APSURDISTAN : Porezni obveznici plaćaju policiju da čuva mafijaše!!

Bosa je davno s Mamićem vodio kafić Kefa, a 1997. je uz podršku strica premijera Plenkovića došao na Brač i stvorio veliki posao, piše Jutarnji list.

- Iz Splita su u Bol poslali jedinicu interventne policije koja bi me trebala čuvati sljedećih deset dana jer prema policijskoj procjeni za to postoji potreba. Pa, gdje mi to živimo? Zašto bi me policija trebala čuvati? Zato što sam pokušao zaštititi svojega kuma koji je brutalno napadnut. On je u Bol došao kao moj gost, a tako bi pokušao zaštititi svakog svog gosta, ali i svakog čovjeka koji je bezrazložno napadnut - govorio je Ivan Ivančić zvan Bosa dan nakon što je u srijedu, 7. lipnja, u Bolu na Braču nepoznati napadač šakom u glavu pogodio Zdravka Mamića, koji je od siline udarca pao u more. Zdravko Mamić u Bol je došao svojim brodom koji je privezao ispred Ivančićeva hotela Kaštil kako bi u njegovu ribljem restoranu Vusio proslavio 60. rođendan svog brata Stojka.

Mamić u Bol k svojem kumu Ivančiću brodom dolazi početkom lipnja već 20-ak godina. Upravo je Ivančić uhvatio napadača i predao ga policiji, koja je utvrdila da je riječ o 22-godišnjem Bračaninu. Splitski Prekršajni sud 8. lipnja Domagoju Iveliću zbog naročito drskog i nepristojnog ponašanja na javnome mjestu izrekao je mjeru opreza zabrane približavanja i uspostavljanja kontakta s Mamićem te je pušten na slobodu. Dan poslije u Supetru na Braču - gdje se održavao malonogometni turnir Torcida Brač kup - pripadnici Torcide verbalno su napali državnu tajnicu za sport Janicu Kostelić, koja je išla na teniski turnir u Bol, a razlog napada navodno je bilo nedonošenje novog Zakona o sportu, što se povezuje s interesima Zdravka Mamića te što se, prema njihovu mišljenju, “ulaskom u HDZ-ovu Vladu prodala ljudima koji podržavaju mafiju u Hrvatskom nogometnom savezu”… Istoga dana simpatizeri Torcide na internetskoj stranici Ivančićeve pizzerije Topolino masovno su počeli pisati negativne recenzije za lokal i razne uvrede za osoblje i vlasnika.

I tako se zakuhala atmosfera u čitavoj Dalmaciji, pa i u Hrvatskoj, jer na ove je događaje malotko mogao ostati ravodušan.

Ivan Ivančić u javnosti je kroz taj događaj postao najpoznatiji kao kum Zdravka Mamića i ugostitelj iz Sesveta koji tijekom sezone posluje na Bolu.

- Bosa je vrijedan i uspješan hotelijer i ugostitelj koji od sredine devedesetih više od sedam, osam mjeseci godišnje živi s nama u Bolu. Njega svi ovdje znaju samo po dobrom, mnogima je pomogao, nikada nije bio u nekom incidentu. Kao bivši hrvački prvak, fizički je snažan, no izuzetno je miran čovjek, skroman, povučen, pristojan, uglađen… Bosa iz godine u godinu ulaže u Bol i nikakav incident ili napisi na internetu ne mogu utjecati na njegov posao. Pa, njegovi lokali poznati su upravo po tome da u njima nikada nije bilo nikakvih incidenata kao što ih ima u sličnim objektima u većini drugih destinacija na Jadranu. Bosa je vrijedan i pošteno radi, posao mu raste iz godine u godinu, a i svi mi od toga imamo koristi, on će u svojim objektima ove sezone zaposliti više od 150 ljudi - govori mještanin Bola, koji je očito dobro upućen u poslove te lik i djelo Ivana Ivančića. No, on objašnjava da ni u što nije dobro upućen, nego da je Bol malo mjesto s oko 1630 stanovnika u kojem svi o svakome znaju sve.

Prošloga tjedna Ivan Ivančić Bosa realno je sagledao situaciju, shvatio je da bi okružen interventnim policajcima dodatno privlačio pozornost u malome mjestu na početku sezone, pa je odlučio 10-ak dana neplanirano provesti u Zagrebu. Ne zato što se bojao, nego zato što nikad nije volio biti u centru pažnje.

Obitelj Ivančić iz okolice Tomislavgrada doselila se u Sesvete, gdje je Ivan, zbog svog podrijetla, kao dijete najprije dobio nadimak Bosanac, a zatim Bosa, kako je ostalo do danas.

- Bosa je čitav život vezan uz sport, 1978. postao je omladinski hrvački prvak Jugoslavije, završio je DIF, smjer nogomet, a danas je dopredsjednik Hrvatskog hrvačkog saveza i dopredsjednik Hrvačkog kluba Sesvete. Na tim funkcijama 2016. proglašen je za najuspješnijeg sportskog djelatnika Sesveta - otkriva njegov bliski prijatelj iz Sesveta.

- U osamdesetima je Bosa ušao u ugostiteljstvo, s kumom Mamićem vodio je veliki kafić Kefa na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, koji je i nakon njih, sve do danas, nastavio uspješno poslovati. Uz Mamića se vezao i sljedeći Bosin ugostiteljski pothvat, otvaranje diskokluba Planet u Sesvetama 1996. - prisjeća se Ivančićev prijatelj iz Sesveta.

Ivan Ivančić je 1995. od Grada Zagreba na 15 godina unajmio bivše skonište u Sesvetama, temeljito ga preuredio te 1996. u njemu otvorio diskoklub Planet. Diskoklub je godinama dobro poslovao, no Vijeće gradske četvrti Sesvete smatralo je da bi se taj prostor trebao koristiti za sportske aktivnosti, pa je Ured za obrazovanje i sport predložio, a zagrebačko Gradsko poglavarstvo odlučilo 2005. od Ivančića otkupiti prostor diskokluba Planet. Zbog prijevremnog raskida ugovora i ostvarenih ulaganja Grad Zagreb je, prema procjeni vještaka, isplatio Ivančiću 2,7 milijuna kuna.

Ivančić se u drugoj policici 90-ih zainteresirao za hotel Kaštil, koji danas ima 32 sobe s pogledom na more, a nalazi se na vrlo atraktivnoj lokaciji, na središnjem dijelu bolske rive. Hotel je jedinstven već po tome što je smješten unutar jedinog sačuvanog bolskog kaštela, barokne tvrđave izgrađene u 17. stoljeću, koja je služila za obranu od gusara. Kaštil je zatim godinama bio dom obitelji Vusio, koja je dala brojne pomorce, brodovlasnike, kapetane i ratnike. Kao hotel počeo je raditi još 1923. i po tome se može nazivati perjanicom bolskog turizma jer od te godine Bol bilježi početak organiziranog dolaska prvih turista koji su u njemu odsjedali. Nakon Drugog svjetskog rata, 1947., osnovano je poduzeće Zlatni rat koje turističku djelatnost započinje u tom hotelu, tada pod imenom Zlatni rat. Hotelu je 1969. pripojen i kaštil Vusio, u kojem je danas istoimeni restoran, te od tada posluje pod današnjim imenom - hotel Kaštil.

Hotel Kaštil bio je u sastavu poduzeća Zlatni rat i 1997., kada na njegovo čelo dolazi iskusan turistički menadžer Antun Plenković, stric današnjeg premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. Antun Plenković prije dolaska u Bol zavidno je hotelijersko i turističko iskustvo stjecao u hotelskoj tvrtki Jadran iz Supetra od 1971. do 1978., zatim u splitskoj tvrtki Dalmacijaturist do 1984. pa u zagrebačkoj Esplanadi, gdje je bio zamjenik direktora i direktor marketinga do 1991., a do 1997. bio je direktor marketinga Zlatnog rata, a onda postaje njegov predsjednik Uprave. U Plenkovićevo vrijeme, iako su za turizam bile teške devedesete, Bol je doživio pravi procvat. Sposobni menadžer Plenković od banaka je dobio oko 50 milijuna tadašnjih njemačkih maraka kredita koje je investirao u obnovu i uređenje velikih hotelskih kompleksa u blizini plaže Zlatni rat - Bretanida, Elaphusa i Borak, zatim u gradnju prvog hrvatskog all-inclusive familly hotela Bonaca, uređenje šetnice koja od mjesta vodi do plaže Zlatni rat te u gradnju brojnih popratnih turističkih sadržaja. Plenković je od 1997. u Bol dovodio tadašnjeg kapetana nogometne reprezentacije Davora Šukera i brojne druge nogometne i estradne zvijezde, on je osobno bio vlasnik i direktor bolskog WTA turnira na kojem su igrale zvijezde ženskog tenisa, Igora Štimca privukao je za investiciju u diskoklub Faces na ulazu u Bol, gdje su nekad bile garaže i radionice tvrtke Zlatni rat… Mali hotel Kaštil u centru Bola nije bio od strateškog interesa Plenkoviću, koji se usredotočio na stvaranje jakog turističkog kompleksa neposredno uz plažu Zlatni rat, pa je odbjeručke dočekao interes sesvetskog ugostitelja Mladena Kušekovića i njegova partnera Ivana Ivančića.

Tvrtka Zlatni rat oglasila je prodaju hotela Kaštil 1997., a oglas o prikupljanju ponuda za kupnju hotela ponovljen je 1999. te su ga Kušeković i Ivančić kupili u rujnu te godine za otprilike milijun njemačkih maraka

- Iako je tada, u 90-ima, Bol privlačio mnogo više bogatih i slavnih od Hvara, za što je ponajprije bio zaslužan Antun Plenković, mi Boljani ga kao Hvaranina nismo voljeli. Po zidovima su pisali grafite poput ‘Plenki, lopove, vrati se na Hvar’, a danas nam je žao jer sada znamo da je u njegovo vrijeme bilo zlatno doba bolskog turizma - priznaje stariji Boljanin, koji je cijelo popodne sjedio na klupici u centru mjesta i s nekoliko prijatelja žustro raspravljao o aktualnim političkim temama.

Nedugo nakon što je tvrtku Zlatni rat 2001. preuzeo Jako Andabak, Antun Plenković imenovan je direktorom ureda Hrvatske turističke zajednice u Pragu, a nakon isteka četverogodišnjeg mandata otišao je u mirovinu.

Kušeković i Ivančić dulje su vrijeme rješavali imovinsko-pravne probleme, što je iziskivalo znatna ulaganja. Djelomice i zbog toga, Kušekovićev i Ivančićev hotelijerski i ugostiteljski posao u Bolu postupno je i relativno polagano rastao.

Najprije su 1997. na samoj bolskoj rivi, u hladu starih borova, u sjevernom dijelu hotela Kaštil Kušeković i Ivančić od tvrtke Zlatni rat unajmili prizemni dio i veliku terasu, na kojoj su otvorili pizzeriju Topolino. Ona je, osim sjajne lokacije, prepoznatljiva i po tome što na njoj uvijek svira živa glazba. Zatim je Ivančić 2000. riješio sve imovinsko-pravne odnose i završio obnovu hotela Kaštil, na čijem je prvom katu restoran Vusio. Već te godine, 2000., u hotelu Kaštil, restoranu Vusio i pizzeriji Topolino zapošljavao je 60 ljudi. Zatim je 2002. na isočnoj strani hotela Kaštil otvorio dnevni i večernji koktel bar Varadero, u kojem je zaposlio još 40 ljudi, a u sklopu koktel bara 2015. otvorio je i dvije slastičarnice.

Ivančić je, dakle, još prije 15 godina u Bolu tijekom sezone zapošljavao stotinjak ljudi, a posljednjih šest godina taj broj povećao se na 120. Naime, 2011. na samoj špici Zlatnog rata otvorio je beach bar Auro. U taj ugostiteljski montažni objekt s terasom od 300 četvornih metara, koji je projektirao zagrebački akademski kipar i arhitekt Igor Lenard, investirao je 700 tisuća kuna, a godišnja najamnina koju plaća dosadašnjem koncesionaru plaže Zlatni rat, općinskoj komunalnoj tvrtki Grabov rat, iznosi 320 tisuća kuna.

U travnju 2011. dio Boljana, osjetljivih na svaku promjenu na Zlatnom ratu, pobunio se protiv otvaranja beach bara, upozoravajući kako će zbog njega stabla biti porušena.

- Godinama živim i radim u Bolu, svi me dobro znaju. Nisam Indijanac koji je došao zapaliti bolsku šumu i otići u nepoznato, ja tu živim i svi znaju moje korektne i poštene namjere - izjavio je tada Ivančić.

- Auro nije ugrozio ni stabla, ni plažu, ni stanovništvo. Iz godine u godinu broj posjetitelja nam raste, beach bar Auro mnogima je postao omiljeno mjesto za popodnevno opuštanje. Spontana zabava, sunčanje na ‘lazy bagovima’, uz beskrajan izbor koktela i muzike, a sve bez incidenata i nemirnih tulumarenja - ponosni su danas sa svojim rezultatima u Ivančićevoj ugostiteljskoj tvrtki.

Prijatelji Ivana Ivančića kažu da on najveći dio zarade koju ostvaruje reinvestira u svoje objekte u Bolu. I sada uređuje novi Club 585 na dvije etaže i s terasom od 500 četvornih metara, koji se nalazi u borovoj šumi samo 200 metara od plaže Zlatni rat, a čije je otvorenje najavljeno za 21. srpnja. U njemu će raditi 35 zaposlenika, čime će se broj radnika koje Ivančić zapošljava tijekom sezone u Bolu povećati na 155.

- Club 585 zamišljen je kao segment koji je Bolu do sada jedini nedostajao - destinacija za vruće ljetne noći. Klub će prije svega mlađim posjetiteljima nuditi zabavu u zatvorenom, ali imat će i veliki otvoreni dio s prostranim separeima i lako dostupnim šankom. Uz vrhunskog sound & light sustav, najavljujemo gostovanja poznatih svjetskih DJ-a te svakodnevne mainstream glazbene programe uz bogate scenske atrakcije. Kao i u svim dosadašnjim objektima, svaki se detalj pri osmišljavanju i izvedbi razrađuje planski, promišljeno i u potpunom skladu s okolinom - ističu u Ivančićevoj tvrtki, u kojoj smatraju da njihovi objekti imaju značajan utjecaj na ukupnu bolsku turističku scenu.

Najnovijeg Ivančićeva projekta - Cluba 585 - ne bi ni bilo da ideju nisu prepoznali i podržali čelni ljudi u Bolu.

- U posljednjih desetak godina imali smo znatan napredak što se tiče broja dolazaka gostiju i prosječnog trajanja njihova boravka od 6,3 dana, što je znatno veći prosjek od većine destinacija u regiji. Brojke stalno rastu, no nedostajala nam je jedna komponenta nužna za mlađu populaciju gostiju. Od zatvaranja jedinog bolskog noćnog kluba Faces prije deset godina, kompenzacijsko rješenje nudili su klubovi Varadero i Auro, koji kvalitetno pokrivaju dnevnu i večernju varijantu zabave, no Bolu je trebao klub koji će mladima omogućiti zabavu do kasno u noć. Otvaranjem novog kluba, na lokaciji koja nikome neće ometati odmor, zaokružit ćemo ponudu vrhunske zabave našim mladim gostima - kaže načelnik Bola Tihomir Marinković.

- Bol je mnogima sinonim za sport i turizam. Imamo poznati ženski teniski turnir WTA Bol Open, koji je ove godine trajao od 5. do 11. lipnja, a zatvoren je ekshibicijskim mečom Martine Hingis i Ive Majoli u čast 20. obljetnice njezina osvajanja Grand slama u Parizu. Tu je i Europski kup u Windsurfingu u drugoj polovici kolovoza. Uz veliki teniski centar s više od 20 teniskih terena, središnji teniski stadion sa 1850 sjedećih mjesta te Zlatni rat i njegove idealne uvjete za vodene sportove, Bol se profilirao kao destinacija koja objedinjuje sport i turizam. Tijekom cijele sezone izuzetno nam je važna i ponuda zabavnog programa u dnevnim i večernjim barovima jer je normalno da se ljudi na odmoru žele zabaviti - govori direktor Turističke zajednice Bol Markito Marinković.

( izvor slobodnadalmacija.hr )

Mediji lažu, DJECA U RUMUNJSKOJ umrla od GLADI i teških bolesti, a NE OD OSPICA!

Kao što ni prehlada Ane Rukavine nije bila razlog njene smrti tako ni ospice nisu bile razlog smrti romske djece. Prehlada i ospice bile su samo „kap“ na njihovo teško zdravstveno stanje. Radilo se o Romima nomadima koji su zarazu prenijeli iz Italije. Tamo su se zarazili, a ne u Rumunjskoj. Drugo, 16 od 17 umrlih otprije su bili veoma teško bolesni, neki smrtno. Djeca su bila neishranjena, u užasnom stanju, s više bolesti, neka s tuberkulozom…”, ističe dr. Sladoljev

Prije nekoliko dana gotovo svi mediji objavili su na sva zvona vijest da je u Rumunjskoj umrlo 17 osoba od ospica, većinom djece, jer se nisu cijepili protiv te bolesti. Vijest je poslužila kao glavni argument za napade na sve one koji se protive obaveznom cijepljenju djece, cijepljenjem iglom, onako kako se sada provodi.

No, kada se halabuka malo stišala, neki portali objavili su, prema svemu sudeći, pravu istinu, odnosno vrlo zanimljive pojedinosti koje bacaju potpuno drugačiju sliku na cijelu ovu razvikanu priču.

Pojedini portali (dolje su linkovi) objavili su da su se ospice pojavile u populaciji Roma nomada, koji su u Rumunjsku došli iz Italije.

Tijekom 2016. godine u Italiji je bilo preko 1000 slučajeva malih boginja te je izvjesno da su prvi oboljeli još u Italiji, tako da se ne može tvrditi da je bolest začeta u Rumunjskoj zbog pada broja cijepljenih. Mediji su prešutjeli da su svi umrli imali još neko teško, u pojedinim slučajevima i smrtonosno oboljenje!

O pozadini ovog medijskog i zdravstvenog skandala razgovarali smo s dr. Srećkom Sladoljevom, uglednim imunologom i prijavljivačem korupcije, koji je i osobno izložen žestokim medijskim napadima zbog negativnih stavova o obaveznom cijepljenju iglom, kakvo se danas provodi u Hrvatskoj i u svijetu.

Kako komentirate činjenicu da su gotovo svi mediji prešutjeli vrlo bitne činjenice u vezi vijesti koju su svi bombastično objavili: da je 17 osoba umrlo od ospica u Rumunjskoj jer se nisu cijepili?

‘U pozadini tih vijesti nije zabrinutost ili iskrenost zbog umrlih, već beskrupulozna propaganda nadriliječništva, neprikladne metode umjetnog stjecanja imuniteta cjepivima iglom. Jer svakodnevno u svijetu od gladi, koju je proizvela pohlepa zapadne „civilizacije“, umire pet tisuća djece (!) ali „dušebrižnički“ mediji o tome ne govore. Umirućoj djeci „civilizacija“ bi dala cjepiva da ne obole, a ne bi dala jesti da ne umru!

Što je, prema vašim informacijama, pravi razlog umiranja djece u Rumunjskoj?

‘Razlozi su drugi. Kao što ni prehlada Ane Rukavine nije bila razlog njene smrti tako ni ospice nisu bile razlog smrti romske djece. Prehlada i ospice bile su samo „kap“ na njihovo teško zdravstveno stanje. Prvo, radilo se o Romima nomadima koji su zarazu prenijeli iz Italije. Tamo su se zarazili, a ne u Rumunjskoj. Uzrok zaraze nije, kako mediji zaključuju, nizak cijepni obuhvat u Rumunjskoj i posljedično niski „imunitet krda“. Zarazili su se u zemlji visoke procijepljenosti i visokog „imuniteta krda“! Drugo, 16 od 17 umrlih otprije su bili veoma teško bolesni, neki smrtno. Djeca su bila neishranjena, u užasnom stanju, s više bolesti, neka s tuberkulozom. Dijete od godinu dana težilo je kao da mu je dva mjeseca! Jedna preminula žena bila je HIV pozitivna (poveznice su date uredništvu). Da ova djece nisu oboljela od ospica, tko bi pitao za njih? Možda Soros ili Bill Gates?

Zašto se sve ove činjenice, čini se, ne smiju znati, zbog čega mediji ne donose punu informaciju?

Zato jer se ne bi moglo manipulirati. Ne bi se moglo zastrašivati. Ne bi mogli popraviti slab „rejting“ cjepivima u igli koji je u stalnom padu.

Kako se hrvatski mediji odnose prema Vama, nakon što ste u javnosti iznijeli stav da zbog štetnih posljedica, ne biste cijepili ni vlastitog psa Bukija?

‘Podigla se poprilična „prašina“. Podignute su prijave i pokrenuti inspekcijski nadzori radi ugrožavanja „dobrobiti životinje“. Nije preostalo drugo nego medije prepustiti Bukiju. On je to uradio superiorno. Napadi su prestali, a mediji podvili repove.

Zbog čega toliki napadi na one koji pokušavaju pojasniti da je ovakvo cijepljenje štetno?

Zato što su u pravu.

( izvor Promise.hr ) 

TODORIĆEV DUG JE VEĆI OD 100 MILIJARDI KUNA, A PLATIT ĆETE GA VI I TO DOBROVOLJNO! PRIHODI SU PRIVATNI, A TROŠKOVI DRUŠTVENI!

Iako se donedavno govorilo o dugu Agrokora od 40 milijardi kuna, situacija je izgleda puno gora. Taj dug bi mogao biti veći i od cijelokupnog hrvatskog proračuna koji iznosi oko 140 milijardi kuna.

Naime, samo četiri tvrtke iz koncerna – Ledo, Belje, Jamnica i PIK Vinkovci – dosad su priznale više od 90 milijardi kuna izdanih jamstava i sudužništva prema Agrokoru.

Menadžment Jamnice odgovorio je zabrinutim dioničarima da su ukupno po jamstvima i sudužništvima Agrokoru d.d. izloženi 27,1 milijardu kuna, a prema drugim povezanim osobama koncerna istodobno imaju dodatne potencijalne obveze od još 4,1 milijarde kuna. Po jamstvima i sudužništvima Jamnica ima dug od 31,2 milijarde, što je suludo kad se uzme u obzir da cijela tvrtka vrijedi oko 4 milijarde kuna.

Ledo je priznao iznos potencijalnih obveza po jamstvima prema vladajućem društvu od čak 18,9 milijardi kuna, što nema nikakv elogike kad se uzme u obzir da je trenutačna vrijednost cijelog sladoledarskog biznisa iz Agrokorova sustava (uključujući i Frikom), nešto viša od 3 milijarde kuna

Vlada (SDP i HDZ), HNB, HANFA, BANKE, MIROVINSKI FONDOVI, ZAGREBAČKA BURZA…., svi su znali što se dešava svih ovih godina, ali nitko nije ništa poduzeo da spriječi ovu dužničku katastrofu koja će kompletno uništiti hrvatsku ekonomiju. U Agrokoru su se zapošljavali političari i njihova rodbina, a Agrokor i Todorić su zapravo bili država u državi.

Kao ”cijenjeni” ekonomist, Željko Rohatinski zaposlio se u Agrokoru u travnju 2000. kada preuzima mjesto direktora za makroekonomske analize koncerna. Samo tri mjeseca nakon toga imenovan je guvernerom Hrvatske narodne banke (HNB), s tim da je još dvije godine sjedio u Nadzornom odboru Agrokora. Nakon isteka mandata na čelu HNB-a gdje će ostati upamćen kao čovjek koji je uništio Hrvatsku sa CHF kreditima i nerealnim tečajem koji je uništio hrvatsku proizvodnju, vratio se opet u Agrokor kao savjetnik Ivice Todorića, a po poslovnim rezultatima Agrokora, vidimo koliko je bio uspješan u svome poslu.

Ministar financija Marić se pravi da nije znao što se dešavalo u Agrokoru, ali to je najobičnija laž, jer je nemoguće napraviti tolike dugove, a da nitko ništa ne zna, a kamoli ne netko tko je obrazovan poput Marića. Naravno nakon Rohatinskog, Ivici je trebao netko jak u Vladi tko će mijenjati zakone u korist Agrokora, a na štetu svih građana ove zemlje. Njegov čovjek Marić, postaljven je za ministra financija, a čim je zasjeo u Sabor, krenuo je sa izmjenama zakona u korist svoje bivše firme.

Svi su sve znali i svima je ovakva situacija odgovarala. Živjeli su lagodno na račun poreznih obveznika ove zemlje. Znali su oni da će se taj balon kad tad eksplodirati, ali ih nije bilo briga jer su znali da koliku god štetu da naprave, oni ne će snositi nikakvu odgovornost. Sve će to platiti građani ove zemlje i to dobrovoljno. Na izborima će ti isti građani izabrati te iste ljude koji su nas u ovo sranje uvalili.

Kreće zakon o koncesijama prema kojem će Vlada našim vodama, šumama, plažama, cestama, otocima i svim ostalim hrvatskim bogatstvima, otplaćivati privatne dugove. I ovdje će biti slučaj da su prihodi privatni, a troškovi društveni.

Zdravstveni sustav je već sada urušen, a budite sigurni da si uskoro nećete moći priuštiti biti bolesni jer nam dolazi model zdravstva: PLATI ILI UMRI!

Vlada će uvesti od sljedeće godine porez na nekretnine s kojim vam se oduzima pravo vlasništva i s kojim postajete podstanari u vašim domovima. Poreza će biti oslobošena jedino Crkva, ali to će glupom hrvatskom narodu biti sasvim normalno, kao što im je i normalno da za nju izdvajamo iz proračuna milijardu kuna godišnje i da oni ne plaćaju porez, dok nam djeca u Klaićevoj bolnici umiru od raka jer za njih novca nema.

Kako će dugovi postajati sve veći, tako će i taj porez na nekretnine biti sve veći. Mirovinski fondovi su ulagali u Agrokorove kompanije koje su sada bankrotirale, što znači da novca za vaše mirovine više nema. Doći ćete u mirovinu, nećete moći plaćati troškove života, a kamoli porez na nekretnine i onda će vas Vlada lijepo deložirati iz vašeg doma i s vašom imovinom plaćati dugove Todorića i ostale privilegirane ekipe.

Sa svim porezima koje plaćate mogli ste imati besplatno zdravstvo, besplatno obrazovanje, besplatan plin, struju, vodu, internet pa čak i besplatan krov nad glavom. Iz vaših džepova je izvučeno toliko novca, da bi do kraja života trebali biti oslobođeni plaćanja bilo kakvih životnih troškova.

Kad vam sljedeći put dođe ovrha za račun od sto kuna, pitajte Hanžekovića ili Vladu: ”Jel’ možete pričekati da napravim dug od sto milijardi kuna pa da ga plate drugi umjesto mene. Ako može Ivica, mogu i ja.”

Možda ste sada ljuti, ali budite ljuti na sebe, svoju djecu, na svoje roditelje, djedove bake jer za vrijeme izbora vi uporno birate ZLO ili manje ZLO što je isto sranje drugo pakovanje. Ako ne birate ZLO ili manje ZLO, vi ne izlazite na izbore jer vam se neda ili imate nekog pametnijeg posla taj dan. Vi niste žrtve ovog sistema, vi ste stvorili ovakav sistem i svojim postupcima mu dajete podršku. Što ćete poduzeti da to promijenite? Apsolutno ništa i baš zato vas kradu, jer znaju da vam mogu uzeti sve, a vi ćete samo slegnuti ramenima i reći ”Uvijek može  biti gore”

( izvor flash.hr )

Ivica Antukić godinama nekažnjeno vara radnike, tvrtke pa i državu

Neisplata plaća, maltretiranje radnika, neplaćanje dobavljačima za robu i usluge, neplaćanje poreza i doprinosa - u Hrvatskoj je to moguće nekažnjeno činiti godinama, pa čak i ako ste na međunarodnim tjeralicama. 

Unatoč činjenici da je za njim već nekoliko godina raspisana međunarodna tjeralica zbog prijevara na području Bosne i Hercegovine Ivica Antukić neometano obavlja svoj posao na području Pule gdje je vlasnik triju kioska. Prema tvrdnjama policije iz Bosne i Hercegovine, Antukić je opasan prevarant. 

Riječ je o profesionalnom prevarantu, nekoliko puta osuđivanom za kaznena djela prijevare na području Livna, Bijeljine, Doboja, Mrkonjić Grada i drugih mjesta. Nakon bijega iz Bosne i Hercegovine, Antukić prebacuje biznis na područje Istre i Kvarnera. Model isti - neplaćanje radnika i dobavljača za isporučenu robu i usluge rezultiralo je brojnim sudskim postupcima, ali i čestim napadima prevarenih.

Posebno je brutalan Antukićev odnos prema radnicama. Neke su radnice malu, pa i veliku nuždu obavljale u kiosku. Uvjeti za rad posebno su teški zimi. Antukić radnicima u pravilu ostaje dužan za plaće te im ne uplaćuje doprinose i mirovinsko. Zbog neisplate plaća nekoliko je zaposlenica gazdu prijavilo policiji.

Postavlja se pitanje kako je u jednoj civiliziranoj zemlji moguće da osoba s tjeralice godinama nekažnjeno vara radnike, tvrtke pa i državu. 

Ivica Antukić nije želio pred kamere. Odbacuje navode radnica tvrdeći da je riječ o linču nad hrvatskim braniteljima. I tu je vrhunac apsurda. Naime, iako je već godinama na međunarodnoj tjeralici, Antukić je kao branitelj, od države dobio 30 tisuća kuna pomoći za samozapošljavanje.

( izvor http://vijesti.hrt.hr )

HNB je odbio dati licencu za rad prvoj Etičnoj banci u Hrvatskoj koja je trebala davati kredite s puno nižim kamatama od onih kakve se nude na našem bankarskom tržištu.

U opširnom obrazloženju svoje odbijenice koje su poslali Indexu, u HNB-u ističu kako Zadruga za etično financiranje nije dokazala da je prikupila dovoljno sredstava za inicijalni kapital banke. "Rok za prikupljanje kapitala bio je 31.5. i mi smo u zadnja dva tjedna završili s prikupljanjem kapitala, pa je malo čudno da su nas prije isteka roka obavijestili kako nemamo dovoljno kapitala", komentirao je odbijenicu Goran Jeras iz Zadruge za etičko financiranje.

Predsjednica uprave radila 30 godina u banci, ali nije zadnje tri godine

No nije to jedini problem zbog kojeg je Etična banka ostala bez licence. Posebno je zanimljivo što HNB smatra kako osobe koje su predložili za predsjednicu uprave, članove uprave i članove nadzornog odbora banke nisu dovoljno kompetentne "jer ne ispunjavanju uvjete iz Zakona o kreditnim institucijama članak 38., 40. i 45."

Konkretno, HNB tvrdi da Silvana Vujnović i Zoran Besak, bez obzira na dugogodišnje bankarsko iskustvo, ne zadovoljavaju uvjete jer posljednje tri godine nisu radili u banci. "To je apsurdno, oni nisu padobranci u bankarstvu, nego su zadnjih godina bili zaposlenici zadruge i radili su na osnivanju banke. Kako su onda mogli istovremeno raditi u nekoj banci, ako su bili naši zaposlenici?", kaže Jeras. Vujnović je karijeru provela u bankarstvu, trideset radila je za Splitsku banku, odnosno kasnije Societe general banku. Besek je desetljeće radio u Hypo banci.

U HNB-u navode kako "iz dostavljenog prikaza planirane popunjenosti sistematiziranih radnih mjesta na dan početka rada Etične banke sa životopisima osoba predviđenih za pojedina radna mjesta proizlazi da Etična banka nije kadrovski i organizacijski sposobna pružati bankovne i financijske usluge u opsegu i na način predviđen poslovnim planom".

Ni nadzornici nisu kompetentni, smatra HNB
 
Nisu prošli ni predloženi članovi Nadzornog odbora iako je među njima, pojašnjava Jeras, čovjek koji je 17 godina bio predsjednik etične banke u Poljskoj i član savjeta poljske centralne banke, dok je drugi tajnik federacije etičnih banaka i bivši zamjenik premijera Belgije. "Ne znam kako su mogli zaključiti da takve osobe nisu dovoljno kompetentne biti u nadzornom odboru", čudi se.
 
HNB-u je sporna i odredba statuta prema kojoj se temeljni kapital može povećati ulozima u novcu, stvarima i pravima, ali i stabilnost etične banke budući da je ideja da se uplaćeni ulog vraća članu zadruge nakon prestanka članstva. Zakon o kreditnim institucijama dopušta ulaganje temeljnog kapitala u pravima, ali samo iznimno, dok je ulaganje u stvarima isključeno.
 
Za većinu HNB-ovih objašnjenja Jeras smatra kako nisu utemeljena na činjenicama nego percepciji i pogrešnom tumačenje njihovog poslovnog modela. Žali što iz HNB-a nisu komunicirali s njima ranije, jer misli da su neke primjedbe mogle biti riješene.

Jedna od opcija je FinTech, ali ne odustaju od licence
 
U nastojanju da dobiju licencu, namjeravaju iskoristi sredstva koja su im na raspolaganju od ponovnog, dopunjenog zahtjeva do spora pred upravnim sudom. Jedna od opcija jest da se banka osnuje u nekoj drugoj članici EU-a kako bi izbjegli HNB-ovu licencu, ili da se ide u smjeru fintech industrije pružanjem velikog broja bankarskih usluga bez licence, kao svojevrsna platforma za provođenje transakcija postojećih banaka i povezivanje članova.

"Željeli bismo imati licencu i pravu banku jer bi veći broj građana mogao koristiti naše usluge, a ne samo tehnološki pismeniji, i doprinijeli bi našem bankarskom tržištu", zaključio je.

( izvor index.hr )

Brutalno iskren govor Vladimira Putina: Europa je prestala vjerovati u Boga i okrenula se Sotoni! ( VIDEO )

Najveća opasnost za Ruski identitet je povezana sa procesima koji se događaju izvan Rusije. Oni uključuju međunarodne odnose, moral i druge aspekte.

Vidimo da su Euro-atlanski savezi odbili svoje logične puteve, a ti putevi su kršćanski, koji su baza zapadne civilizacije. U tim zemljama, tradicija i identitet su ugašeni. Nacionalni, religijski, kulturalni, pa čak i spolni identiteti se već relativiziraju.

Njihove politike plaše obitelji sa puno djece, kako bi ih mogli izjednačavati sa homoseksualnim partnerstvom. Vjera u Boga, postaje jednaka vjeri u Sotonu. Ovakva politička korektnost stranaka, dovodi do legetimizacije i propagande pedofilije.

Ljudi u Europi su postali preplašeni i posramljeni govoriti o povezanosti sa svojom vjerom. Kršćanski praznici se nastoje relativizirati, kako bi svi koji ih slave bili ismijani. Ovakva privatizacija kulture donosi veliku demografsku i moralnu krizu zapada.

Najveći dokaz moralne krize su reproduktivne slobode. Ne može, zapad ‘opstati’ dovodeći imigrante u svoje zemlje. Bez kršćanskog morala, koji je duboko usađen u ljudima tisućama godina, izgubit će se ljudsko dostojanstvo. Zbog toga mi smatramo da je prirodno, da očuvamo te moralne vrijednosti.

Moramo imati poštovanja prema svim manjinama, ali u isto vrijeme ne smijemo smanjivati prava većine. Na nacionalnom nivou, moramo braniti svoj suverenitet. Iz svjetske perspektive, SAD-e su postale žrtve novog identiteta.

( izvor Benjamin K./croative.net )

OSTALI STE BEZ MIROVINA! ULAGANE SU U AGROKOROVE KOMPANIJE KOJE SU SADA PROPALE!

Mirovinski fondovi su ulagali novac građana u ”sigurne dionice”, koje imaju manji prinos, ali i manji stupanj rizika. Naravno to je bila bajka koju su prodavali javnosti jer trgovanje dionicama je sve samo ne sigurno, a s mirovinama građana se nitko ne bi smio kockati.

Mirovinski su fondovi zapravo novcem građana pomagali Todoriću u izgradnji financijske piramidalne sheme zvane Agrokor.

Samo je Ledo u korist Agrokora izdao jamstva u vrijednosti od oko 19 milijardi kuna, iako je imovina Leda 6 puta manja. Agrokor drži otprilike polovicu dionica Leda, a najznačajniji ostali dioničari  su mirovinski fondovi – AZ, Raiffeisen i PBZ.

Mirovinski fondovi su imali predstavnike u Nadzornom odboru, ali nisu učinili ništa kako bi spriječili Todorića da uplete Ledo u mrežu svojih dugova i tako ugrozi imovinu članova mirovinskih fondova.

Bankarima, Vladi i Todoriću je odgovarala ova Ponzijeva shema u kojoj su se napuhavale brojke i rezultati, ali sada je balon eksplodirao i sve dolazi na naplatu. Banke neće propasti jer je Vlada privatni/poslovni dug Todorića preuzela na sebe. Mirovinski fondovi neće odgovarati za milijarde kuna gubitka, a građani RH će ostati bez svojih teško zarađenih mirovina, a uz sve to će i otplaćivati dugove Ivice Todorića jer dug Vlade je zapravo dug poreznih obveznika.

Prije četiri godine Agrokor je Ledu prodao tvornicu smrznute hrane u Srbiji, Frikom, za oko 730 milijuna kuna. Osim toga, Ledo je od Agrokora za 150 milijuna kuna kupio i Ledo Podgorica, koji je također bio u vlasništvu Agrokora.
Mirovinski fondovi su kroz dokapitalizaciju Leda praktički financirali Agrokor.

Kada vam je Vlada rekla da će mirovine svih koji su rođeni 1962. godine i kasnije biti 27 posto niže, nije govorila istinu. Mirovine vjerojatno nećete imati, a ako ih i bude, bit će puno niže od 27%.

U ovakvoj kriminalnoj državi gdje Vlada u suradnji sa privilegiranim tajkunima, mirovinskim fondovima i bankama legalno pljačka narod, nemoguće je preživjeti od poštenog rada. U Hrvatskoj se samo kriminal isplati, a ako želite krasti nekažnjeno, morate biti učlanjeni u HDZ, SDP, biti dio Crkvene oligarhije ili biti na rukovodećim položajima u nekoj od podružnica stranih banaka ili u HNB-u. Za njih zakoni ove države ne vrijede i sve što su stekli, stekli su dugogodišnjom pljačkom ovog naroda.

Plaće bi trebale biti isplaćivane u bruto iznosu, pa da onda svaki građanin sam odluči na koji način će štedjeti svoj novac za mirovinu, a ne da se drugi kockaju našim novcem i kad ga izgube, da samo operu ruke kao Poncije Pilat.

Dal’ treba žaliti na kraju dana sve male ljude koji su godinama mukotrpno radili i izdvajali za mirovine bez kojih će sada ostati? NE. Hrvatski građani su zaslužili da ostanu bez svega, zaslužili su da im se uvede porez na nekretnine i da izgube pravo vlasništva nad svime što su imali, zaslužuju da se nad njima provode ovrhe i da ih se izbacuje iz domova, zaslužuju da kopaju po kontejnerima jer od svojih mizernih primanja, nemaju dovoljno za normalan život, a sve to zaslužuju jer na dan izbora biraju manje zlo ili ne izlaze na izbore. Ližu oltare na nedjeljnoj misi svećenicima koji ne plaćaju porez, žive na tuđi račun i koji godinama podržavaju ovakvu kriminalnu vlast. Vas možda ne zanima politika, ali političare i Crkvu itekako zanimate vi, vaš novac, vaša imovina. Vi ste tu da radite, kako oni i njihova djeca ne bi morali nikada raditi.

( izvor flash.hr )