nije prijavio, kao ni na niz drugih pitanja, iako mu je za to ostavljeno dovoljno vremena. Za pretpostaviti je kako će se o toj kući izjasniti nakon objave teksta, onako kako on to najbolje zna.  Demagogijom. Kuća je stara i trošna, a mediji koji se usude kritizirati njegov gotovo božanski imidž, lik i djelo su režimski  te im smeta njegov politički uspjeh. Kao da nije dužnost novinara pisati o imovinskoj kartici političara koji žele voditi državu?!

Teško je vjerovati da može biti nezavisan netko tko kupuje kuću u trenutku dok je na minimalcu, netko kome je novac poklonjen bez kamata. Taj uvijek ima odgovornost prema onima koji su mu u teškom trenutku pomogli, kupiti kuću ili platiti doktorat, o čemu se već pisalo. Božo Petrov, iako nema kamate, itekako je dužan, samo je pitanje hoćemo li njegove dugove platiti svi mi.

( izvor dubrovackidnevnik / uredio anonymous ) 

Frane Lučić: Spržila nas je NATO bomba

Naše ozljede iste su kao ozljede žrtava bombe CBU-87 u Afganistanu. MORH zna istinu, kaže Lučić

Sve se odvijalo jako brzo i praktički nas je velika toplina spržila. To od kornatske trave nije moglo biti. U trenutku kada je došao nalet vrućine skinuo sam vizir i vidio u daljini vatricu i puno dima. Vidio sam bijeli, crni i žuti dim. Eksploziju nisam čuo, ali vjerujem da za kornatsku tragediju nije kriv eruptivni požar, jer za to nije bilo ni uvjeta. Kriva je bomba koju je odbacio NATO nakon povratka iz Srbije. Naše ozljede iste su kao ozljede žrtava bombe CBU-87 u Afganistanu.

Lažu nam cijelo vrijeme

S time nas je upoznao umirovljeni časnik HV-a Nediljko Pušić i vjerujem u to. Uvjeren sam da i u MORH-u to znaju, ali to se krilo zbog interesa Hrvatske, odnosno zbog ulaska u NATO. Neka barem sada to priznaju i neka kažu da im je žao, a ne da nam lažu cijelo ovo vrijeme.

Rečenice su to jedinog preživjelog vatrogasca kornatske tragedije koji četiri godine čeka istinu o stradavanju vatrogasaca na Kornatu. Tog 30. kolovoza 2007. na mjestu su poginuli Marko Stančić (16), Hrvoje Strikoman (18), Gabrijel Skočić (19), Ivan Marinović (32), Dino Klarić (33) i Ivica Crvelin (52). Teško ozlijeđeni, pomoć su satima čekali Karlo Ševerdija (17), Josip Lučić (19), Ante Juričev Mikulin (22), Tomislav Crvelin (23), Ante Crvelin (24), Marinko Knežević (52) i Frane Lučić (23). Šestero vatrogasaca preminulo je zbog ozljeda, a preživio je samo Frane Lučić, koji je četiri godine nakon tragedije jednako ogorčen zbog toga jer im pomoć nije stigla prije.

– Smatram da se sve dogodilo i pola sata prije nego što se navodi. Sjećam se da smo nakon stradavanja pili vodu i kako smo popili vrlo brzo sve što smo imali. Sjećam se panike koja nas je uhvatila i kako smo zapomagali tražeći pomoć koja nije dolazila niotkuda i praktički su nas ostavili da umremo. Šest je sati prošlo dok su me prebacili u bolnicu. Zašto? – pita se Frane Lučić gotovo svaki dan.

– Obilazim doktore zbog ozljeda, pa ih pitam o svemu, a oni mi kažu da bi vatrogasci imali 30 posto više šanse preživjeti da su pomoć dobili u razumnom roku, a ne za pet i šest sati. Znam da su u splitskoj bolnici bili spremni da nas prime već od 18 sati i mora se znati tko je naredio da se unatoč tome ide u Zadar, iako ondje nema odjela za liječenje od opeklina. Zašto nas nisu sve helikopterom odmah prebacili u Split?

Ja ne znam bi li moji kolege bili živi, ali bi imali veće šanse da prežive.

Ovako ne mogu, a da ne kažem da su nas pustili da umremo na stijenama Kornata – kazao nam je Frane Lučić, koji se nadao da će se istina o kornatskoj tragediji početi rasvjetljavati na suđenju bivšem šibenskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici.

Gdje je izvještaj vojske

No, na suđenju u Zadru, kaže, uglavnom muljaju i boli ga što lažima skidaju odgovornost za sebe. Tvrdi da svi peru ruke i da se više i ne zna tko koga štiti. Pojedine svjedoke nazvao je lakrdijašima.

– Očekivao sam da će se doznati istina zbog čega smo nastradali i zbog čega nam se nije pomoglo. Kornatska tragedija nije takva da se može uprijeti prstom i reći ovaj je kriv. Tu su svi krivci, od vrha do dna, i cijeli se sustav raspao. Slavica je kriv zato što je poslao maloljetnike, oca i sina koji su stradali, ali i sve druge, osim trojice koji su bili obučeni za desant. Očekivao sam da i glavni vatrogasni zapovjednik koji upravlja zračnim snagama Mladen Jurin prizna, prema zakonu, da i on snosi dio odgovornosti, kao i njegov zamjenik Vuko koji je kontaktirao sa Slavicom. No, oni ne žele ni čuti za odgovornost, a u zakonu piše da su i oni odgovorni – kaže Frane i nastavlja:

– Puno se tu krije i zanima me što je vojska radila na Kornatu, a bilo ih je navodno i 500-tinjak. Uostalom, gdje je izvještaj vojske. Neki su svjedočili o stijeni koja je bila cijela crna i prepolovljena, a unutra bijela, te da su je sljedećih dana vojnici uklonili. U MORH-u znaju istinu, ali je ne žele reći. No, ja znam da će istina kad-tad pobijediti laž! Frane Lučić potom se ponovno vratio na suđenje Draženu Slavici.

– Čuo sam za svjedočenje dežurnog u vatrogasnom centru koji ni policiji nije htio reći za tragediju, iako je znao za nju. Rekao je da mu je Slavica rekao da šuti o tragediji, no ja sumnjam da je Slavica to napravio samoinicijativno i želio bih da Slavica kaže tko je njemu naredio da šuti da se dogodila tragedija. Neka kaže je li mu to rekao Jurin ili Vuko ili vojska – rekao je Frane Lučić, ogorčen i na svjedočenja GSS-a.

– To što su rekli da sam ja kazao da nam se tragedija dogodila kad smo išli marendati pokazuje da je i GSS u službi zataškavanja, jer oni stvaraju sliku kao da smo se sami zapalili. Naime, tvrditi da smo marendali dok je gorjelo, znači upravo to. Hoće li sljedeće biti da smo se opili i da smo stradali zbog pijanstva – ogorčeno se pita F. Lučić. Kaže da ga sve na suđenju jako pogađa i da će sve reći na ročištu 5. listopada, kada bude svjedočio na zadarskom sudu.

Još čeka pomoć koju je obećala pr

Još čeka pomoć koju je obećala premijerka

Sve to dodatno mi ostavlja ožiljke na duši. Teško mi je, a unatoč invalidnosti pokušavam se što više brinuti sam za sebe, ali ne mogu. Sitne stvari mogu napraviti, ali bez pomoći ne mogu i stalno imam rane. Tražio sam pomoć od države, ali ona nije ništa napravila za mene. Iz DORH-a su nakon osporavanja rekli da bi oni isplatili oko sedam milijuna kuna odštete plus rente, ali da to treba odobriti Vlada RH. Ali onda se sve zaustavilo.

Premijerka Kosor rekla je da će Bajića zamoliti da se dogovorimo oko isplate i to u listopadu prošle godine. Čak nas je pitala jesmo li i zadovoljni iznosom koji je predložen, na što smo se mi složili, no od tada se nitko nije javio – rekao je Frane Lučić

( izvor vecernji.hr / uredio ANONYMOUS ) 

NATO iz turske baze izvlači 50 nuklearnih bombi B61: "Nešto bi moglo gadno poći po zlu"

POKUŠAJ vojnog udara u Turskoj te zatvaranje zračne baze Incirlik potaknuli su važno pitanje - koliko je mudro držati najveće zalihe nuklearnog oružja u Europi na tako osjetljivom mjestu.

Potencijalne terorističke prijetnje ovoj NATO-ovoj bazi stotinjak kilometara udaljenoj od sirijske granice već su dovele do povećanja sigurnosti. Procjenjuje se da je u Incirliku pohranjeno 50 nuklearnih bombi B61. Pokušaj vojnog udara povećao je zabrinutost zbog držanja takvog opasnog arsenala na nestabilnom području.

Turska vlada tvrdi da su neki od zavjerenika bili smješeteni u Incirliku i polijetali iz te baze. Zbog toga je zatvoren zračni promet iznad baze i prekinuta opskrba energijom. Pritom su i privremeno zaustavljene američke zračne operacije protiv militanata takozvane Islamske države u Siriji.

"Mislim da je važno shvatiti kako je prednost držanja nuklearnog oružja u Turskoj zanemariva, a rizik je posljednjih godina znatno porastao.

Mislim da sigurnosna situacija u Turskoj i na području oko te vojne baze više ne udovoljava sigurnosnim zahtjevima za skladištenjem američkog nuklearnog naoružanja. Treba uvažiti sva ova upozorenja prije nego nešto krene gadno po zlu. Vrijeme je za povlačenje tog naoružanja", rekao je za Guardian Hans Kristensen, stručnjak za nuklearno naoružanje u Savezu američkih znanstvenika.


( izvor index.hr / uredio anonymous ) 

EU godišnje baci 88 milijuna tona hrane, pola proizvodnje

Istodobno 50 milijuna građana EU-a živi u siromaštvu

Europska unija želi minimalizirati bacanje hrane i tim uštedjeti više od 140 milijardi eura godišnje. Naime, unutar zemalja članica EU oko 88 milijuna tona hrane godišnje završi u smeću i Europska komisija pokušat će stati tome na kraj, jer je riječ o 50 posto sve proizvedene hrane u Uniji. Istodobno sve je veći problem siromaštvo u EU.

Znatan problem predstavljaju i zahtjevi potrošača za lijepim izgledom voća i povrća. Naime, oštećeno, preveliko, premalo, ružno ili na bilo koji drugi način nestandardizirano voće ili povrće u pravilu se baca.

Prema nekim procjenama, oko polovice proizvedene hrane u nekim državama Unije završi u smeću, a istodobno oko 50 milijuna građana Unije živi u siromaštvu i pristup toj hrani mogao bi napraviti veliku razliku u kvaliteti života. Primjerice, samo u Danskoj četveročlana obitelj baci hrane vrijedne oko 1300 eura svake godine. U Francuskoj procjenjuje se da svaki građanin baci oko 7 kilograma neraspakirane hrane u smeće.

Faktori koji utječu na bacanje hrane u smeće kreću se od nekih jednostavnih poput prevelikih porcija u restoranima do malo kompleksnijih poput neadekvatnih transportnih i skladišnih kapaciteta. Jedan od problema je i nedostatak standardizacije roka upotrebe. Primjerice, hrvatsko zakonodavstvo definira rok upotrebe kao datum do kojeg hrana zadržava svoja karakteristična svojstva kod pravilnog čuvanja. 

Postoji i oznaka za hranu koja je brzo kvarljiva i predstavlja neposrednu opasnost za ljudsko zdravlje označeno je "Upotrijebiti do". Obje te oznake znače da je minimalno do tog datuma hrana upotrebljiva, a vrlo vjerojatno i neko vrijeme nakon toga. Neka hrana praktički nema rok trajanja, poput meda ili tvrdih sireva. Postoji urbana legenda da je 1956 pronađen komad sira edamera u blizini Južnog pola, ostatak nesretne ekspedicije Roberta Scotta iz 1912. godine. Pronalazači su navodno isprobali sir i bili potpuno zadovoljni okusom.

U veljači ove godine, Francuska je postala prva država Unije koja je zakonomzabranila velikim trgovačkim lancima bacanje zdravstveno ispravne hrane. Trgovine površine veće od 400 kvadratnih metara prisiljene su potpisati ugovore s lokalnim dobrotvornim udrugama o doniranju hrane ili plaćati kazne od 3750 eura.


( izvor express.hr / uredio anonymous ) 

EKSKLUZIVNO: RAČUNI IZ OPATIJSKE VILE Orešković u 32 dana potrošio 100.113 kuna za hranu i piće

Prema našim informacijama, obitelj premijera Oreškovića u vilu Costabella navodno je stigla u ponedjeljak, 13. lipnja, te ju je, opet neslužbeno, napustila u nedjelju, 10. srpnja. U tih 28 dana troškovi cateringa iznosili su navodno 85.113 kuna.

Obitelj je vilu koristila i u danima oko Uskrsa. Tad su, tvrde naši neslužbeni izvori, na catering potrošili 15-ak tisuća kuna, a u vili su se zadržali četiri dana. Dakle, ukupno je obitelj Orešković na uslugu cateringa iz hotela za vrijeme boravka u opatijskoj vili potrošila navodno 100.113 kuna...

(izvor jutarnji.hr / uredio anonymous ) 

AFERA MEDISON Milanović je tražio da njegovu prijatelju plaćam 15.000 kuna mjesečno

NA POMOLU je velika afera u čijem središtu je šef SDP-a Zoran Milanović.

Mladen Hrgarek, vlasnik agencije Medison, koja sa SDP-om ima ugovor o PR uslugama, policiji i Uskoku je potvrdio da je Milanović od njega tražio da njegovu prijatelju mjesečno na fiktivne ugovore isplaćuje 15.000 kuna.

Agencija Medison, gdje je jedna od ključnih osoba Zinka Bardić, nekadašnja Milanovićeva glasnogovornica, sa SDP-om ima ugovor od 50.000 kuna mjesečnog paušala (troškovi kampanje posebno su plaćani), s tim da od tog iznosa Medison svaki mjesec Milanovićevom prijatelju Igoru Kneževiću isplati 15.000 kuna. Knežević je, sumnja se, novac proslijeđivao Milanoviću za plaćanje privatnih troškova.

Kad je porezna uprava posumnjala da u tom poslovnom odnosu postoje ozbiljne sumnje u slučaj je uključen Uskok i policija.

Uskok je pozvao aktere afere na razgovor ali Uskokovi istražitelji nisu pronašli Milanovićevu odgovornost.

No Orepićevi policajci jesu pa su i oni pozvali Milanovića na razgovor. Pokazali su mu izjavu vlasnika agencije Mladena Hrgareka po kojoj je Milanović tražio da se preko fiktivnih ugovora Kneževiću isplaćuje 15 tisuća kuna.

Milanović je negirao optužbe, a svjedoci su nam prenijeli da je razgovor trajao šest sati, da je Milanović bio zelen u licu te da je već bio ponio četkicu za zube.

Važno je spomenuti da je vlasnik agencije, nakon odbijenice DORH da pokrene postupak protiv Milanovića, zatražio obnovu procesa nudeći konkretne dokaze za svoje tvrdnje.

Prije nekoliko dana u Bujicu smo čuli da je Milanović saslušan u policiji zbog sumnje u pranje novca, a idućih dana očekuje se više informacija o velikoj aferi koja će potresti SDP i njenog predsjednika Zorana Milanovića.


( izvor maxportal / uredio anonymous )