NOVI OBRAT U AFERI DNEVNICE, SUD DONIO ODLUKU: Ništa od širenja istrage protiv Tomislava Sauche, USKOK je prekršio zakon

KRIMINAL U VLADI

USKOK-ovo rješenje o proširenju istrage protiv saborskog zastupnika Tomislava Sauche, te njegove bivše tajnice Sandre Zeljko upravo je ukinuto.

Doznajemo to sa Županijskog suda u Zagrebu kojem su i Saucha i Sandra Zeljko uložili žalbe na odluku USKOK-a da protiv njih proširi istragu u aferi Dnevnice.

Odluka suca istrage

Odluku je donio sudac istrage zaključivši da je USKOK proširujući istragu protiv saborskog zastupnika i bivše tajnice u Vladi RH prekršio Zakon o kaznenom postupku.

Naime, taj zakon više ne predviđa mogućnost proširenja istrage, već za svaki novi slučaj tužiteljstvo mora donositi novo rješenje. U slučaju Sauche i njegove tajnice USKOK je donio rješenje o proširenju i otvaranju istrage, no sudac Oliver Mittermayer, koji je odlučivao u ovom slučaju, ocijenio je da takav dokument nije zakonit.

Evo što može učiniti USKOK

Ako želi otvoriti i istraživati nove sumnje protiv Sauche i Sandre Zeljko zbog izvlačenja novca iz državnog proračuna putem lažnih putnih naloga USKOK će morati donijeti novo rješenje o istrazi, te taj postupak eventualno kasnije spojiti s onim prvim zbog kojeg je Saucha uhićen na samom početku afere Dnevnice.

Sumnja se da je preko lažnih putnih naloga iz državnog proračuna od 2013. godine do siječnja 2016. izvučeno oko 900 tisuća kuna. Oko 550 tisuća kuna su Saucha i Zeljko navodno podijelili, dok je ona sebi, nakon odlaska Sauche iz Banskih dvora, uzela još oko 350 tisuća kuna lažnih dnevnica i putnih troškova isplaćenih na imena raznih službenika Vlade i Sabora.

Pod istragom je trenutačno samo Saucha

Prvo rješenje o provođenju istrage donijeto je samo protiv Tomislava Sauche i odnosilo se na putne naloge izdane za putovanja trojice premijerovih savjetnika, koji, međutim, nisu putovali. Tako je isplaćeno 550 tisuća kuna, a USKOK tvrdi da je Saucha davao naloge svojoj tajnici da podiže novac. To rješenje o istrazi je pravomoćno, te je većina svjedoka i ispitana, a provedena su i grafološka vještačenja.

Potkraj travnja USKOK donosi novo rješenje, ovaj put o provođenju i proširenju istrage, i to protiv Sauche i Zeljko. U njemu je bilo navedeno kako je Sandra Zeljko pomagala Sauchi u izvlačenju novca dok je bio predstojnik ureda premijera, da bi zatim nastavila to raditi i sama do veljače 2017. godine. To rješenje sada je ukinuto, jer u ZKP-u više nigdje nema termina proširenje istrage. U ovom trenutku Sandra Zeljko nije ni pod kakvom sumnjom.

( izvor net.hr ) 

LUDILO KOJE PRELAZI SVAKU GRANICU: Amerika kriminalizira samoodrživost! Oni koji žive samostalno će biti kažnjavani kao kriminalci i ubojice

Država Colorado će kažnjavati ljude koji su neovisni o društvenim resursima, struji, vodi i hrani, te ih smatrati kriminalcima

Došlo je vrijeme u Americi – i ne tako davno – kada nije bilo “mreža”, barem za one koji su živjeli izvan urbanih centara. Mreža se podrazumijeva ono što je potrebno za normalan život čovjeka, a što posjeduju kompanije. Električna mreža, mreža prehrambenih prodavaonica, vodovodna mreža.

Totalitarna država mora naviknuti da čovjek sam ništa ne proizvodi, da bude ovisan o onima koji to rade za njega, to su kompanije, pie naturalnews.com

Živjeti samostalno u ruralnim područjima je pravilo, a ne iznimka. Ljudi su znali kako preživjeti bez struje, tekuće vode, kanalizacije ili bilo koje druge usluge koje pruža općina ili energetska tvrtka.

Oni su koristili drvo za toplinu i kerozin za svjetlo; oni su iskopali bunare, izgradili pomoćne zgrade, uzgojili krave i kokoši, zasadili vlastitu hranu.

Taj stil života se može činiti da je bio daleko u prošlosti za većinu ljudi, no sve je veći broj ljudi koji su shvatili da samodostatnost može ne samo predstavljati sretniji život i zdravije postojanje – već može biti ključ za preživljavanje u slučaju nepogode.

Ideja života van “mreže”, međutim, čini prijetnju nekim ljudima.

Električne kompanije i drugi koji imaju interes u održavanju ljudi ovisnima i priključenima na njihove mreže, se trude da onemoguće takav načina života.

Zapravo, u mnogim mjestima, živjeti samodostatno je počelo biti kriminalno djelo. Uzmite npr. primjerice, županiju Costilla, Colorado u Americi jednu od najmanje naseljenih županija u državi i gdje su na tom području stotine ljudi kupovali zemlju i pokušavali uspješno živjeti izvan mreže.

Stanari koji žive tamo neovisni o kompanijama suočavaju se sa uznemiravanjem od strane županijskih vlasti koje zagorčavaju život svakome tko se usudi nastaviti samostalan život.

Situacija je postala toliko napeta da su nedavni sukobi između vlasti i samodostatnih zemljoposjednika naveli vlast da provede zakonsku osnovu da kriminalizira njihov stil života.

Županija sada predlaže novi propis korištenja zemljišta koji će zahtijevati da sustavi za struju, vodu i kanalizaciju moraju biti instalirani prije nego zemljoposjednici mogu dobiti građevinsku dozvolu.

Da li će kampiranje na vlastitom zemljištu postati protuzakonito?

Već je Županija je donijela pravila koja zahtijevaju dozvole za one koji žele kampirati na svojoj zemlji, dok izgrađuju svoje domove, a u posljednje vrijeme je odbila izdati dozvole za kampiranje, na taj način učinkovito navodeći da je protuzakonito da ljudi da žive na vlastitoj imovini.

Županijski dužnosnici i neki od starijih stanovnika tvrde da su problemi uzrokovani zbog novih stanovnika, koji su došli u područje u potrazi za jeftinijim zemljištem i priliku da učine ono protiv čega se sada županija bori i spriječava: živjeti jednostavno – neovisno!

Indikativni stava lokalnih vlasti o korištenju zemljišta je prenio administrator, Matej Valdez, rekavši: “Mnogo puta smo pronašli obitelji koje žive u ruševinama ili u kombijima, ili neki čak i u šatorima pa smo im rekli da ne mogu živjeti u tim uvjetima”.

Da li je posao županijskih tijela ga govore ljudima da li oni mogu živjeti u šupi, šatoru ili kombiju, dok oni izgrade stalne domove? Moraju li ljudi biti prisiljeni dobiti dozvole za kampiranje na vlastitom zemljištu? To su pitanja s kojima se suočavaju u stanovnici koji žive van “mreže” u Coloradu.

U cijeloj zemlji, državni i lokalni propisi zagorčavaju život onima koji se odluče živjeti na samodostatan način. Iako su se mnogi požalili na činjenicu da Amerika više nije zemlja kakva je nekada bila, vlast spriječava ljude da se vrate na načina života koji je zapravo napravio ovu zemlju na prvom jestu.

Jesmo li spremni pustiti naše izabrane dužnosnike na lokalnoj, državnoj i nacionalnoj razini da diktiraju naš način života?

Je li to ono što se zove sloboda? Vrijeme je da država zna da tradicionalne američke vrijednosti uključuju i način života na samostalan način.

Mi nismo u vlasništvu kompanija. Nikada ne smijemo dopustiti da vlast zaboravi tu činjenicu.

(preveo:mag.Alfred Bošković/ izvor novi-svjetski-poredak.com )

Islanđanima se poklanja novac nakon što je država počela kupovati propale banke

S malenog Islanda stalno dolaze vijesti koje ostatku svijeta nalikuju na čarobne bajke. Nakon što je manje od 400 tisuća stanovnika Islanda svrgnulo korumpirane političare koji su upropastili zemlju bankarskim i burzovnim spletkama, nakon što su uhitili i osudili odgovorne političare, nakon što su nacionalizirali propale banke, na red dolazi i novčani poklon.

Rijetko bi se koja zemlja mogla pohvaliti borbom, a kamo li pobjedom protiv bankarske mafije. Po svemu sudeći Island je sve ono što naša zemlja nikada neće biti. Islanđani su se izvukli iz gospodarske krize, spasili su svoju valutu, odmakli su se od luđačkih potraživanja EU političara, minimalizirali su utjecaj MMF-a i naravno osigurali vladavinu političarima koji smatraju kako banke trebaju propasti ako ne rade kako treba, te da država nikada ne smije spašavati privatne banke. U zadnjih pet mjeseci Island je zatvorio 26 bankara koji su zemlju gurnuli u financijski kaos, vjerovali ili ne nitko drugi na planeti nije učinio nešto tako. Islandska vlada je također nacionalizirala one banke koji su nelegalnim radnjama osigurale ekonomsku nestabilnost i koje se same nisu mogle izvaditi iz rupe koje su same iskopale. Naime Islanđani su shvatili da im propale banke nikada neće moći vratiti novac koje su “pojele” za vrijeme krize, te da je jedni način vraćanja duga njihova nacionalizacija.

Predsjednik Islanda Grimsson je prvi priznao da banke treba pustiti da propadnu ako se same ne mogu izvući iz krize u koju su ubacile cijelu zemlju. Island je jedina zemlja na svijetu koja nije trošila vlastiti novac na spašavanje banaka.

S obzirom da Islanđani imaju stvarnu kontrolu nad svojom vladom, to se efektno da osjetiti i na vlasništvu nacionaliziranih banaka. Naime, nedavno je islandski ministar financija Bjarni Benediktsson objasnio kako će s početkom 2016. svaki Islanđanin dobiti po 211,80 eura koji su priskrbljeni s nacionaliziranjem najveće banke na Islandu – Íslandsbanki. Po riječima ministra Benediktssona to je 5% od ukupnog iznosa njene vrijednosti, dok će ostatak novca koji banka posjeduje biti direktno ubačen u programe koji Islandu osiguravaju ekonomsku stabilnost te uredno poslovanje zdravstvenih, mirovinskih i socijalnih fondova.

Guðlaugur Þór Þórðarson, zamjenik tajnika odbora za kontrolu budžeta je priznao kako nije sretan s nacionalizacijom banaka, niti mu je omiljena ideja da država posjeduje banke, no smatra kako je to prijeko potreban korak kako bi se optimalno uredila kontrola kapitala.

Islanđani će svakako imati razloga za slavlje u 2016. ne samo da su otplatili kompletan dug MMF-u, već sada mogu osjetiti i plodove svog rada zbog pametnog vladanja zemljom.

Možda će se nekima činiti kako je 211 eura premala svota da bi se od toga stvarala fama, no razmislite koja je država ikada dijelila novac s vlastitim narodom nakon kupovine neke banke?

( izvor matrixworldhr.com )

Fižulić: Je li, nakon neočekivane izjave gospodina Ramljaka, evidentno da je Hrvatska postala Agrokorov sudužnik?

U tjednu nakon rujanskih parlamentarnih izbora 2016. kada su Andrej Plenković i Božo Petrov započeli pregovore o sastavljanju zajedničke Vlade, Ivica Todorić uspješno je završio pregovore s pet inozemnih banaka o produljenju kratkoročnih obaveza vrijednih 500 milijuna eura. Dva mjeseca kasnije Agrokor je produljio kreditni aranžman u iznosu od 340 milijuna eura i s VTB Bank (Austrija), bankom u većinskom vlasništvu ruske države.

Kratka obavijest dostavljena Zagrebačkoj burzi kojom su Ledo, Jamnica i PIK Vinkovci izvijestili javnost o davanju jamstava za obaveze Agrokora u ukupnoj vrijednosti od 840 milijuna eura bila je i jedina vijest u lokalnim medijima o događaju koji je, kako se kasnije pokazalo, bio presudan za kolaps koncerna. Naime, u uvjete produženja aranžmana banke kreditori, a to su uz spomenuti VTB bile Sberbank Europe, Sberbank of Russia, BNP Paribas, Credit Suisse (London), Goldman Sachs i J.P. Morgan Securities, ugradile su obavezu Ivici Todoriću da njegov krovni Adria Group Holding B.V. iz Nizozemske mora refinancirati svoj PIK kredit od 535 milijuna eura prije 8. ožujka 2018.

Još se u studenom znalo da je Agrokor na rubu

Ukoliko on to ne uspije učiniti Agrokoru će istovremeno dospjeti na naplatu i ovih 840 milijuna eura. Znači, u studenom 2016. vodećim ljudima koncerna, ali i HNB-u, domaćim bankarima te pojedinim članovima Vlade, bilo je više nego jasno kako je najveća regionalna kompanija došla do samog ruba financijske i poslovne održivosti. To je u svojim prošlotjednim intervjuima za HTV i Novu TV neizravno potvrdio i izvanredni povjerenik Ante Ramljak, te je svako daljnje negiranje Banskih dvora o njihovoj tadašnjoj neinformiranosti učinio deplasiranim. Ostaje i dalje potpuno nejasno kako je uz sav taj utvrđeni enormni rizik Vlada dozvolila HBOR-u davanje „božićnog“ kredita Jamnici, Ledu, Zvijezdi i PIK Vrbovcu u iznosu od 378 milijuna kuna.

Drugog dana ove godine Moody’s je snizio rejting Agrokora na B3, a kao jedan od glavnih razloga za tu odluku naveo moguće neuspješno refinanciranja PIK kredita te tako uzrokovano prijevremeno dospijeće kreditnog aranžmana Agrokora u iznosu od 840 milijuna eura. Snižavanje rejtinga dodatno je pooštrilo uvjete koje su inozemne banke u to vrijeme nudile Agrokoru te je 18. siječnja 2017. koncern objavio vijest o prekidu pregovora s bankama o novom sindiciranom kreditu. Narednog dana počeo je nezaustavljivi strmoglavi pad vrijednosti tri tranše obveznica koncerna izdanih 2012. u ukupnom iznosu od 900 milijuna eura kojim je i praktički okončana svaka mogućnost očuvanja vlasničkog, poslovnog i financijskog modela kompanije.

Nejasno je zašto je Vlada 2 mjeseca pregovarala

Zbog čega je Vlada još gotovo puna dva mjeseca tajno pregovarala s Ivicom Todorićem i ruskim bankama, a javnost umirivala izjavama Zdravka Marića, Martine Dalić i samog Andreja Plenkovića mogu samo nagađati. Analitičar Unicredita, vlasnika Zagrebačke banke, Mehmet Dere objavio je 6. veljače 2017. svima dostupnu analizu financijske pozicije Agrokora, koju je zaključio preporukom vlasnicima gore spomenutih obveznica koncerna da se istih što prije riješe iako je njihova tadašnja cijena bila 80 centi za euro. Usput, prošlog petka njima se trgovalo po cijeni od 30 centi za euro što je pet centi iznad najniže vrijednosti zabilježene početkom travnja.

Mehmet Dere jasno je upozorio da nemogućnost refinanciranja PIK kredita predstavlja za Agrokor „material downside risk“ iako je nominalni dužnik krovna nizozemska kompanija Ivice Todorića. Naravno da su Vlada, HNB i ostala regulatorna tijela bila upoznata s navedenom analizom, ali je najšira javnost i dalje ostala pošteđena loših vijesti o budućnosti najvećeg poslodavca. Kada je polovinom ožujka provaljena vijest o tajnom posjetu Ivice Todorića Banskim dvorima koji se zbio posljednje nedjelje u veljači medijski vulkan nezadrživo je eruptirao. Iz svega navedenog vidljivo je da je Vlada nepotrebno i nepovratno izgubila tri mjeseca u kojima je mogla pripremiti odgovarajuće izmjene Stečajnog zakona te izbjeći brzinsko usvajanje i primjenu dvojbenog i nedorečenog lex Agrokor.

Mogući zahtjevi za naknadu štete

I pravnim laicima je jasno da svaka izmjena nacionalnog zakonodavstva kojom se mijenja položaj inozemnih investitora i kreditora uz zadiranje u njihova ranije ugovorena prava može imati za posljedicu zahtjeve za naknadu štete. Republika Hrvatska je usvajanjem i primjenom lex Agrokor omogućila posjednicima obveznica Agrokora i PIK obveznica nizozemskog Adria Group Holdinga, te inozemnim i domaćim bankama da ukoliko ne budu zadovoljni nagodbom o namirenju tražbina vjerovnika pokušaju sudskim putem namiriti svoja potraživanja. To je prošlog tjedna neočekivano djelomično potvrdio i sam Ante Ramljak.

Ali nije spomenuo do sada najsporniji element rada izvanredne uprave, selektivno plaćanje „starih“ obaveza. Izvanredna uprava je u protekla tri tjedna platila 380 milijuna kuna obaveza koje su dospjele prije početka njenog rada i to bez ikakvih jasnih kriterija i razloga. Ante Ramljak isto tako nije rekao da nezadovoljni vjerovnici neće tražiti naknadu štete samo od Agrokora, već i od onog koji je usvajanjem naknadnog zakonskog okvira i njegovom dvojbenom primjenom nanio moguću štetu pojedinim kategorijama vjerovnika. A to je upravo Republika Hrvatska.

Važan detalj koji nije uhvatio pažnju vlasti ni javnsti

Kada je Adria Group Holding prije tri godine izdao PIK obveznice Ivica Todorić je kao osiguranje naplate založio 95% dionica Agrokora. Budući da se navedenim obveznicima već neko vrijeme trguje po cijeni od 4 centa za euro, a polazeći od činjenice da njihovi vlasnici nisu pozvani da sudjeluju u nagodbi nije teško pretpostaviti njihove buduće poteze. Pokretanje sudskog spora za naknadu štete protiv vlasnika dionica i države koja je svojim naknadnim izmjenama zakonskog okvira iste praktički obezvrijedila nameće se kao jedino moguće rješenje. Ugledni Canadian Pension Plan Investment Bord i Invesco Ltd nalaze se među prvotnim kupcima ovog izdanja visokorizičnih obveznica koji su nedavno angažirali konzultantsku tvrtku Moelis&Company kao savjetnika za eventualnu naplatu 600 milijuna eura vrijednog potraživanja.

Zanimljivo je napomenuti da se među kupcima PIK obveznica nalazi i Prudential Global Short Duration High Yield Fund, koji u svom polugodišnjem izvješću objavljenom 16. ožujka 2017. navodi da je „prevelika izloženost prema Agrokoru bila najveće odstupanje od performansi fonda.“ Iako navedeni fond drži u svom portfelju PIK obveznice nominalno vrijedne 4,16 milijuna eura izdane od strane nizozemskog krovnog holdinga on ih tretira, poput svih ostalih, kao svoju izloženost prema samom koncernu. Očito da taj detalj do sada nije bio vrijedan pažnje kako hrvatskih vlasti, tako ni zainteresirane javnosti.

Nove informacije saznali smo iz Bloomberga

Prošli tjedan Bloomberg je objavio iznimno dobar i sadržajan članak o Agrokoru kao balkanskoj crnoj rupi koja guta milijarde eura. U njemu se između ostalog spominju i neki od postojećih vlasnika obveznica Agrokora. Već sam pisao da su obveznice uz veliki diskont kupovali američki vulture ili strvinarski fondovi poput relativno malog ali sveprisutnog Knighthead Capital Managementa. Sada smo zahvaljujući Bloombergu saznali da je u protekla tri mjeseca u igru ušao i ogromni T. Rowe Price Group sa svojim vulture fondovima, ali da obveznice još uvijek drže i prvotni kupci kao što su Fidelity i Axa IM. Ovaj potonji potvrdio je angažman konzultantske kuće PJT Partners koja bi trebala pronaći način naplate 900 milijuna eura vrijednih obveznica.

Budući da je u prospektu koji je pratio izdavanje obveznica pokrivenih dodatnim jamstvima kompanija u sastavu Agrokora ugovorena nadležnost suda u New Yorku, tužbe za naknadu štete čine se mogućima.
I na kraju, Sberbank je obavijestio javnost o stavljanju rezervacije na polovinu iznosa svoje ukupne izloženosti prema Agrokoru, koja po podacima samog dužnika iznosi 8,17 milijardi kuna, ali isto tako i o mogućnosti da svoja potraživanja zaštiti sudskim postupkom.
U protekla dva mjeseca Andrej Plenković, Martina Dalić, Tomislav Tolušić i, otkad je imenovan, Ante Ramljak, okupirali su cijeli medijski prostor porukama o zaštiti domaćih dobavljača i poljoprivredne proizvodnje. Inozemne banke i financijske institucije spominjane su jedino u kontekstu vjerojatno nepotrebnog dodatnog financiranja.

Nitko osim Ramljaka nije spominjao rizike

Nikada, ali apsolutno nikada nitko od njih osim Ante Ramljaka nije spomenuo moguće rizike po Republiku Hrvatsku proizašle iz načina primjene lex Agrokor kojim se favoriziraju pojedine grupe domaćih dobavljača i na taj način otvara mogućnost sudskih sporova vrijednih milijarde eura. Lex Agrokor treba što prije izmijeniti na način da nove isporuke dobavljača dobiju „super seniority“ status, poput novih kredita banaka. Dobavljači roba i usluga moraju imati sigurnost da će sve njihove nove isporuke biti plaćene bez obzira na konačni ishod samog procesa izvanredne uprave. U tom slučaju otpali bi i zahtjevi nekih dobavljača poput Coca Cole za avansnim plaćanjem isporuka, a zbog relaksiranog tijeka novca bila bi suvišna i potreba koncerna za novim zaduženjem, ili bi iznos novog kredita bio znatno skromniji.

Predizborna kampanja i eventualno dobiveni politički bodovi kod pojedinih interesnih skupina ili površnih promatrača ne mogu biti opravdanje za preskupe promašaje Vlade. Ovo je igra jako velikih brojeva i kompleksnih pravnih nadmetanja, a njeno trajanje vremenski premašuje čak i pune mandate saborskih zastupnika. U našim provincijskim i palanačkim uvjetima najlakše se sakriti iza navodnih interesa domaćih dobavljača i praviti se da ugovoreni sud u New Yorku ne postoji. Kada jednom otkrijemo njegovu realnu moć bit će kasno. Tada će u Banskim dvorima već sjediti neka nova ekipa koja će za sve pogreške, po običaju, kriviti prethodne.

( izvor telegram.hr ) 

JOSIPOVIĆ U AFERI VEĆOJ OD FIMI MEDIJE! ‘Iza njega stoji agencija Krešimira Macana koja je iz javnih poduzeća izvukla milijune’

Afera bivšeg predsjednika mogla bi se naći u središtu medijske pozornosti, baš u trenutku kada on osniva novu stranku.

Bivši predsjednik Ivo Josipović mogao bi se naći u vrlo neugodnoj situaciji zbog posljednjih navoda nezavisnog saborskog zastupnika Damira Kajina, koji tvrdi da bi i on sam mogao stajati iza agencija koje su iz državnih poduzeća izvukli više novca, nego li je to slučaj u Fimi mediji.

“Ničim mi se nije zamjerio bivši predsjednik, ali mi se silno zamjerila PR agencija Krešimira Macana Manjgura koja je iz Istre izvukla više novaca nego Fimi medija iz državnih tvrtki. Izvlačili su novce na iste načine kao Fimi medija samo što je Sanader ostao bez političkih zaštitnika, a neki drugi dužnosnici zaštitili su IDS preko ovih PR agencija pa su i one mogle činiti što god su htjele”, svjedoči Kajin za naš portal te dodaje kako je danas u Hrvatskoj teško i delikatno reći istinu. On pak misli da zbog Josipovića DORH nije smio postupati gleda istarskih PR agencija. Sve znaju, tvrdi, ali ne kukuriču već kalkuliraju. “Da li predsjednik Josipović zna za tu Manjgurinu rabotu? Ja tvrdima da zna, kao što zna čime se bavi ekipa oko Borisa Miletića predsjednika IDS-a. To nije pravda. A ja ću govoriti bilo Macanu pravo ili ne.

Koliko god on mislio da je moćan i da ima utjecaja na medije, što je i točno. Poglavito kada je riječ o istarskim koji funkcioniraju u zatiranju istine kao oni koji su u Istri bili do 40-te godine, to ne znači da s druge strane u Hrvatskoj nema drugih medija čiji novinari pošteno, srčano odrađuju svoj posao za interes javnosti. Iz Istre za medije i PR agencije izvlači se godišnje 15 milijuna kuna. Sve bi to bilo i u redu da javne instittucije pomažu medijima kada taj ne bi bio u funkciji pretvaranja istarskih medija u režimska glasila. Pravda za sve, a ne samo za neke”, zaključuje naš sugovornik. Ipak, Kajin ovu aferu koju je sam načeo nije želio povezivati sa bogatstvom bivšeg predsjednika Josipovića. O istome nije htio previše niti progovarati već tvrdi kako je doista moguće da su on i supruga do pet stanova došli kroz svoju profesorsku karijeru. Kamo sreće da svi ostali sveučilišni profesori u Lijepoj našoj mogu živjeti takvim standardom.

Za razliku od Kajina, govorilo se o Josipovićevim stanovima u Bujici pa se tako Tomislav Sunić zapitao kako je bivši predsjednik došao do pet stanova u Palmotićevoj ulici. Zanimljiva je to priča koja se kroz javni prostor protegnula tek u vrijeme dviju kampanja. A kada je kampanja prošlo, sve se to po uhodanim standardima gurnulo pod tepih.

Naime, ako je suditi suditi po dostupnim informacijama, Josipović živi u nacionaliziranoj zgradi smještenoj u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici. A osim ovoga već navedenoga stana posjeduje još tri. Stan u kojemu živi, ukupne površine 341 metar četvorni, izuzet je od nacionalizacije te uknjižen na njegovu suprugu Tatjanu. Ipak, predsjednik u svoju imovinsku karticu nije prijavio stan od 341 kvadrata, koliko iznosi njegova kvadratura po zemljišnim knjigama, već stan od 209 kvadrata. Govoreći o toj razlici, Josipović je svojedobno kazivao kako su oni ugovorom kupili stan od 209 kvadrata, ali u zemljišno-knjižnom izvatku navedena je površina čestice na kojoj je sagrađena zgrada, a tu je po njemu pločnik i ulaz. Drugim riječima, nezgoda s imovinskom karticom predsjednik na odlasku već je imao.

Zanimljivo je spomenuti da u istoj zgradi u Palmotićevoj ulici, stan posjeduje Josipovićeva punica Zorka Klepac, a dotična je prema zemljišno-knjižnom izvatku ujedno i vlasnica stana od 341 kvadrata. Nameće stoga ova igra s nekretninama cijelu paletu pitanja. Ako su Tatjana Josipović i njezina majka Zorka uknjižene kao vlasnici stanova od 341 kvadrata, znači li to da su ove dvije obitelji upisane kao vlasnici cijele zgrade ili parcele u Palmotićevoj? Također, na temelju čega su dva stana izuzeta iz nacionalizirane zgrade, po čijem zahtjevu i kada? Tko je uopće bio vlasnik zgrade prije nacionalizacije? Također, zbog čega je zgrada u Palmotićevoj nacionalizirana? Jugoslavenske vlasti imovinu privatnih lica oduzimale su kao što je poznato konfiskacijom, a uzroci tome uglavnom su bili političke prirode. Uzimani su povodom spekulacije, gospodarske sabotaže, trgovine, nacionalizacije privatne imovine te iz mnogih drugih razloga. Privatna imovina oduzimana je po tom principu stvarnim vlasnicima i proglašavana društvenom te davana na korištenje članovima komunističke vlasti, a u tu skupinu, ako je suditi po svemu viđenom, spadao je i Ante Josipović. Znači li to da je onda i zgrada u kojoj Josipović živi u stanu koji je oduzet od strane komunističke vlasti? A ako je tome tako, tko je onda bio vlasnik iste te zgrade i pod kojim je uvjetima ona od privatnog pretvorena u društveno vlasništvo?

Inače, prema službenom kazivanju Ive Josipovića, on i supruga posjeduju četiri stana. Jedan od njih kupljen je 1995. godine te su zajedno upisani kao vlasnici. Druga nekretnina upisana je na suprugu Tatjanu te su je navodno 1988. godine kupili roditelji, treći stan predsjednik je stekao ’94 godine, a riječ je o nekretnini u kojoj žive njegovi roditelji. Te na koncu, četvrti stan u Palmotićevoj.

( izvor dnevno.hr )

STRAVIČNE INFORMACIJE KOJE HRVATSKI MEDIJI PREŠUĆUJU: Prošli tjedan Europljanima je oduzeta sloboda!

Razmislite zašto vam skrivaju!

Prije tjedan dana je francusko Vijeće izglasalo revolucionaran zakon za Francusku ali i za cijelu Europu. Iako su svi, francuski, talijanski, njemački i britanski mediji brujali o ovom totalitarnom pothvatu jedne zemlje članice, navodno demokratske Europe, hrvatski mediji predvođeni masonskim pijunima, Hrvatima nisu dali niti najosnovnije informacije o zbivanjima unutar ove đavolske tvorevine koja u ovom trenutku radi na porobljavanju vlastitog čovječanstva, a čiji smo mi nažalost, pokorni sluge.

U Francuskoj je naime, izglasan zakon po kojemu je Europska policija iznad prava svakog čovjeka, čime je sloboda Europljana naprosto zastrašujuće ugrožena.  Tajne službe i policija bez ikakvog sudskog rješenja od prošlog tjedna mogu nadzirati građane u svim smjerovima, prisluškivati telefone, čitati mailove, lokalizirati mobitele, tajno snimati i u stanove postavljati prislušne uređaje. Osim toga, po prvi put u povijesti francuske, najviše sudsko vijeće nema više pravo, kao što je to dosad bilo, odlučiti kad do kad će mjere praćenja trajati. Dakle, svaki francuski i europski građanin izručen je bez zadrške represivnim organima gonjenja i prije nego što o tome odluči zakonodvac.

Ovo grubo kršenje demokratske procedure za koje je glasovalo 438 zastupnika (samo 80 ih je bilo protiv i 42 suzdržana) događaj je bez presedana u novijoj europskoj povijesti i stoga vrlo znakovito – možemo s pravom reći – u Europi se ponovo vraća policijska država Richstaga. U zemljama komunizma su bar bili zadržani proforma zakonima o nadgledanju građana, ovdje ni to. Kako to izgleda u praksi lijepo nam pokazuje SAD koji godinama prakticira represiju nad svojim građanima, posljednjim primjerom od prošlog tjedna kada su specijalci, oboružani do zuba uletili na imanje obitelji sa desetero djece u Kentuckyju, bez ikakve najave ili papira, roditelje uhapsili, a djecu razdvojili i podijelili tko zna kome, jer nitko ne zna di su. Sigurno si mislite kako su djeca bila maltretirana ili nešto slično? Ne! Pravi razlog tome je to što je obitelj preko facebook profila promovirala “jednostavan” život sa mnogo djece, a  koji uključuje vlastiti uzgoj povrća voća, mesa i mlijeka.

Ovaj skandalozni čin policije koja ulazi i rastura jednu prekrasnu obitelj, ono je što se već događa na zapadu Europe a o čemu svjedoče mnogi ljudi o čemu smo već pisali, a svi drugi prešutjeli.

Zašto baš Francuska? Zemlja koja je prva, prije dvjesto godina izdala Deklaraciju o pravima čovjeka i tako utrla put novoj, sekularnoj Europi ali i cijelom čovječanstvu? Je li to cionizam povijesti? Kako je nekad Deklaracija bila znakovita za sve kasnije slobodarske zemlje i ovaj najnoviji zakon može biti nevjerojatno znakovit za ostale zemlje Europe! Je li Europa “gradila kuću na pijesku”? Prvobitni slogan deklaracije glasio je Liberte, egalite, fraternite ou la mort! Sloboda, jednakost, bratstvo ili smrt! Kasnije je ‘la mort izbačeno’ – ali prizvuk je ostao, ne samo zbog stravičnih pokolja razjarene rulje jer, smrt i sloboda su i ontološki povezani. Može biti samo sloboda ili ne- sloboda, odnosno- smrt slobode.

Ovaj najnoviji francuski zakon je upravo perverzija prvobitne Deklaracije, perverzija novije Europske povijesti i Charlie Hebdo nije slučajno izabran kao okidač  u svemu. Redakcija je smještena u sklopu kavane gdje su rado nekad zalazili J.P.Sartre i A.Camus. Camusov Sizif može biti slobodan samo ako uzljubi svoj kamen, dakle sloboda je čovjeku samo u duhovnom smislu i ma koliko Camija ljevičari slavili kao svojega on je intuitivno, kao veliki umjetnik, poznavao povijest kazne i grijeha.

Isus jednostavno kaže: Uzmi svoj križ i pođi sa mnom! Na žalost Europa danas nema velikih ljudi, velikih mislilaca, Europa je duhovno mrtva, genij Europe preselio se u birokratske sobičke, u beskonačne hodnike gdje Kafkin Josef K. nikako da spere svoju “krivicu”. Ostaju samo pojedinačni glasovi pobune i nevjerice – kod ponekih odvjetnika, udruga za ljudska prava i glasa javnosti u novinama “Figaro”, gdje jedan građanin komentira : “Više se ne štite prava građana, već se država štiti od građana.” Organizacija za ljudska prava Human Rights Watch dala je izjavu za javnost: Ključni nedostatak ovog zakona je ekspanzivna moć koja se daje premijeru ( on kontrolira nadzornim sistemom), a koja uveliko nadilazi zakone priznate  u međunarodnim zakonima o pravu čovjeka (ili čovječnosti). Samo to!

Nedostatak zakona – derogacija međunarodnih prava o pravima čovjeka postaje samo nedostatak zakona i nikom ništa. Pod krinkom antiterorizma u nedostatku pravih terorista EU indirektno proglašava 500 milijuna svojih građana teroristima i uvodi policijsko represivni režim na velika vrata: Stvara se jedinstveni EU- centar za špijunažu, ECTC koji će nadzirati sve tajne službe pojedinih članica i tako imati podatke o svim građanima EU- e na jednom mjestu. Najnovija špijunska afera koja potresa Njemačku i prijeti ozbiljno zaljuljati vjerodostojnost Angele Merkel u očima javnosti upravo to i dokazuje. Navodno je njemačka tajna služba po nalogu Amerike špijunirala strukture EU-e i Francuske, dok je istovremeno Amerika špijunirala Njemačku it. itd. Pred Njemačkom stoji zahtjev da otvori svoje tajne kanale, dok s druge strane Americi nije ni na kraj pameti da potpišu “NO-Spay – Abkommen” koji je gospođa Merkel obećala svom narodu nakon što su lani procurile informacije o prisluškivanju njenog telefona od strane Obamine administracije.

Ovih dana po njemačkim novinama kruže e-mailovi između Merkel i Obame u kojima se lijepo vidi tko je šef a tko mali psić. Po prvi put se građani Njemačke otvoreno pitaju za koga radi gđa Merkel? Bez obzira na sve, čini se da se koristi sve i svatko tko nešto znači u EU kako bi se sprovela Velika Agenda protiv čovjeka – nacrt Novog svjetskog poretka (da ne spominjemo zabranu upotrebe novčanica, dakle keša, koji se ubrzano širi Europom) potpomognuta širenjem ekonomske krize, i sve većom bijedom koja kuca na svačija vrata.

UKOLIKO STE U MOGUĆNOSTI DA PODRŽITE DALJNJI RAD NAŠEG BLOGA MOŽETE TO UČINITI DONACIJOM PUTEM PAYPALL-a U PROZORU DONACIJA

Zahvaljujemo na

Option 1 $1.00 USD  Option 2 $5.00 USD  Option 3 $10.00 USD  Option 4 $20.00 USD  Option 5 $50.00 USD  Option 6 $100.00 USD

 

( izvor dnevno.hr ) 

PRESUDA IZ STRASBOURGA: Slovenca deložirali zbog 124 eura duga, a sada mu država treba platiti 85.000 eura

Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu poznat je po ponekad nesvakidašnjim presudama, ali samo kada na nacionalnim sudovima bivaju iscrpljeni svi pravni lijekovi.

Tako je taj sud nedavno donio jednu presudu u slučaju protiv Slovenije, a ta presuda mogla bi ući u praksu i hrvatskog zakonodavstva.

Radi se o predmetu u kojem je Zoran Vaskrsić 2012. godine podnio tužbu, jer je zajedno s obitelji izbačen iz kuće zbog ovrhe od 124 eura duga na računu za vodu. Sud je presudio u njegovu korist.

U presudi je naloženo da država mora Vaskrsiću isplatiti 85.000 eura odštete zbog prodaje kuće radi prisilne naplate duga.

Reuters

Suci iz Strasbourga zaključuju da su nacionalni slovenski sudovi prekršili Europsku konvenciju o ljudskim pravima i to tako što su prekršili odredbu o "mirnom uživanju privatnog vlasništva".

Jedan od glavnih argumenata u presudi je baziran na neravnoteži slovenskih sudova u pogledu općeg interesa zajednice i temeljnih prava pojedinaca.

( izvor 100posto.hr )